Na današnji dan umro Husein-kapetan Gradaščević: Imao je samo 32 godine

Nakon poraza bosanske vojske u bici kod Sarajeva u maju 1832. godine, Gradaščević je bio prisiljen napustiti Bosnu. Sa porodicom i brojnim pristalicama prešao je Savu i utočište potražio na teritoriji Habsburške Monarhije.

Austrijske vlasti smjestile su ga u Osijek, gdje je bio pod nadzorom. Iako mu je kretanje bilo ograničeno, Gradaščević je pokušavao održavati kontakte sa svojim pristalicama u Bosni. Istovremeno, Osmansko carstvo tražilo je da bude udaljen s austrijske teritorije, ali Beč nije pristao na njegovo izručenje.

Nakon diplomatskih pregovora, sultan Mahmud II odobrio je njegov povratak na osmansku teritoriju, ali pod uvjetom da se ne vrati u Bosnu. Gradaščević je u oktobru 1832. preko Zemuna i Beograda krenuo prema Istanbulu.

Odbio sultanovu ponudu

Po dolasku u osmansku prijestolnicu sultan mu je ponudio visoki vojni položaj u novoj osmanskoj vojsci. Gradaščević je ponudu odbio, čime je jasno pokazao da ne želi postati dio sistema protiv kojeg se prethodno borio.

Ubrzo je odlučeno da bude interniran u Trabzon, na obali Crnog mora. Međutim, prije nego što je ta odluka provedena, njegovo zdravlje se naglo pogoršalo.

Gradaščević je preminuo u Istanbulu 17. augusta 1834. godine. Dugo se u dijelu literature navodila 1833. godina, ali kasnija istraživanja i natpis na njegovom mezaru potvrđuju datum 17. august 1834.

Od čega je umro?

Uzrok njegove smrti nikada nije potpuno razjašnjen.

Prema službenoj osmanskoj verziji, preminuo je od kolere, koja je tada harala Istanbulom. Postojale su, međutim, i kasnije tvrdnje da je mogao biti otrovan zbog političke opasnosti koju je predstavljao.

Za tezu o trovanju ne postoji čvrst historijski dokaz, zbog čega je treba posmatrati kao jednu od pretpostavki, a ne kao utvrđenu činjenicu.

Posljednje počivalište

Husein-kapetan Gradaščević ukopan je u haremu Eyüp Sultan džamije u Istanbulu.

Na njegovom nišanu navedeno je njegovo porijeklo iz Gradačca i datum smrti — 11. rebi'ul-ahir 1250. godine po Hidžri, odnosno 17. august 1834. godine.

Iza njega ostao je sin Muhamed-beg, dok je njegov pokušaj da očuva posebnost i autonomiju Bosne ostao jedan od najznačajnijih političkih pokreta bosanske historije 19. stoljeća.

Gotovo dva stoljeća kasnije, Husein-kapetan Gradaščević i dalje zauzima posebno mjesto u kolektivnom historijskom pamćenju Bosne i Hercegovine - kao simbol otpora centralizaciji i borbe za bosansku autonomiju.

(Vijesti.ba)