Kuči: Nije me zanimalo da masonstvo idealiziram niti "branim", već da dokumentiram

Knjiga je izašla 2024. godine, ali još nije promovirana javno. Bila je zamišljena kao interna publikacija te je razgovor za Fenu ujedno i njeno prvo predstavljanje.

Kuči u razgovoru za Fenu kaže da je imala pristup relevantnim informacijama i sagovornicima.

- Dogovoreno je da svi sagovornici sami izaberu da li će njihova imena odnosno inicijali biti zapisani u knjizi, čega sam se i držala. Vrlo brzo mi je tokom procesa nastajanja postalo jasno da ne želim napraviti samo jubilarnu publikaciju. Željela sam ostaviti dokument jednog vremena i jednog društva o kojem se malo šta pouzdano zna - istakla je.

Autorica knjige o slobodnom zidarstvu u BiH kaže da je najviše zanimao period od 1999. do 2014. godine, dakle prvih petnaest godina u kojima je praktično od ničega nastajala organizirana bosanskohercegovačka masonerija.

- To je još uvijek dovoljno bliska prošlost da su živi ljudi koji su u tim događajima neposredno učestvovali, ali i dovoljno udaljena da već postoji ozbiljna opasnost da se činjenice zaborave, izmijene ili pretvore u legende. Zato mi nisu bili dovoljni samo datumi i službeni dokumenti. Razgovarala sam s ljudima koji su bili neposredni akteri, koristila arhivsku građu, zapisnike, dokumente, fotografije i privatne arhive - navela je Kuči.

Govoreći o stvaranju knjige, ona je istakla da su joj posebno bila dragocjena lična svjedočanstva, ona mjesta na kojima iza institucije vidimo čovjeka, njegovu dilemu, entuzijazam, razočaranje, prijateljstvo, neki gotovo slučajan događaj iz kojeg će kasnije nastati nešto veliko.

- Zato bih rekla da je knjiga istovremeno historiografski zapis i dokumentarno svjedočanstvo o ljudima, događajima i vremenu u kojem je nastajalo bosanskohercegovačko slobodno zidarstvo. U njoj sam pokušala sačuvati ne samo šta se dogodilo nego i kako su ljudi koji su to stvarali doživjeli ono što se događalo. Upravo je to, mislim, njena najveća vrijednost. U uvodu sam i napisala da je publikacija rezultat istraživanja historije slobodnog zidarstva od 1999. do 2014, ali prije svega osobnih priča ljudi koji su sudjelovali u njegovoj izgradnji - naglasila je autorica.

Iako je riječ o dokumentu koji je prije svega posvećen savremenoj masoneriji u BiH, Kuči se osvrnula i na ranije periode. Kako ističe, imala je potrebu da podsjeti na početke slobodnog zidarstva jer 1999. godinu ne možemo razumjeti bez onoga što joj je prethodilo.

- Tragovi prisustva slobodnih zidara u Bosni i Hercegovini postoje mnogo ranije, posebno nakon Berlinskog kongresa 1878. i dolaska Austro-Ugarske. Međutim, tu treba napraviti vrlo važnu razliku: postojali su masoni i gostujuće Lože, ali nije postojala autohtona bosanskohercegovačka masonerija - pojasnila je.

Kuči ističe da su periodi o austrougarskom periodu vrlo fragmentarni. Tome su doprinijeli diskretnost samog slobodnog zidarstva, političke okolnosti, gubitak arhiva i činjenica da je ta tema kod nas još uvijek nedovoljno istražena.

- U knjizi navodim jednu od prvih zabilježenih Loža u Sarajevu iz 1912. godine, kao i Ložu 'Simo Milutinović Sarajlija', aktivnu prije Prvog svjetskog rata i ponovo između dva rata. Ali te lože nisu bile samostalne bosanskohercegovačke lože, djelovale su pod jurisdikcijama izvan Bosne i Hercegovine. Drugi svjetski rat praktično prekida taj kontinuitet. Nacistički režim progoni masone kao dio svoje ideološke konstrukcije o 'židovsko-masonskoj zavjeri', a poslije rata ih ni socijalistička Jugoslavija ne dopušta, iz sasvim drugih ideoloških razloga: masonstvo se doživljava kao buržoaska i zapadna organizacija - ističe autorica.

Navodi zanimljiv i gotovo zaboravljen detalj iz neposredno poslijeratne BiH: američki vojnici, masoni angažirani u mirovnim snagama, imali su svoju Ložu, vjerovatno u Camp McGovernu kod Brčkog. Ali ona nije bila usmjerena prema lokalnom stanovništvu i iz nje nije nastalo današnje bosanskohercegovačko slobodno zidarstvo.

Kuči značaj ove publikacije vidi u tome da o masoneriji postoje brojne predrasude i pogrešni podaci. Ona ističe da o slobodnom zidarstvu nevjerovatno mnogo ljudi ima vrlo čvrsto mišljenje, a vrlo malo znanja.

- Što je neka organizacija zatvorenija ili diskretnija, to prazni prostor lakše ispune mitovi. I onda dobijete priče o ljudima koji iz sjene upravljaju politikom, bankama, državama, ratovima, poslovima… Sve ono što je dovoljno tajanstveno postaje idealan materijal za teorije zavjere. Mene kao autoricu nije zanimalo ni da masonstvo idealiziram ni da ga 'branim'. Zanimalo me da dokumentiram. Ako imate zapisnik, fotografiju, originalno pismo, datum, svjedočenje više neposrednih učesnika, onda više ne govorite o mitu nego o historijskom izvoru. U knjizi sam namjerno pokazala i koliko su medijske spekulacije znale biti daleko od stvarnosti. Jedna od njih bila je, recimo, tvrdnja da su u BiH postojale tri nacionalne masonerije – bošnjačka, srpska i hrvatska – koje su se kasnije 'ujedinile'. To je upravo suprotno ideji na kojoj je bosanskohercegovačko slobodno zidarstvo građeno. Knjiga zato ima još jednu funkciju: možda neće ukloniti predrasude, ali im se dokumentovano suprotstavlja. I knjige traju. I kada su ljudi ugase - poručuje Kuči.

Kad je riječ o slobodnom zidarstvu u Bosni i Hercegovini, kako je navela, ideja je rođena 1997. godina, a 1999. nastaje institucija.

- Edvin Dervišević, osnivač bh. slobodnog zidarstva i prvi Veliki majstor u dva mandata je početkom 1997. postao član slovenskog slobodnog zidarstva, tada još pod okriljem Velike Lože Austrije. Ono što je zanimljivo jeste da se kod njega gotovo odmah nakon vlastitog ulaska javlja ideja da slobodno zidarstvo treba dovesti i u Bosnu i Hercegovinu. To je vrijeme neposredno nakon rata. Zemlja je razorena ne samo materijalno. Povjerenje među ljudima gotovo je uništeno. Upravo je zato njegova ideja bila da se kroz vrijednosti tolerancije, obrazovanja, humanosti i rada na sebi napravi prostor u kojem nacionalna i vjerska pripadnost neće biti ono što ljude razdvaja - kazala je Kuči.

Ističe da je za nju kao autoricu posebno zanimljivo da ideja nije nastala iz nekakve želje za moći, kako bi se iz stereotipa o masonima možda očekivalo, nego iz vrlo ljudske, plemenite potrebe: šta možemo napraviti da pomognemo zemlji iz koje dolazimo?

Tako Dervišević u knjizi govori da ekonomija sama po sebi ne povezuje ljude i da su zemlji potrebni znanje, duhovna nadgradnja, tolerancija, obrazovanje i humanost. Govori i o želji da stipendira mlade Bosance i Hercegovce na najboljim svjetskim univerzitetima kako bi se vratili i svojim znanjem gradili zemlju. Njegova formulacija je vrlo jednostavna: znanje, humanost i filantropija.

U vezi sa pitanjem šta je uticalo na stvaranje masonerije u BiH, Kuči je istakla da su osnova prije svega ljudi, jer institucije se mogu osnovati dekretom, zajednice ne mogu. Bila je potrebna nevjerovatna upornost nekolicine ljudi, ali i međunarodna podrška. Austrija je bila izuzetno važna, Slovenija je bila mjesto na kojem su napravljeni prvi koraci, a veliku podršku pružali su i slobodni zidari iz Italije.

Prva bosanskohercegovačka Braća, tako se naime masoni međusobno oslovljavaju, živjela su u različitim zemljama - u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i doslovno su putovali da bi zajednički gradili organizaciju.

- Možda mi je jedna od najljepših rečenica u knjizi svjedočenje jednog od njih: sporazumijevali su se na najmanje četiri jezika, ali su imali jedan duh, iste želje i isti cilj. Godine 1999. uneseno je Svjetlo u deputatsku Ložu Lux Bosniae. Godine 2002. ona postaje prava i potpuna Loža, a potom nastaju lože Ivo Andrić i Veritas. Te tri lože 2005. osnivaju Veliku Ložu Bosne i Hercegovine. Dakle, nije riječ o jednom datumu. To je proces koji je trajao godinama: od ideje, preko ljudi, međunarodne podrške, obrazovanja i prvih ritualnih radova, do stvaranja samostalne institucije - navela je Kuči.

Govoreći o tome šta je karakteristika slobodnih zidara Bosne i Hercegovine, Kuči je kazala da je možda najvažnija i najljepša upravo nadnacionalnost.

- U zemlji koja je do danas duboko podijeljena po nacionalnim, vjerskim, entitetskim i političkim linijama, unutar Lože takve podjele ne bi trebale određivati odnos među ljudima. U knjizi sam napisala da je bosanskohercegovačkim masonima uspjelo izbrisati nacionalne i vjerske granice među vlastitim članovima i razviti odnos zasnovan na međusobnom razumijevanju i toleranciji. Druga važna karakteristika jeste rad na sebi. Simbolika klesanja grubog kamena nije slučajna: ideja je da čovjek prvenstveno mijenja sebe, obrazuje se, preispituje vlastite postupke, razvija toleranciju i odgovornost, a tek onda očekuje da mijenja društvo. I treće, filantropija. U knjizi postoji čitav niz primjera humanitarnih aktivnosti, pomoći djeci, pomoći nakon poplava, obrazovnih inicijativa. To je mnogo manje spektakularno od teorija o ljudima koji tajno upravljaju svijetom, ali je mnogo bliže onome što sam kroz dokumente pronašla - kazala je u razgovoru za Fenu autorica knjige.

Slobodni zidari imaju neobično slobodnozidarsko računanje vremena nazvano Anno Lucis, što je, smatra Kuči, jedan od lijepih primjera koliko je simbolika važna u slobodnom zidarstvu. Tako masoni tradicionalno gregorijanskoj godini dodaju 4000 godina. Tako je, recimo, 2024. bila 6024. godina Anno Lucis, odnosno "Godina Svjetlosti“.

- Naravno, to nije pokušaj da se uvede neka druga historijska hronologija. Riječ je o simboličkom računanju vremena. Svjetlost u masonstvu predstavlja znanje, razum i prosvjetljenje, pa se početak Anno Lucis simbolički povezuje s početkom ljudske spoznaje i civilizacije. U samoj knjizi naglašavam da je riječ o simboličkom, a ne historijskom računanju vremena. Meni je to lijepo i zbog jezika knjige: priča o masonstvu je, zapravo, puna metafora gradnje, kamena, svjetlosti, hramova. Sve one u konačnici govore o čovjeku -kaže autorica.

Bosanskohercegovački slobodni zidari, kako je istakla, nisu ljudi s nadnaravnim moćima niti ljudi koji mogu riješiti probleme Bosne i Hercegovine umjesto njenih institucija.

Kuči je navela da ti ljudi mogu napraviti ono što može svaka ozbiljna zajednica obrazovanih i društveno odgovornih ljudi: stvarati veze tamo gdje ih društvo prekida, ulagati u znanje, pomagati ljudima kojima je pomoć potrebna, podržavati obrazovanje i kulturu i, možda najvažnije, svojim ponašanjem pokazivati da različitost ne mora biti razlog za sukob.

- Bosna i Hercegovina je gotovo laboratorijski primjer zemlje u kojoj je to važno. Ako u jednoj Loži mogu zajedno sjediti ljudi različitih nacionalnosti, religija, profesija, obrazovanja, političkih i životnih iskustava, a da pritom zajednički rade i priznaju jedni drugima jednako dostojanstvo, onda to nije beznačajan društveni eksperiment - ocijenila je Kuči.

Ona smatra da je najvažnija ideja manje grandiozna: ne počinje se od države, nego od pojedinca.

- U Slobodnom zidarstvu postoji metafora grubog kamena koji čovjek neprestano kleše. Taj kamen je on sam. Zato bih odgovorila: ono najkonkretnije što mason može učiniti za Bosnu i Hercegovinu jeste biti bolji čovjek u BiH – bolji liječnik, profesor, poduzetnik, umjetnik, komšija, prijatelj; poštovati zakon, odbiti nepotizam, pomoći onome kome je pomoć potrebna, obrazovati druge i sebe i ne pristati da nacionalna ili vjerska pripadnost bude mjera ljudske vrijednosti. Koliko sam shvatila, veoma često i nije baš tako - istakla je za Fenu autorica knjige "Zidanje slobode: Počeci i stvaranje Slobodnog zidarstva u Bosni i Hercegovini".

(Vijesti.ba / FENA)