Nije nas uveseljavao samo golovima: Dijamantove izjave za pamćenje

Večeras će posljednji put dres reprezentacije obući Edin Džeko i biće to stvarno kraj. Ne kraj utakmice. Ne kraj jednog ciklusa, već kraj jedne slobodno možemo reći dinastije.

Postoje fudbaleri koji igraju za svoje reprezentacije, a postoje i oni koji žive za njih. Edin Džeko je bio baš to.

Niti jedno okupljanje, kada je to zdravlje dopuštalo, Edin nije propustio. Čak ni u najtežim vremenima nije okretao glavu reprezentaciji s kojom je strpljivo radio i gradio je do ovog gdje je danas.

Jer kad je bilo najteže – tražio se Džeko. Kada je trebalo probiti bunker rivala – Džeko. Kada je trebalo sačuvati loptu, zagraditi se – Džeko. Kada je trebalo postići gol koji mijenja historiju – opet Džeko. A promijenio ju je mnogo puta do sada.

Nije uvijek bilo dobro. Nije uvijek bilo lako. Bilo je selektora, generacija igrača, sistema i velikih razočarenja. Mijenjali su se treneri, protivnici i samo je jedna stvar bila konstanta - Džeko.

Od prvog nastupa protiv Turske 2007. godine do posljednjeg poglavlja, Džeko je za Bosnu i Hercegovinu odigrao više utakmica nego bilo ko drugi i postigao više golova nego bilo ko drugi.

Narod to prepoznaje i narod se ne može prevariti.

"Kako se bliži trenutak mog odlaska, sve sam emotivniji. Osjećam neki pritisak u grudima. Neki dječački osjećaj, kao da prvi put u životu treba da izađem na teren. Tako se osjećam. Nedostajaće mi sve: igranje za reprezentaciju, golovi. Vjerujem da će mi biti teško gledati s tribina, ali ja sam sretan s tim jer znam da sam, što se tiče reprezentacije, dostigao neki maksimum, dao uvijek sve od sebe. Iz tog razloga odlazim sretan i zadovoljan", rekao je Džeko jučer sa kledlom u grlu.

Jučerašnja pressica nije bila laka. Edin se kroz svoju blistavu karijeru često znao našaliti i nasmijati narod kako izjavama tako i golovima. Mi ćemo se danas prisjetiti nekih njegovih izjava.

Možda najsvježija u sjećanju ostala nam je ona nakon antologijske pobjede protiv Italije i plasmana na SP kada je izašao na balkon pred Vječnu vatru i riječima pokazao koliko mu znači Sergej Barbarez.

"Vozdra, Rajvosaaaaaaaa… ovako smo počeli prije 12 godina i dočekasmo opet."

Zatim je dodao:

"Kažu pokeraš, a? A što ih izblefira pokeraš… Šta reći? Koju poruku poslati?", prolamalo se Titovom.

Džeko je često i na društvenim mrežama znao "provaljivati".

Tako je nedavno komentarisao fotografiju Nikole Katića iz mlađih dana dok je imao znatno više kose.

"Eee, da je sad malo te kose...", napisao je Dijamant.

Džeko se često znao šaliti i na račun Zvjezdana Misimovića s kojim je žario i palio Bundesligom. Nakon utakmica nerijetko ga je "prozivao".

Opšte je poznato da se Dijamant često znao "uhvatiti mikrofona" i tako pokazati svoje znanje i sa vokalnim sposobnostima.

Utakmica u Genku koju smo 2009. dobili 4:2 ostat će zlatnim slovima upisana u historiju bh. fudbala.

Te je noći komentator Marjan Mijajlović u mikrofon prolamao "Dijamantu, Dijamantuuuuuu" i od te noći ostao je taj nadimak.

Vidno raspoloženi Edin nakon utakmice "provaljivao" je kao malo kad.

Večeras ne odlazi samo najbolji strijelac. Ne odlazi samo rekorder. Ne odlazi samo kapiten.

Odlazi čovjek koji je toliko dugo bio glavna uzdanica ne samo jedne reprezentacije, nego i nacije u cjelini.

Salko Grebović

(Vijesti.ba)