Naučnici otkrili vezu između ćelavosti i manjeg rizika od jedne bolesti

Ćelavost je tema koju muškarci ne doživljavaju uvijek olako. Često je predmet šala, iako ih ne shvataju svi jednako ozbiljno. Dok se neki muškarci ponose svojom ćelavošću i ne zabrinjava ih nedostatak kose, mnogi drugi teško podnose gubitak kose u ranoj životnoj dobi. Međutim, ispostavilo se da zapravo imaju razlog da na to gledaju i iz druge perspektive, piše Miss7.

Naučnici su otkrili da muškarci koji su počeli gubiti kosu oko 30. godine života imaju 29 posto manji rizik od razvoja raka prostate. Kod onih koji su počeli ćelaviti još ranije, rizik je bio čak 45 posto manji, što se odnosi i na agresivne i na manje agresivne oblike ove bolesti.

Razlog ove povezanosti još uvijek nije u potpunosti razjašnjen. Istraživači smatraju da bi odgovor mogao ležati u genetici, odnosno u varijacijama gena povezanih s muškim spolnim hormonima poznatim kao androgeni.

Jedan od glavnih faktora koji dovode do muškog tipa ćelavosti jeste dihidrotestosteron (DHT), hormon koji nastaje iz testosterona. Povišen nivo ovog hormona dovodi do postepenog smanjivanja folikula dlake, zbog čega kosa postaje sve tanja, a na kraju počinje i opadati.

S druge strane, testosteron i srodni hormoni imaju ključnu ulogu u rastu ćelija raka prostate, zbog čega naučnici vjeruju da bi hormonski mehanizmi mogli povezivati ova dva naizgled nepovezana stanja.

„Oba stanja su česta, nasljedna i povezana sa starenjem i androgenima, pa smo željeli utvrditi postoji li veza između njih“, objasnio je voditelj studije, dr Jonathan Wright. Ipak, stručnjaci upozoravaju da ove rezultate ne treba tumačiti kao razlog za opuštanje.

Ranija istraživanja dala su drugačije zaključke. Tako je, primjerice, studija iz 2016. godine ukazala na mogućnost da bi ćelavost u mlađoj životnoj dobi mogla biti povezana s većim rizikom od smrti uzrokovane rakom prostate. Zbog toga su potrebna dodatna istraživanja kako bi se razjasnio stvarni odnos između gubitka kose i ove bolesti.

Rak prostate i dalje je najčešći oblik raka kod muškaraca i drugi vodeći uzrok smrti od raka u muškoj populaciji. U ranim fazama bolest često ne izaziva nikakve simptome, iako prvi znakovi upozorenja mogu uključivati poteškoće pri mokrenju ili slab mlaz urina. Ako se bolest proširi, najčešće zahvata kosti, što može uzrokovati bolove i neurološke komplikacije.

Zbog toga ljekari neprestano naglašavaju važnost preventivnih pregleda. Muškarcima s prosječnim rizikom skrining se najčešće preporučuje između 55. i 69. godine života, dok bi oni s povećanim rizikom trebali razgovarati sa svojim ljekarom o ranijem testiranju, već od 40. godine života.

(Vijesti.ba)