
Kako kaže, još kao mala je imala želju da pjeva na Jadranskom primorju, a sada joj se to i ispunilo.
- Kad sam bila mala to mi je bila želja. Gledala sam kolege kao: "Jao, blago njima. Oni su cijelo ljeto na moru, pa još i rade, pa su sve spojili." Ali dobro, evo doživjela sam i to. Ja gledam da se onog dana kada nastupam ne preforsiram puno na plaži, pogotovo sa dvoje male djece. Gledam da to bude uglavnom ispred kuće, kao što je i sada, i da nam taj dan bude jedan od mirnijih, jer sam ovdje ipak zbog posla i nastup mi je na prvom mjestu. Sve ostale dane možemo na Mars i da skačemo sa plafona u vodu! Ali kada imamo nastupe, onda mirujemo i posvećeni smo tome.
Nakon što je iza sebe imala jako tešku godinu, ovo ljeto donijelo joj je povratak na javnu scenu, punom parom.
- Pa da. Mislim, dobro, prošlo je, hajde da se ne vraćamo na ružne stvari. Jeste, prošlo ljeto je bilo jako teško, donijelo mi je puno ružnih iznenađenja i što se tiče zdravlja i svega. Ove godine stvarno, da kucnemo u drvo, sve je kako treba. Nastupi su posjećeni, ljudi pjevaju uglas. Ono što sam ja uradila jeste da sam malo promijenila repertoar. Ubacila sam neke stare morske pjesme koje se generalno nisu dugo pjevale i ljudi su bili oduševljeni, kao da je publika bila željna toga. Tako da, sada na svakom nastupu uživam kao da je to sve nešto novo za mene. Nije onako kao kad radiš klubove i mjesta gdje pjesma mora odmah "u glavu", što se žargonski kaže - to vremenom postane šablon. A ovo na moru je onako baš za dušu, ne doživljavam ga uopšte kao posao, već nam je pravo uživanje. Na moru je totalno druga priča.
Sa djecom se na mjesec i po preselila na more.
- Pa za sada jeste, pravo da ti kažem, jeste. Tu si, na moru si. Onda odeš, odradiš šta treba dok djeca spavaju. Vratiš se kući, oni i dalje spavaju i ne znaju ni da si bila odsutna, a ti zaradiš sebi za život. Sve ti je lijepo. Preselili smo se na jedno mjesec i po dana i hvala dragom Bogu na zdravlju i na svemu što možemo tako. Baš sam zahvalna na svemu ove godine - kaže ona za Blic.
Otkrila je i da li planira da pazari nekretninu u Crnoj Gori, pa se osvrnula i na to što se većina njenih kolega odlučuje na taj korak.
- Nemam, srce moje. Iz tvojih usta u Božije uši! Pa vidi... Super, svaka čast, to je odlična investicija. Zašto bi plaćao zakup? Naravno da je bolje da otplaćuješ svoje. Ali ja još uvijek nisam u takvoj finansijskoj situaciji. Čestitam svima, ali nažalost ja još uvijek ne mogu. A i ne znam gdje bih tačno kupila nekretninu. Da biram, vjerovatno bi to bila Crna Gora. Portonovi mi je fenomenalan. Tamo su mi i more i sve prelijepi, a posebno uživam gledajući kako djeca uživaju tamo, potpuno je bezbjedno, voze trotinete po cijeli dan i prave haos. Tamo mi je za sada najljepše.
Opisala je i kako izgleda jedan dan sa djecom na moru i otkrila da joj je dan bez njih nezamisliv.
- Ne, nikad u životu, naravno. Najljepši i najteži dio dana je kad tek stignemo. Vidi, najteže ti je na moru prva tri-četiri dana, zapravo dok se oni ne naviknu na to gdje su došli i šta se dešava oko njih. A tek kada se naviknu, kreće pravo uživanje. Ali uglavnom tada već bude vrijeme za povratak kući. Oni su se tek sada, poslije dvije nedjelje, potpuno navikli i sad tačno znaju gdje smiju, gdje ne smiju, da se ne ulazi u vodu bez mišića za plivanje... Svašta smo naučili za ove dvije nedjelje i mnogo su mi porasli. Nije lako, ali je prelijepo. Svaki njihov osmijeh i sve novo što istražujemo je ono za šta se živi. Nema ništa bolje od toga.
Na moru sa djecom pridružili su joj se i roditelji, pa ističe da joj je srce puno, sad kad su svi na okupu:
- Jeste, tu su mi i mama i tata. Moj tata inače ne živi u Srbiji, već u Italiji gdje radi već petnaest godina. Zato su nama ovakve prilike zapravo jedini trenuci kada smo zaista zajedno na istom mjestu. Naravno, mi smo na video pozivima po cijeli dan, svakog dana, ali se uživo vidimo svega dvaput godišnje. Danas čekam i svoju rođenu sestru da stigne, pa ćemo svi biti na okupu kao nekad, samo u ovom našem novom, proširenom sastavu.
- Jako je emotivno, evo jedva se uzdržavam da ne zaplačem. Meni je porodica zaista sve. Jedva čekam da moja sestra stigne i da budemo svi zajedno. Znate već one naše prosječne balkanske porodice, jedva čekam i da se malo posvađamo i da svi sa svima uđemo u neku raspravu, jer je i to dio te neprocjenjive bliskosti - kaže, ali otkriva da joj neke stvari zamjeraju, ma koliko bliski bili:
- Svašta mi zamjeraju, ali sama sam kriva za neke stvari. Ipak, mislim da su sretni kada vide kako sam se izborila sa svim nedaćama, kako sam izašla iz teškog perioda i koliko sam sazrela. Mislim da su najponosniji na to kakva sam majka, iako vjerovatno ranije nisu vjerovali da ću se tako snaći jer sam cijelog života bila vjetropirasta i neozbiljna. Srećna sam što imam porodicu koja mi drži leđa u svemu. Mislim da konačno mogu da budu istinski ponosni na mene.
Marija svog partnera, sa kojim je već neko vrijeme u vezi, ne krije od javnosti.
- Pa ja ga uopšte ne krijem! Mi najnormalnije živimo u Beogradu, izlazimo zajedno, idemo svuda. Ne krijem ga, samo se on prosto ne pojavljuje sa mnom u medijima jer nema potrebe za tim. Ja imam svoj posao, on ima svoj, i nema razloga da se eksponira. Ne krijemo se uopšte.
- Ne, ne živimo zajedno. Ipak imam dvoje djece i smatram da je za svaku novu situaciju i promjenu u životu potreban određen period adaptacije. Tako je i sa ovim. Nama je za sada ovako prelijepo - kaže i otkriva da su djeca upoznala njenog izabranika:
- Jesu... Jesu, nisu. Pustite neka sve ide svojim prirodnim tokom. To je to.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja