Obradović i ostali: Zatražene oslobađajuće presude za optužene za zločin u Novoseocima

Advokat Nenad Rubež, koji zastupa prvooptuženog Dragomira Obradovića je između ostalog kazao kako Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nije dokazalo ono što mu se stavlja na teret, a prvenstveno da se usaglasio da muškarci sela budu ubijeni te da je planirao i učestvovao u zločinu.

Obradovićev branilac se fokusirao na zaštićenog svjedoka “N6” koji je, prema njegovim riječima, u unakrsnom ispitivanju naveo kako nije vidio Obradovića da poduzima bilo kakve radnje. Odbrana je naglasila kako je svjedok kompromitovan jer je “štitio sebe i prebacio odgovornost na druga lica”. Odbrana je dodala kako postoje i drugi svjedoci kojima se ne bi trebala pokloniti vjera.

Rubež navodi kako pojedini svjedoci kažu kako Obradovića nisu vidjeli na lokaciji gdje je, prema Tužilaštvu, donesena odluka o likvidaciji muškaraca.

Obradovićeva Odbrana tvrdi kako niti jedan svjedok nije potvrdio da je policija učestvovala u opkoljavanju sela, odvajanju žena i djece od muškaraca. Odbrana tvrdi kako je obezbjeđivanje autobusa vršila vojska te da Obradović nije mogao dati bilo kakvu naredbu vojsci.

Rubež je zatražio oslobađajuću presudu za Obradovića, koji je optužen u svojstvu komandira Stanice javne bezbjednosti Sokolac za ubistva 44 muškarca počinjena nedaleko od mjesta Novoseoce 22. septembra 1992. S njim je optužen i Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, bivši vojni policajac Nikola Koprivica, Miladin Gašević kao zamjenik komandira Izviđačke čete te Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević i Jadranko Šuka kao pripadnici te jedinice.

Advokat Dražen Zubak, branilac drugooptuženog Momčila Pajića, otvorio je iznošenje završne riječi izjavom da nije sporno da se zločin desio, niti da je sporno da je njegov branjenik došao u blizinu Novoseoca 21. septembra 1992. godine, ali da je to bila posljedica naredbe Radislava Krstića. Bivši komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Radislav Krstić je osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja genocida u Srebrenici.

Zubak tvrdi kako nije dokazano da je Pajić bio na lokaciji gdje su muškarci ubijeni – Ivan Polje, niti da je bio na lokaciji ubistva žene civila u samom selu. Odbrana je također izrazila sumnju u kredibilnost svjedoka koji su, prema tim navodima, prebacili odgovornost sa sebe na druge osobe uz dodatak kako su neki svjedoci vjerovatno zaslužili da budu na optuženičkoj klupi.

Odbrana je kazala kako nije sporno da je Pajić učestvovao u oduzimanju oružja.

Također, Odbrana osporava tvrdnju da je Krstić Pajiću naredio ubistva muškaraca riječima “ostani tu i pomozi šta treba” i “riješi to kako znaš”, navodeći kako je Pajić sa sastanka na Buljukovini otišao sa informacijom da muškarci trebaju biti odvezeni na radnu akciju te da nije mogao znati šta se na Buljukovini dogovorilo nakon njegovog odlaska.

Nina Kisić, braniteljica trećeoptuženog, fokusirala se na tvrdnju da Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je Gordić tokom napada na civile bio komandir svih jedinica na terenu. Također, Kisić navodi da nije objašnjeno kako je Gordić došao u selo niti postoje dokazi o njegovoj tačnoj ulozi u vojsci.

Kisić je istakla kako je više svjedoka kazalo kako je Gordić tokom predmetnog perioda bio bolestan, te da ga se niti jedan pripadnik vojne policije ne sjeća. Prema njoj su pojedina svjedočenja bila nesigurna. Kisić je također predložila oslobađajuću presudu.

Advokat Miodrag Stojanović, koji zastupa četvrtooptuženog Miladina Gaševića, tvrdio je kako nema dokaza da je u svijesti njegovog branjenika postojao plan, priprema i izvršenje plana za Novoseoce. On navodi kako niko od mještana nije vidio Gaševića niti da “postoje dokazi da je on učinio bilo šta, od progona do zlostavljanja stanovnika”.

Stojanović se fokusirao na zaštićenog svjedoka “N1” za kojeg tvrdi da je imao četiri različita iskaza i postavlja pitanje da li na osnovu takvog svjedoka treba donijeti osuđujuću presudu. Odbrana je problematizirala i zaštićene svjedoke “N2” i “N3” zbog razlike u izjavama, a koji su navodno vidjeli Gaševića na Ivan Polju.

Stojanović je tvrdio da je njegov branjenik u vrijeme strijeljanja muškaraca bio na drugoj lokaciji. Stojanović je također zatražio oslobađajuću presudu.

Završne riječi za petooptuženog Momira Kezunovića iznio je advokat Slobodan Cvijetić koji je kazao da je jedna od svjedokinja koja ga poznaje kazala kako joj je optuženi prilikom susreta u selu rekao da “tu nije svojom voljom”.

Odbrana je istakla svjedočenje po kojem je Cvijetić pomagao nekim ženama da spakuju i nose stvari iz kuće u autobus prilikom deportacije iz sela u Sarajevo. Cvijetić se u završnim riječima fokusirao na svjedoke koji su kazali da je optuženi nakon deportacije žena i djece sišao sa vojnog kamiona u Sokocu i tu proveo vrijeme tokom likvidacije muškaraca na Ivan Polju.

Sam optuženi je na kraju iznošenja završnih riječi rekao da “nikada nije nogom kročio na Ivan Polje”.

Advokat Dejan Bogdanović iznio je završne riječi u ime svog branjenika šestooptuženog Branislava Kezunovića. On je počeo iznošenje tvrdnjom da je Sud BiH olako potvrdio optužnicu, te je također iznio sumnju u kredibilitet zaštićenih svjedoka “N1”, “N2” i “N3” jer “imaju motiv da kažu neistinu”.

“Ako među njima postoje nesuglasice oko nebitnih stvari, zašto bimo im vjerovali oko bitnih”, pitao je Bogdanović.

Bogdanović je naveo da ne postoji dokaz da je Kezunović pucao, osim indicije koju pruža svjedok “N1”, a koji ga je navodno vidio na Ivan Polju. Prema Odbrani postoje “dva lica mjesta” na lokaciji Ivan Polja, a koji su udaljeni i do 150 metara te da ih je bitno razlikovati upravo zbog tvrdnje svjedoka “N1”.

“Prema ‘N1’, oni koji su došli su isti oni koji su pucali, a to je indicija nepotkrijepljenog svjedoka”, kazao je Bogdanović.

Bogdanović je za svog branjenika zatražio oslobađajuću presudu.

Iznošenje završnih riječi ostalih optuženih planirano je za 18. septembar 2026. godine.

(Vijesti.ba)