Naučnici otkrili krater veći od Koloseuma na Mjesecu

Udubljenje sa strmim rubovima široko je oko 222 metra i duboko do 43 metra, što ga čini najvećim poznatim kraterom u Sunčevom sistemu nastalim u novije vrijeme.

Istraživači procjenjuju da se udar takve snage događa tek jednom u 132 godine.

Zbog toga je novo otkriće veoma vrijedan izvor podataka, posebno uoči NASA-inih planova za izgradnju baze za astronaute na Mjesecu.

"Ovaj događaj predstavlja statistički rijetko opažanje, praktično nešto što se događa jednom u životu“, naveli su naučnici u jednom od dva istraživanja o otkriću, objavljena u srijedu u časopisu Science Advances.

NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO) uočio je krater na strani Mjeseca okrenutoj prema Zemlji u maju 2024. godine, ubrzo nakon što je nastao. Površinu je pogodio fragment asteroida ili komete.

Sam udar u Mjesec nisu u stvarnom vremenu zabilježili ni teleskopi sa Zemlje ni oni u svemiru.

Širokougaone snimke koje je napravio LRO ostale su neprimijećene među ogromnom količinom prikupljenih podataka sve do augusta 2025. godine. Sonda je prošle jeseni napravila detaljnije snimke, a otkriće je potvrđeno početkom ove godine.

Krater je dobio ime po pokojnom Thomasu McGetchinu, bivšem direktoru Lunar and Planetary Institutea u Houstonu. Tri puta je veći od prethodnog rekordnog kratera koji je LRO otkrio prije desetak godina.

Površina Mjeseca, prekrivena kraterima još od davnih vremena, krije neke od najvećih udarnih kratera u Sunčevom sistemu. Među njima je i jedan koji se proteže na više od 2.400 kilometara.

Najnoviji udar poremetio je površinu Mjeseca na području dugom više od 100 kilometara. Prašina i kamenito tlo izbačeni su pod većim uglom nego što se očekivalo, rekao je Mark Robinson, glavni naučnik zadužen za LRO-ove kamere, koji radi u kompaniji Intuitive Machines. Robinson je ujedno glavni autor jednog od istraživanja.

Otisci astronauta neće trajati zauvijek

U zasebnom istraživanju utvrđeno je i postojanje hladne zone široke oko sedam kilometara oko novog kratera. Ona odgovara pojavi rastresitijeg površinskog sloja Mjeseca.

Koautor istraživanja David Paige sa Univerziteta Kalifornije u Los Angelesu ovaj proces je uporedio s vrtlarstvom.

"Na udare sada gledamo kao na način obrađivanja regolita. Oni prevrću sedimente i iznose na površinu materijal koji se inače nalazi ispod nje“, naveo je Paige u saopćenju.

Brojna otkrića kratera koje je LRO zabilježio od lansiranja 2009. godine pokazuju da se gornji sloj Mjesečevog tla, debeo oko dva centimetra, zamijeni izbačenim materijalom svakih 80.000 godina. To se događa brže nego što se ranije mislilo, rekao je Robinson.

Suprotno uvriježenom mišljenju da će prašnjavi otisci stopala astronauta iz misija programa Apollo na Mjesecu trajati zauvijek, oni će „definitivno nestati u tom vremenskom periodu“, ustvrdio je Robinson.

"Sljedeći korak je izračunati rizik da materijal izbačen prilikom nastanka kratera pogodi planiranu NASA-inu bazu na Mjesecu. Te će informacije pomoći inženjerima da ojačaju strukture kako se ne bi morali brinuti o šteti ili barem kako bi ta briga bila manja“, napomenuo je.

(Vijesti.ba)