
Kongres SAD je u oktobru 1993. godine obustavio finansiranje projekta Superprovodni superkolajder (Superconducting Super Collider – SSC), ostavljajući podzemne tunele, pristupna okna i prateće objekte bez mašine kojoj su bili namijenjeni.
Plan je predviđao izgradnju kružnog akceleratora dužine 87,1 kilometar ispod okruga Elis, oko 48 kilometara južno od Dalasa. Unutar tog prstena dva snopa protona trebalo je da putuju u suprotnim smjerovima i sudaraju se pri ukupnoj energiji od 40 teraelektronvolti (40 TeV).
Kada je savezna vlada prekinula finansiranje, projekat je bio završen tek oko 20 odsto, piše Daily Galaxy.
Do tada su radnici iskopali tunele, izgradili 17 pristupnih okana i podigli oko 18.600 kvadratnih metara objekata, navodi detaljna istorija projekta koju je objavio Scientific American. Na projekat je već bilo potrošeno više od dvije milijarde dolara.
Kolajder je trebalo da otkrije najdublje tajne materije
Akcelerator čestica koristi snažne magnete kako bi usmjeravao izuzetno brze snopove čestica kroz vakuumske cijevi. Kada se čestice sudare, detektori bilježe nove čestice i energiju nastalu u sudaru, omogućavajući fizičarima da proučavaju osnovnu strukturu materije.
Teksaški akcelerator projektovan je tako da svaki snop protona dostigne energiju od 20 TeV, što bi omogućilo sudare ukupne energije od 40 TeV. To bi u vrijeme njegovog završetka predstavljalo daleko najveću energiju sudara na svijetu.
Za upravljanje snopovima bilo je planirano oko 10.000 superprovodnih magneta. Oni provode električnu struju gotovo bez otpora kada se ohlade na ekstremno niske temperature, što omogućava stvaranje veoma jakih magnetnih polja potrebnih za kontrolu čestica ogromne energije.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja