Vučićeva ostavka nakon razgovora s Putinom nije slučajna

Vučić je ostavku podnio 27. novembra, dan nakon telefonskog razgovora s Putinom. Nakon tog razgovora objavljeno je da će Srbija nastaviti dobijati gas po povoljnim cijenama.

U autorskom tekstu novinar RIA Novosti Dmitrij Bavirin iznio je stav da između razgovora dvojice predsjednika i Vučićeve odluke da napusti funkciju postoji direktna povezanost.

Bavirin navodi da bi, u slučaju da Vučić nije uspio postići dogovor s Moskvom, njegova politička strategija bila ozbiljno ugrožena. Istovremeno, autor ostavku tumači kao pokušaj da Vučić zadrži politički utjecaj kroz eventualni povratak na mjesto premijera.

Fokus na predstojeće izbore

Ruski novinar u analizi navodi da bi Vučićeva politička budućnost i dalje mogla zavisiti od rezultata parlamentarnih izbora zakazanih za 25. oktobar.

Prema njegovom tumačenju, ključnu ulogu imat će rezultat Srpske napredne stranke, jer bi eventualni gubitak parlamentarne većine mogao promijeniti odnose političkih snaga u Srbiji.

Bavirin se osvrće i na Studentsku listu, koju opisuje kao jednog od glavnih rivala SNS-a. U tekstu iznosi i vlastite ocjene o političkoj poziciji Vučića, njegovoj dugogodišnjoj karijeri i načinu na koji je balansirao odnose Srbije s različitim međunarodnim centrima moći.

Autor posebno ističe Vučićevu politiku istovremenog održavanja odnosa s Moskvom, Briselom, Washingtonom i Pekingom.

Gas kao važan faktor

Veliki dio analize posvećen je energetskim odnosima Srbije i Rusije.

Bavirin Srbiju opisuje kao državu koja je istovremeno snažno povezana s Rusijom kada je riječ o energentima, dok politički i ekonomski održava veze s Evropskom unijom i drugim zapadnim partnerima.

U tom kontekstu posebno se razmatra ruski gasni aranžman sa Srbijom, čiji je tadašnji ugovor o isporukama po povlaštenim cijenama isticao 30. septembra.

Autor smatra da bi značajno povećanje cijene gasa predstavljalo veliki ekonomski pritisak za Srbiju, ali i politički problem za vlast koja bi morala objasniti građanima posljedice promjene energetskog aranžmana.

Bavirin zbog toga zaključuje da je produženje povoljnijeg gasnog aranžmana imalo značajnu političku dimenziju, iako Moskva, kako navodi, nije podržala konkretnu vlast, već odnose s državom Srbijom.

Opozicija i odnos prema Rusiji

U tekstu se posebna pažnja posvećuje i odnosu opozicionih snaga prema Moskvi.

Bavirin navodi da srpski protestni i opozicioni pokret ne smatra jednostavno antiruskim ili isključivo proevropskim, ukazujući da među opozicionim grupama postoje različiti stavovi prema Rusiji.

Time pravi poređenje s ukrajinskim protestima iz 2013. i 2014. godine, naglašavajući da političke podjele u Srbiji, prema njegovom tumačenju, ne slijede istu liniju odnosa prema Moskvi.

RIA Novosti o NATO-u i Kosovu

Analiza se u završnom dijelu bavi i Kosovom, NATO-om i odnosima Srbije sa Zapadom.

Bavirin iznosi tvrdnju da bi, bez obzira na rezultat izbora, pitanje Kosova moglo ostati jedno od ključnih sigurnosnih i političkih pitanja za Srbiju. Istovremeno iznosi i ocjenu da bi eventualna nova vlast mogla imati drugačiji odnos prema evropskim integracijama i zapadnim institucijama.

U tekstu se navodi i stav autora da je jedan od dugoročnih ciljeva Zapada na Balkanu smanjenje ruskog utjecaja i snažnije uključivanje regiona u euroatlantske strukture.

Takve tvrdnje predstavljaju autorovu političku analizu i interpretaciju odnosa Srbije, Rusije i zapadnih zemalja, a ne potvrđene činjenice o namjerama svih aktera.

Bavirin na kraju zaključuje da je odluka Moskve da nastavi energetsku saradnju sa Srbijom, prema njegovom tumačenju, bila usmjerena prvenstveno na odnose s državom i stanovništvom, a ne na podršku pojedincu na vlasti.

(Vijesti.ba)