Ko je Elif Eralp, žena koja želi preuzeti vlast u njemačkoj prijestonici

Na pozornici se Eralp naklonila brojnim pomagačima i pomagačicama u svojoj kampanji, kao i ljudima koji su je posebno oblikovali. Bio je to i uvid u svijet razmišljanja političarke koja bi mogla postati prva berlinska gradonačelnica turskog porijekla.

Zahvalila je advokatima žrtava napada NSU-a, timu projekta Hayalhane u berlinskoj četvrti Kreuzberg, svojoj majci, svekrvi, prijateljima svojih roditelja iz politički progonjene sindikalne scene u Turskoj, kao i Christophu iz Amnesty Internationala.

„On je mene i moju porodicu, kao aktivista Amnestyja, prije 45 godina zaštitio od toga da završimo u izbjegličkom domu“, ispričala je Eralp. Njeni roditelji su 1981. godine izbjegli u Njemačku zbog progona režima u Ankari, a Elif Eralp rođena je ubrzo nakon njihovog dolaska u München.

Personificirani otpor AfD-u

Kasnije tokom večeri plesala je sa svojim pristalicama uz kurdsku i tursku muziku, obraćala se publici na maternjem jeziku, pozirala za stotine selfija i neprestano primala zagrljaje.

„Elif, moraš li malo udahnuti ili nastavljamo plesati?“, upitala je DJ-ica s pulta na galeriji.

Bio je to uvid u svijet političarke koja za sebe kaže da dolazi s margine društva: „Ljudi poput mene u ovoj zemlji zapravo ne bi trebali postati gradonačelnica.“

Tim je riječima Eralp započela svoj prvi video na društvenim mrežama kao vodeća kandidatkinja Ljevice. Mislila je na svoje migrantsko porijeklo – pojam koji je u Njemačkoj politički opterećen.

Majka dvoje djece učinila je svoje migrantsko porijeklo temeljem svog političkog identiteta.

„Doživjela sam da se prema porodicama poput naše postupa drugačije, zato sam studirala pravo kako bih se zalagala za jednaka prava za sve.“

Kada je u Saskoj-Anhaltu na izborima pobijedila AfD, koju se u dijelovima opisuje kao krajnje desničarsku, Eralp se predstavila kao personificirani otpor toj stranci.

„Jer bi bio snažan znak kada bi u glavnom gradu Njemačke žena migrantskog porijekla postala gradonačelnica Berlina.“

New York kao uzor

Kao uzor je uzela i socijalističkog gradonačelnika New Yorka Zohrana Mamdanija, čija je životna priča veoma slična njenoj i koji je jasnim lijevim kursom uspio osvojiti ovaj grad na istočnoj obali SAD-a.

Zbog toga je delegacija Ljevice otputovala u Sjedinjene Američke Države kako bi učila iz tog iskustva.

„U kontaktu smo s kampanjskim timom“, rekla je Eralp u intervjuu za rbb. „I ovdje je velika metropola koja je veoma raznolika i u kojoj je riječ upravo o istoj temi, odnosno o gradu koji je pristupačan svim ljudima.“

Pristupačnost je bila tema 45-godišnje političarke tokom ove izborne kampanje. Prije svega kada je riječ o stambenom prostoru, koji je u Berlinu posebno ograničen.

I sama Eralp je u intervjuima govorila da već nekoliko godina pokušava sa suprugom i dvoje djece pronaći veći stan.

„Još ga nisam pronašla“, rekla je Eralp za rbb neposredno uoči izbora. Navela je da može plaćati 1.500 eura mjesečne kirije, a potom odmah dodala: „Mnogi ljudi u Berlinu to sebi ne mogu priuštiti. Ali čak je i to već teško.“

„Lijeva politika za sve ljude“

Jedna od ljudi iz naroda koja poznaje probleme građana i želi ih riješiti – to je imidž koji diplomirana pravnica želi izgraditi o sebi.

Stranci Ljevice pristupila je prije manje od deset godina, ali je brzo napredovala i već 2021. godine ušla u Berlinski parlament.

„Ne vodimo politiku za lijeve ljude, nego lijevu politiku za sve ljude“, obećala je Eralp prilikom predstavljanja kao vodeće kandidatkinje.

U izbornu utrku ušla je kao predstavnica nove generacije Ljevice: bez političke ili nostalgične povezanosti s prošlošću vlastite stranke u DDR-u, ali zato urbanija, često migrantski orijentirana i povremeno aktivistički usmjerena.

To je Ljevica koja razvija aplikaciju protiv previsokih kirija, pokreće kvartovske kantine s jeftinom hranom, zajedno s queer zajednicom slavi klupsku kulturu i tokom kampanje kuca na hiljade vrata.

To je strategija širenja stranke kroz komšijske inicijative i organizacije civilnog društva, kako je stranačko rukovodstvo najavilo nakon kraha posljednje pokrajinske vlade koju su činili SPD, Zeleni i Ljevica.

Eralpin uspjeh rezultat je i tog rada.

Može li formirati koaliciju?

Hoće li joj sada uspjeti formirati koaliciju sa Zelenima i socijaldemokratama, sasvim je drugo pitanje.

Iz notorno buntovne omladinske organizacije Ljevice u Berlinu već je stiglo odbijanje saradnje sa Zelenima i SPD-om. Poručuju da ne žele „zajedno upravljati bijedom ove vlade“ i da žele „borbu protiv kapitalizma i za socijalističku transformaciju“.

Tu su i ponovljeni izrazi solidarnosti s ljudima u Palestini koji barem dotiču granicu između kritike izraelske države i antisemitskih izjava, a u pojedinačnim slučajevima je i prelaze.

To što se na izbornoj zabavi Ljevice u Neuköllnu pojavio zagovornik Hamasovog terora protiv Izraela, kao i vođa porodice Remmo – čiji su članovi u prošlosti počinili brojna teška krivična djela – moglo bi dodatno ojačati argumente kritičara Ljevice.

Eralp se odlučno protivi optužbi da je njena stranka u osnovi antisemitska.

Ona kaže da se bori za Berlin u kojem će svi ljudi pronaći dom.

„I naravno, to uključuje i zaštitu jevrejskog života, baš kao i zaštitu muslimanskog, palestinskog, queer života i života svih Berlinčanki i Berlinčana.“

Njen najvažniji projekt i dalje je društvena kontrola velikih stambenih kompanija.

Riječ je o dosad jedinstvenom eksperimentu u Njemačkoj, koji je dobio mandat na referendumu, ali je praćen brojnim pravnim nejasnoćama.

Eralp ga ipak želi provesti i postavila ga je kao uvjet za koalicione pregovore.

To je obećanje za koje je sada vezala veliki dio svog političkog kredibiliteta.

(Vijesti.ba)