Kako Rusija vodi hibridni rat protiv Evrope?

Dron s eksplozivom predstavlja „dobro ustanovljeni obrazac ruskih hibridnih operacija u Evropi“, odnosno kombinovanje vojnih i nevojnih taktika s ciljem vršenja pritiska bez ulaska u otvoreni sukob, rekao je Aleksandar Dobrint, njemački ministar unutrašnjih poslova.

Njemačka i Rusija su nakon incidenta zatvorile svoje kulturne centre, kao i ruski konzulat u Bonu.

Napad na aerodrom u Leipzigu, koji učestvuje u logističkoj podršci Ukrajini, američki ambasador pri NATO-u Matthew Whitaker opisao je kao jednu od najozbiljnijih „hibridnih akcija“ koje je Evropa dosad vidjela.

„Kategorički moramo izraziti da je to neprihvatljivo i da to nećemo tolerisati“, rekao je Whitaker.

Moskva je negirala umiješanost i njemačke optužbe nazvala neosnovanim.

Moskva želi „razdor i haos“

Prema podacima Globseka, između februara 2022. i februara 2026. godine zabilježen je najmanje 151 slučaj ruskih aktivnosti usmjerenih protiv evropskih zemalja, uz upozorenje da je stvarni broj vjerovatno znatno veći.

Među incidentima su bili pokušaji atentata, podmetanje požara, sabotaže, vandalizam i ometanje javnog reda. Poljska, Francuska, Njemačka, Litvanija, Estonija i Velika Britanija bile su među najčešćim metama.

„Moskva želi da unese razdor i haos na Zapadu“ i poveća „troškove podrške NATO Ukrajini“, istovremeno ostajući „ispod praga konvencionalnog rata“, smatra Emily Ferris iz britanskog Kraljevskog instituta ujedinjenih službi.

Maksim Beznosjuk iz Globseka navodi da Kremlj „testira spremnost NATO, iskorištavajući političke i pravne podjele među saveznicima, stvarajući namjerno nesigurnost“.

Hibridne operacije, prema njegovim riječima, predstavljaju način da se oslabi vojna pomoć Ukrajini i evropska odbrambena proizvodnja uz relativno mali rizik za Rusiju.

Sabotaže, dronovi i dezinformacije

Poljska, ključna logistička ruta za isporuku oružja Ukrajini, posebno je izložena. Nakon eksplozije na željezničkoj pruzi u novembru 2025. godine, poljska vlada govorila je o „neprikosnovenom činu sabotaže“ i odgovornost pripisala Rusiji, što je Moskva negirala.

Poljska je potom angažovala do 10.000 vojnika za zaštitu kritične infrastrukture i ugovorila protivdronsku odbranu vrijednu više od četiri milijarde dolara.

Aktivnosti dronova za koje se sumnja da su povezane s Rusijom zabilježene su i u blizini vojnih objekata, aerodroma i kritične infrastrukture u Njemačkoj, Belgiji, Danskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Norveškoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji.

Hibridno djelovanje, međutim, ne podrazumijeva samo fizičke napade. Evropske vlade Rusiju optužuju i za širenje dezinformacija, korištenje lažnih naloga na društvenim mrežama, manipulaciju sadržajem i upotrebu vještačke inteligencije.

U Francuskoj se istražuju operacije uticaja usmjerene protiv političkih ličnosti uoči predsjedničkih izbora 2027. godine, dok Njemačka upozorava na pokušaje podrivanja povjerenja u demokratske institucije.

„Osnovni cilj se nije promijenio“, kaže Beznosjuk.

„Moskva ne mora nužno da ubedi veliku grupu glasača direktno. Može da iskoristi samo postojeće podele, ocrni političare kritički nastrojene prema Rusiji, istakne političku polarizaciju i postepeno oslabi poverenje u demokratske institucije", dodaje.

Sve češće koriste posrednike

Nakon invazije na Ukrajinu, evropske zemlje protjerale su brojne ruske diplomate osumnjičene da su obavještajci. Moskva je potom, prema stručnjacima, sve više počela koristiti državljane trećih zemalja za izvođenje operacija.

„Više to ne rade preko ambasada, već se sve odvija preko ovih posrednika", kaže Ferris.

Takav pristup otežava povezivanje napada direktno s Kremljom. Prema izvještaju Globseka, 95 posto od 172 učesnika u evropskim napadima povezanim s Moskvom bili su „obični građani, bez zvaničnih veza sa ruskim obaveštajnim službama“.

Beznosjuk upozorava i na takozvanu rusku „flotu iz sjene“, mrežu tankera i drugih brodova pod stranim zastavama i preko kompanija registrovanih u drugim zemljama. Od 2024. godine pojedini brodovi iz te mreže povezuju se s incidentima oštećenja podvodnih kablova i cjevovoda, kao i nadzorom kritične infrastrukture na Baltiku i u Sjevernom moru. Rusija je i te optužbe negirala.

Šta može uraditi NATO?

Beznosjuk smatra da NATO i Evropska unija moraju preći s „retoričkog priznavanja“ problema na konkretnije mjere. Sabotaže bi, prema njegovom mišljenju, trebalo tretirati kao neprijateljske aktivnosti države.

Predlaže strožija ograničenja kretanja ruskih diplomata, snažnije djelovanje protiv „flote iz sjene“ i veća ulaganja u medijsku pismenost.

NATO i zemlje EU već pojačavaju obavještajnu saradnju, zaštitu kritične infrastrukture i sankcije protiv osoba, organizacija i brodova povezanih s Rusijom.

Stručnjaci, međutim, upozoravaju na rizik od nenamjerne eskalacije. Iako smatraju da je direktan rat Rusije i NATO-a malo vjerovatan, ograničena i namjerno nejasna provokacija na istočnom krilu Alijanse nije isključena.

Oboje očekuju da će se rusko korištenje hibridnog ratovanja nastaviti i tokom 2027. godine, kroz sabotaže, sajber-operacije i dezinformacije.

„Dok god ove operacije ne budu bile skupe, budu teške za brzo pripisivanje i sposobne da generišu neproporcionalno ometanje i političku nervozu, Moskva ima snažni podsticaj da nastavi da stavlja na probu evropske ranjivosti i crvene granice", dodaje Beznosjuk.

Ipak, upravo takve operacije nose rizik da izmaknu kontroli.

„Nesreće, ugrožavanje civila i politički osetljivi incidenti mogli bi da pokrenu ozbiljnu eskalaciju koju nijedna strana nije želela“, upozorava Beznosjuk.

Ferris smatra da je zato važna komunikacija s Rusijom, čak i ako je politički nepopularna, te eventualno ponovno pokretanje Savjeta NATO–Rusija.

„Ovde se radi o rešavanju sukoba, a ne o smirivanju“, kaže ona.

„Postoji mnogo prostora za nesporazume i smrt", zaključuje.

(Vijesti.ba)