
Tim povodom upriličene su posjete starijim džematlijama na području Medžlisa Islamske zajednice Tuzla.
– Ja u Allaha se uzdam, samo ruke dignem, od njega tražim, meni to Allah da, meni to dođe. Ja sam zadovoljna, imam sve što mi treba. Meni znači da mi neko otvori vrata, da me obiđe, da sa nekim progovorim, da nisam sama – kaže nana Aiša.
Nana Aiša ima 88 godina i živi na području džemata Miladije. Dane provodi učeći dove i zikr, a posebno se raduje kada joj neko pokuca na vrata. Njena priča podsjeća koliko je starijim osobama potrebna briga – ne samo kroz konkretnu pomoć, već i kroz pažnju, razgovor i blizinu.
Projekat "Pomoć starijim i iznemoglim osobama – kućna njega" dio je aktivnosti Ureda za društvenu brigu Rijaseta usmjeren na brigu o starijim i iznemoglim osobama. Na području Tuzle provodi se od 2021. godine, a u njegove aktivnosti uključeni su imami, koordinatori za društvenu brigu, članovi Mreže mladih, Odjela za brak i porodicu i volonteri. Projekat se realizira i na području Sarajeva, Zenice, Mostara, Travnika i Bihaća.
Da neposredan kontakt s ljudima predstavlja važan dio ove brige, potvrđuju i učesnici projekta na području Tuzle.
– Ovo je jedan jako lijep projekat u kojem učestvuju naši imami, koordinatorice Odjela za brak i porodicu i članovi Mreže mladih. Naše džematlije su prezadovoljne i jako zahvalne, a očekujemo da će se broj onih kojima je ovakav vid podrške potreban povećavati – rekao je hafiz Ahmed-ef. Huskanović, glavni imam MIZ Tuzla.
Mumin-ef. Mumić, koordinator za društvenu brigu Muftijstva tuzlanskog, ističe da je ovakav vid djelovanja posebno značajan u urbanim sredinama, gdje starije osobe nerijetko žive same.
– Mi kao imami smo i ranije imali takvu vrstu djelovanja, ali je sa ovim projektom to daleko naprednije i efikasnije. Posebno u urbanim sredinama, važno je doći do ljudi, pružiti im podršku i pokazati da nisu sami – jer često je potrebna samo posjeta i razgovor – kazao je Mumić.
Među onima koje su ovog puta posjetili bila je i Ismeta, 75-godišnja džematlijka džemata Mosnik-Vikaljska džamija. Nakon gubitka sina, kaže, riječi pažnje i prisustvo ljudi koji joj dolaze mnogo joj znače.
– Teško mi je otkako sam izgubila sina i mnogo mi znači kada neko dođe, sjedne sa mnom i pita kako sam. Hvala mojim imamima što me nisu zaboravili i što brinu o meni – kazala je Ismeta.
Za Seid-ef. Mujagića, koordinatora za društvenu brigu MIZ Tuzla, posebnu vrijednost imaju upravo susreti koji prerastaju u odnos bliskosti i povjerenja.
– Velika je blagodat kada dođemo nekome i kada se taj neko obraduje kao svom rođenom. Mogu reći da imam 30-ak, 40-ak majki i nena, djedova koji me dočekaju kao svoje unuče, s kojima popijemo kahvu, popričamo i kojima se i ja radujem – rekao je Mujagić.
U brigu o starijim džematlijama uključene su i koordinatorice i aktivistice Odjela za brak i porodicu, koje kroz redovne kontakte nastoje prepoznati njihove potrebe.
– Ovaj projekat nam je posebno važan jer kroz njega možemo biti uz naše starije džematlije – ne samo kroz konkretnu pomoć, nego i kroz razgovor, susrete, pažnju i lijepu riječ. Nekad čovjeku nije potrebno mnogo; dovoljno je da neko pokuca na njegova vrata i pokaže mu da nije zaboravljen – kazala je Elmedina Osmić-Brzović, koordinatorica Odjela za brak i porodicu MIZ Tuzla.
Među posjećenim džematlijama bila je i Safija, 89-godišnja džematlijka koja je svoj život posvetila brizi o sinu Nedimu, kojeg je usvojila 1981. godine. Danas, kada i sama ima zdravstvene poteškoće i slabije vidi, njih dvoje oslanjaju se jedno na drugo.
– Meni mnogo znači kada neko dođe i pita kako smo. Lijepo je znati da su naš džemat i naša Islamska zajednica uz nas – kazala je Safija.
Posjete su realizirali Amela Brdar, stručna saradnica Ureda za društvenu brigu Rijaseta Islamske zajednice u BiH, Mumin-ef. Mumić, koordinator za društvenu brigu Muftijstva tuzlanskog, Seid-ef. Mujagić, koordinator za društvenu brigu MIZ Tuzla, Elmedina Osmić-Brzović, koordinatorica Odjela za brak i porodicu MIZ Tuzla, te Sabit-ef. Mehidić, imam džemata Mosnik-Vikaljska džamija.
Sabit-ef. ističe da je briga o starijim džematlijama i odgovornost džemata prema ljudima koji su tokom svog života bili njegov važan dio.
– Njihovo stanje samo Allah može razumjeti i znati najbolje, ali mi, kao ljudi, pokušavamo kroz društvenu solidarnost da iskažemo da smo uz njih kao džemat, da ih nismo zaboravili – rekao je Mehidić.
Briga o starijim džematlijama zato nadilazi konkretnu pomoć. Ona podrazumijeva vrijeme provedeno s njima, razgovor, pažnju i spremnost da se bude prisutan onda kada su porodica, prijatelji ili komšije manje dostupni.
Upravo ta dimenzija neposredne brige daje posebnu vrijednost projektu. Nekada je dovoljno sjesti, saslušati i pitati kako je neko – jer i sam dolazak može biti poruka da osoba nije sama i da zajednica i dalje računa na nju.
Pored posjeta i razgovora, podrška se pruža i u skladu s konkretnim potrebama džematlija. Tokom posjete u Tuzli uručeni su prehrambeni i higijenski paketi, dok su higijenski paketi osigurani i za Medžlis Islamske zajednice Tuzla, za potrebe realizacije projekta i dalju distribuciju džematlijama. Sredstva za realizaciju ovih aktivnosti osiguravaju se iz fondova Bejtul-mal.
U središtu svih tih aktivnosti ostaje čovjek – njegove potrebe, njegovo dostojanstvo i potreba za blizinom.
A za nanu Aišu smisao svega može stati u nekoliko jednostavnih riječi.
Da joj neko otvori vrata.
Da je obiđe.
Da s njom progovori.
Da zna da nije sama.
(Vijesti.ba)
Chat čitatelja