Kada san postane bijeg od stvarnosti: Osam razloga zbog kojih se sve češće povlačimo u krevet

Ako osoba sve češće želi provoditi sate u krevetu kada bi trebala obavljati svakodnevne obaveze, razlog može biti i potreba da se nakratko udalji od onoga što joj stvara pritisak.

Pretjerano spavanje ne mora automatski značiti da osoba ima psihološki problem. Ipak, kada postane obrazac koji se ponavlja, posebno uz povlačenje od ljudi i obaveza, može biti znak da se iza umora krije nešto drugo.

Evo situacija koje mogu biti povezane s potrebom da što više vremena provedemo spavajući.

Težak period nakon emotivnog udarca

Raskid, gubitak posla ili neki drugi veliki životni preokret mogu ostaviti osobu bez energije. Nakon snažnog emocionalnog udara povlačenje i spavanje nekima postaju način da se barem nakratko udalje od teških misli.

U tekstu se navodi i povezanost depresivnih simptoma s produženim boravkom u krevetu, pa dugotrajna potreba za snom ne bi trebala biti potpuno zanemarena.

Dugotrajan stres i iscrpljenost

Kada stres traje sedmicama ili mjesecima, osoba može imati osjećaj da se nikada nije dovoljno odmorila. Posao, porodični problemi i stalna briga mogu dovesti do izražene iscrpljenosti.

Tada dodatni sati u krevetu mogu izgledati kao najjednostavnije rješenje, posebno ako se osoba ni nakon spavanja ne osjeća odmorno.

Manjak samopouzdanja

Osoba koja se stalno preispituje i ima lošu sliku o sebi može izbjegavati situacije u kojima bi mogla osjetiti kritiku ili osudu.

U takvim okolnostima krevet može postati mjesto u kojem se osjeća sigurnije nego u društvu drugih ljudi. Povlačenje tada nije samo odmor, već i izbjegavanje neprijatnih situacija.

Tuga koja još nije prošla

Nakon smrti bliske osobe ili velike životne promjene svakodnevica može odjednom izgledati potpuno drugačije.

Tuga može biti toliko iscrpljujuća da osoba nema volje ni za uobičajene aktivnosti. Spavanje tada može poslužiti kao kratki predah od emocija s kojima se teško nositi.

Usamljenost i povlačenje od drugih

Kada osoba nema dovoljno bliskih kontakata ili joj je teško povezati se s ljudima, može početi izbjegavati druženja.

Umjesto izlaska, razgovora ili susreta s prijateljima, bira krevet i izolaciju. Takvo ponašanje može dodatno produbiti osjećaj usamljenosti i lošeg raspoloženja.

Bježanje od osjećaja krivice

Greške koje smo napravili ili osjećaj da smo nekoga razočarali mogu dugo ostati u mislima.

Ako je suočavanje s tim osjećajima previše teško, spavanje može postati način da se na nekoliko sati prekine razmišljanje o onome što se dogodilo. Problem je što takav bijeg ne rješava ono što osobu opterećuje.

Zdravstveni problemi i hronični bol

Povećana potreba za snom nije uvijek povezana s emocijama. Određena zdravstvena stanja mogu dovesti do stalnog umora i pospanosti.

U tekstu se posebno navode problemi sa štitnom žlijezdom, neurološka oboljenja i hronični bol. Kod osoba koje svakodnevno žive s bolovima, vrijeme provedeno u snu ponekad predstavlja rijetke trenutke kada ne osjećaju toliku nelagodu.

Umor od stalnih razočaranja

Kada se neuspjesi gomilaju, bilo da je riječ o poslu, školi, odnosima ili porodičnim problemima, čovjek može izgubiti motivaciju da ponovo pokušava.

U takvoj situaciji spavanje može postati najlakši način da se na neko vrijeme prekine razmišljanje o problemima. Ako takvo stanje traje dugo i počne ometati svakodnevni život, vrijedi obratiti pažnju na ono što se nalazi u pozadini potrebe za stalnim povlačenjem.

San je važan dio zdravlja, ali ako osoba sve češće koristi spavanje kako bi izbjegla obaveze, ljude ili vlastite misli, korisno je zastati i pokušati razumjeti zbog čega se to događa. Kod dugotrajnog umora, izraženog povlačenja ili drugih zabrinjavajućih simptoma razgovor s ljekarom ili stručnjakom za mentalno zdravlje može biti važan korak.

(Vijesti.ba)