
U stravičnoj nesreći poginulo je 180 rudara čija je prosječna dob bila tek 27 godina. Zvanična istraga pokazala je da je smrt radnika zadesila usljed eksplozije oblaka ugljene prašine, do koje je došlo zbog nepravilnog miniranja čelične podgrade.
Nakon ove velike tragedije jama je trajno zatvorena, a sjećanje na stradale komorate i danas se čuva kao bolna i trajna opomena na težinu rudarskog hljeba i opasnosti s kojima se rudari svakodnevno suočavaju.
Ovu nezapamćenu katastrofu preživio je samo jedan čovjek, Smajl Imamović. On je i na obilježavanju godišnjice stradanja posjetio mjesto nesreće kako bi odao počast stradalima.
Imamović, koji je za tragediju saznao tek nakon što se probudio iz kome, ističe da i nakon odlaska u penziju redovno dolazi na ovo mjesto.
"Ja sam penzionisan. Ali dolazim ovdje i dalje. Ova tragedija je ogromna za mene. Izgubio sam prijatelje, kolege, rođake. Sve u trenu je otišlo", priča Imamović.
Gubitak u samo jednom trenu ostavio je neizbrisiv trag u njegovom životu, zbog čega ovaj datum doživljava na poseban način i duboko proživljava svaku godišnjicu.
"Danas sam ponovo potresen. Nakon nesreće postao sam drugi čovjek zbog svega što se desilo. Žao mi je mladosti koja je poginula, to su bili ljudi prosječne starosti 27 godina. Ovaj datum je moj drugi rođendan, ja ga tako obilježavam jer sam ostao živ", naglašava jedini preživjeli rudar.
Iza poginulih rudara ostalo je 365 djece o kojoj je u godinama nakon nesreće brigu vodio Fond 26. august 1990.
Kroz rad ovog fonda dio porodica je stambeno zbrinut, dok je 130 porodica odlučilo uzeti otpremnine. Iako su prošle decenije, tuga za izgubljenim životima u Mramoru ne blijedi, a sudbina 180 rudara ostaje trajni podsjetnik na solidarnost i obavezu društva prema onima koji obavljaju ovaj izuzetno težak i opasan posao.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja