Tataragić: Naša je selekcija mlada, ali itekako zrela sa važnim temama

Šta donosi selekcija Takmičarski program – dugometražni igrani film 32. Sarajevo Film Festivala?
 
Prije svega moram da kažem da je ova godina bila rekordna po broju pogledanih filmova. Za naše četiri Takmičarske kategorije (dugometražni igrani, kratki igrani, dokumentarni i kratki studentski film) selektori su vidjeli preko 1.300 naslova. Dakle, regionalna produkcija je živa i produktivna. Na kraju smo odabrali najznačajnije naslove, a u kategoriji za kratki igrani film našlo se deset, dok se u kategoriji dugometražnog igranog filma našlo devet naslova. Naravno, najveći broj prijavljenih filmova zabilježen je u kratkometražnoj selekciji, tako da smo ove godine imali uvid u preko 700 kratkih filmova iz regije. Proces selekcije je, dakle, bio izuzetno izazovan i iscrpan. Na kraju, pred nama se nalazi jedan jak i kvalitetan program sa pažljivo odabranim filmovima.
 
Prošle godine smo imali čak šest debitanata u Takmičarskom programu – dugometražni igrani film. Koliko je ovogodišnja selekcija „mlada“ i donose li ovi autori neki novi pogled na kinematografiju?
 
Ove godine u selekciji imamo samo jedan debitantski film, „17“ Kosare Mitić iz Sjeverne Makedonije. No, imamo čak četiri druga igrana filma („Sve što nije u redu s tobom“, „Skejtanje nije za cure“, „Sporedna uloga“ i „Dua“), tako da i ove godine možemo govoriti o mladoj selekciji. No, ove godine imamo i dva treća igrana filma („Shame and Money“ i „Svaki put“), ali i dva peta igrana filma, „Male stvari“ Zvonimira Jurića i „Ti ovdje ne pripadaš“ Florina Serbana, autora koji su već poznati sarajevskoj publici. Da, možemo reći da je selekcija mlada, ali itekako zrela sa važnim temama, zrelim autorskim poetikama i relevantnim pričama.
 
Kakav je osjećaj u takmičarskom programu imati autore kao što su Ana Urushadze i Visar Morina, koji su ranije osvajali Srce Sarajeva za najbolji dugometražni igrani film?
 
Jako nam je važno da pratimo autore koji su na neki način počinjali u Sarajevu. Nije to samo slučaj sa Anom i Visarom, tu je i Florin Șerban koji je započeo međunarodnu filmsku karijeru u Sarajevu sa filmom „Ako želim zviždati, zviždat ću“, a i Zvonimir Jurić koji je više puta predstavljao svoje filmove (ne samo igrane) na Sarajevo Film Festivalu. Dosta autora koje predstavljamo već imaju jaku vezu sa Sarajevom i to je upravo odnos koji želimo nastaviti gajiti sa regionalnim autorima i producentima.
 
Vidimo li u selekciji dugometražnog igranog filma više iskoraka prema nekim žanrovima koji do sada nisu bili uobičajeni?
 
Zajedno, ovih devet filmova donose bogatu panoramu savremenog regionalnog filma, obuhvatajući intimne porodične drame, priče o odrastanju, dubokim ljudskim dilemama i stilski odvažne autorske radove. Sa šest od ukupno devet filmova koje potpisuju rediteljice, ovogodišnji Takmičarski program odražava ne samo umjetničku raznolikost regije, već i sve snažniji i raznovrsniji spektar autorskih glasova koji oblikuju njenu filmsku budućnost.
 
Šta Vam je najbitnije kada odabirate koji će kratkometražni filmovi biti predstavljeni sarajevskoj publici?
 
To je uvijek kvaliteta filma. Ova selekcija je posebno izazovna zbog količine filmova koji se prijave za ovaj program, no najkvalitetniji naslovi uvijek iskoče. Ove godine to je 10 filmova od čega su tri animacije, a ostalo igrani filmovi. Niti jedan film nema istu temu, ali postoje određene slične preokupacije svijetom u kojem živimo, bilo da se radi o individualnim iskustvima ili o kolektivnoj zabrinutosti. Kao i u slučaju Takmičarskog programa – dugometražni igrani film, i ovu selekciju predvode rediteljice sa sedam filmova u selekciji, a sam program odlikuje se hrabrim intimnim pričama i snažnim vizualnim stilom. Ovogodišnja selekcija također potvrđuje da kratki igrani film ostaje prostor u kojem nastaju neki od najhrabrijih i najinventivnijih filmskih izraza današnjice. Kroz različite poetike i autorske senzibilitete, filmovi u programu istražuju intimne i društvene teme, pokazujući kako kratka forma može biti jednako emocionalno snažna i umjetnički ambiciozna kao i dugometražni film. Program donosi uzbudljiv susret afirmiranih autora i novih talenata čiji će se glasovi nesumnjivo nastaviti razvijati i na međunarodnoj filmskoj sceni.
 
Postoji li ove godine specifičan vizualni kod koji povezuje filmove iz različitih dijelova regije ili dominira potpuna stilska fragmentacija?
 
U regiji i dalje dominira stil realizma, ali taj stil sada poprima i druge karakteristike i autori često prave narativne, vizualne, ali nikako samo formalne iskorake i mijenjaju ovaj stil. Drugačije se odnose prema junacima i prema filmskom vremenu, a to ranije nije bio slučaj. Ironija i sarkazam su itekako prisutni, a likovi su četo ogoljeni do kosti. Filmovi su zaista raznovrsni, drugačiji, a priče nepredvidive, ali i dalje važne i relevantne.


(Vijesti.ba)