Lažna bolovanja pod zaštitom budžetskih parazita

Javni sektor, s druge strane, čini svega oko 1,2 posto registrovanih preduzeća, učestvuje sa oko devet posto prihoda i generira svega četiri posto dobiti. No, to nije najgore što ovaj budžetski parazit, koji zapošljava čak 32 posto zaposlenih u FBiH, radi. Umjesto da olakša privatnom sektoru poslovanje i potakne na dalji rast, ovaj glomazni aparat mu dodatno komplikuje svakodnevne aktivnosti.

Dakle, privatni sektor proizvodi, investira, zapošljava, plaća poreze i doprinose i finansira sistem. A kada od tog istog sistema zatraži da radi svoj posao, dobije niz prepreka i šutnju.

Upravo takav odnos prema poslodavcima najbolje se vidi na primjeru kontrole bolovanja.

Bahata vlast

Udruženje poslodavaca FBiH već godinama upozorava na problem zloupotrebe bolovanja i traži da se konačno usvoji Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o postupku i kriterijima za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad osiguranika. Na njegovoj izradi radili su predstavnici Vlade FBiH, ministri zdravstva te rada i socijalne politike, predstavnici poslodavaca i sindikata, kao i stručnjaci. Dakle, nije riječ o improvizaciji niti jednostranom zahtjevu.

Pravilnik je nakon dva i po mjeseca rada dobio punu podršku sva tri socijalna partnera na Ekonomsko-socijalnom vijeću 1. juna. Poslije toga, ništa. Tri mjeseca su prošla, a Ministarstvo zdravstva ne završava svoj dio posla.

U međuvremenu, poslodavci i privreda čekaju, ali ne i zloupotreba bolovanja.

Gdje nastaje problem

Poslodavci su izričiti da niko ne traži da bolestan radnik dolazi na posao, niti osporavaju pravo svakoga da se liječi, niti je namjera ugrožavati zdravstvena i radnička prava. Problem nastaje onda kada se bolovanje pretvori u instrument za izbjegavanje radnih obaveza.

Predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Safudin Čengić upozorio je u razgovoru za Vijesti.ba upravo na takve pojave, navodeći primjer firme sa oko hiljadu zaposlenih u kojoj je čak 800 radnika tokom godine koristilo bolovanje, u trajanju od jednog do 60 dana.

Šta je za ovakve slučajeve predvidio sistem. Ako postoji sumnja u zloupotrebu, država ima institucije, procedure i komisije da tu sumnju provjere.

Ako bolovanje nije opravdano, onda bi neko morao odgovarati za zloupotrebu. Ipak, to se nikada nije desilo, uprkos očiglednim slučajevima zloupotrebe. Jer, ljekar u pravili neće osporiti nalaz drugog ljekara i tako ga dovesti u situaciju da bude sankcionisan. I tako se stvara začarani krug.

Tri slučaja, nijedan odgovor

Jedan poslodavac u Kantonu Sarajevo ustupio je podatke portalu Vijesti.ba, iz kojih se vidi da je odlučio od nadležnog Zavoda zdravstvenog osiguranja KS zatražio da provjeri slučajeve u kojima su postojale okolnosti koje su opravdano budile sumnju.

U prvom slučaju, zaposlenica je otvorila bolovanje zbog bolova u leđima, neposredno nakon što je poslodavcu predala izjavu o otkazu ugovora o radu. Poslodavac nije tvrdio da bolovanje nije opravdano. Ukazao je na vremensku podudarnost i zatražio provjeru.

U drugom slučaju, bolovanje je otvoreno zbog akutne reakcije na stres neposredno nakon što je zaposlenici uručena odluka o promjeni mjesta rada. Poslodavac je tražio provjeru osnovanosti bolovanja.

U trećem slučaju, bolovanje je otvoreno zbog mučnine i povraćanja, a poslodavac je ukazao na prethodne okolnosti, odnosno najavu zaposlenika da će otvoriti bolovanje i zatražio provjeru.

Niti na jedan zahtjev nije bilo odgovora Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo. Čak ni ono “predmet je u proceduri”. I nikom ništa.

Kosovac kusa pare

S druge strane, ako privatna firma ne ispoštuje propis, može očekivati inspekciju, kaznu, kamatu, blokadu računa ili druge posljedice. Ali kada poslodavac od institucije zatraži da provjeri nešto što direktno utiče na njegove poslovne troškove, odgovor izostane.

Za šutnju i ignorisanje onih kojima bi trebao biti na raspolaganju, Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo Muamer Kosovac, prima mjesečnu plaću od 7.417 KM, što ga svrstava među najplaćenije nosioce javnih funkcija u Kantonu Sarajevo.

Visoka javna plata trebala bi podrazumijevati i visok nivo odgovornosti prema javnosti i onima koji taj sistem finansiraju. Među njima su, sa preko 90 posto dobiti prve, privatne firme.

Poslodavac po trenutnom modelu snosi značajan dio troškova bolovanja. Istovremeno, ako postoji sumnja da je bolovanje neopravdano, poslodavac nema moć da sam provjeri medicinsku opravdanost.

Zato prijedlog dijela poslodavaca da se troškovi bolovanja drugačije rasporede zaslužuje ozbiljnu raspravu.

Mogući model

Jedan od mogućih modela bio bi da bolovanja do 10 ili 15 dana snosi Zavod zdravstvenog osiguranja, zatim da period od 10/15 do 40 dana ide na teret poslodavca, a da nakon 40 dana trošak ponovo preuzme Zavod.

Jer, ako javni fond plaća bolovanje, onda ima i finansijski interes da kontroliše bolovanje. Kada novac javnog fonda bude direktno ugrožen, možda će se konačno početi ozbiljnije kontrolisati i oni koji bolovanja otvaraju.

Naime, ključ nije u kontrolisanju onih koji zloupotrebljavaju bolovanja, nego ljekara koji takva bolovanja potpisuju.

 
(Vijesti.ba)