Svijet - DW

Ažurirano:

Zašto su nasilni protesti u Francuskoj česti i mogu li se "preliti" na Njemačku?

Zašto su nasilni protesti u Francuskoj česti i mogu li se "preliti" na Njemačku?
Screenshot

Sociolog Simon Teune smatra da je malo vjerovatno da će se nasilni protesti iz Francuske preliti na Njemačku. Razlog za to su različiti politički sistemi, društvene prilike i protestne kulture.

Simon Teune politički je sociolog i istraživač na Slobodnom univerzitetu u Berlinu te jedan od osnivača Udruženja za istraživanje protesta i društvenih pokreta. U razgovoru za Evangeličku novinsku agenciju (epd) objašnjava zašto u Francuskoj često dolazi do nasilnih protesta i zašto sličan razvoj događaja nije vjerovatan u Njemačkoj, prenosi DW.

U Francuskoj su tokom vikenda stotine hiljada ljudi protestovale zbog nezadovoljstva politikom. Osim mirnih protesta bilo je i mnogo nasilja, uhapšeno je više od 2.000 osoba, a povrijeđeno je oko 1.000 policajaca i vatrogasaca. Ljudi su izašli na ulice i u drugim evropskim gradovima, poput Milana i Brisela. Mogu li se tako masovni protesti proširiti i na Njemačku?

Simon Teune: Smatram da je vrlo malo vjerovatno da će se protesti u tom obliku preliti na Njemačku. Uslovi su veoma različiti kada je riječ o političkom sistemu, kulturi protestovanja i društvenim okolnostima. Društvene nejednakosti u Francuskoj znatno su izraženije, a mladi se, između ostalog i zbog visoke stope nezaposlenosti, više plaše za svoju budućnost. Ipak, najvažnije je to što se u Njemačkoj tokom proteklih decenija razvila izrazito mirna kultura protestovanja.

Šta to znači?

Teune: Sukobi su izuzetno rijetki. Kada do njih ipak dođe, vrlo brzo se proglašavaju neprihvatljivim. To se moglo vidjeti tokom protesta grupe „Posljednja generacija“. Iako nivo eskalacije nije bio naročito visok, reakcije su bile veoma burne.

I naš politički sistem funkcioniše drugačije: u Njemačkoj se odluke donose uz učešće različitih grupa, a zemlja je uređena kao federacija. Za razliku od Francuske, s njenom centralnom vlašću, ovdje ne postoji jedan očigledan protivnik. Naprimjer, obrazovna politika u Njemačkoj u nadležnosti je saveznih pokrajina pa se i nezadovoljstvo može rasporediti na različite nivoe. Situacija u Italiji i Španiji sličnija je onoj u Francuskoj.

Zašto protesti u Francuskoj često brzo poprime masovne razmjere i prerastu u nasilje?

Teune: Prije svega, važno je naglasiti da nisu svi učesnici protesta odgovorni za eskalaciju. U Francuskoj je na ulice izašlo pola miliona ljudi, a samo je vrlo mali dio njih na kraju napadao policiju, pljačkao trgovine i palio automobile.

Međutim, tamo postoji snažnija tradicija konfrontacijskih protesta i takvo je ponašanje do određene mjere postalo uobičajeno. Ima ljudi koji na protestima očekuju sukobe pa ih i podstiču.

Određenu ulogu ima i policija: ona u Francuskoj češće primjenjuje strategiju čvrste ruke. Policija poseže za silom već kod manjih prekršaja, što dodatno zaoštrava situaciju. Osim toga, ovo nisu bili prvi protesti, nego su sukobi iz sedmice u sedmicu postajali sve ozbiljniji.

Protesti su počeli kao učenički protesti, a sada su prije svega usmjereni protiv visokih životnih troškova. Ko danas izlazi na ulice?

Teune: I to je jedna od francuskih posebnosti: jedna grupa pokrene protest, a zatim joj se pridružuju druge grupe, iskazuju solidarnost i iznose vlastite zahtjeve. To smo mogli vidjeti i tokom protesta „Žutih prsluka“ prije nekoliko godina. Protesti zbog stanja u školama proširili su se na socijalne teme: inflaciju, rast cijena i životne uslove u banlieueima, siromašnijim predgrađima.

Desni politički blok povezuje nerede s migrantskim porijeklom mnogih izgrednika.

Teune: Nasilju pribjegavaju veoma različite grupe. To mogu biti demonstranti koji dopuste da ih situacija ponese ili oni koji takve situacije namjerno žele izazvati, kao što je slučaj s nekim anarhističkim grupama.

Tu su i mladi iz predgrađa. Oni se u svakodnevnom životu često osjećaju nemoćno i izloženo policijskom maltretiranju. Pljačka trgovina i napadi na policiju tada im se mogu činiti kao trenuci u kojima ponovo stječu osjećaj moći.

Prikazivanje migracije kao problema univerzalna je strategija krajnje desnice. Međutim, takvo objašnjenje ni izdaleka nije dovoljno za razumijevanje situacije. To su Francuskinje i Francuzi, čak i ako neki od njih imaju migrantsko porijeklo. No oni su u francuskom društvu potisnuti na marginu i nalaze se u nepovoljnijem društvenom položaju.

Hoće li se situacija smiriti nakon nereda tokom vikenda?

Teune: Prizori poput požara u gradskoj vijećnici u Limogesu mogu djelovati šokantno, pa i na same demonstrante. Od predsjednika Emmanuela Macrona čujemo dvije poruke: s jedne strane priznanje da reakcija na proteste nije bila primjerena, a s druge prijetnje oštrim mjerama.

Situacija se ne mora dodatno pogoršati, ali je sasvim moguće da eskalacija još nije dostigla vrhunac.

Postoje li u istraživanjima protesta saznanja o tome kako nasilje utiče na ostvarivanje zahtjeva demonstranata?

Teune: Na to pitanje nije lako odgovoriti. Kada je riječ o cijelim pokretima, postoje dokazi da nenasilni protesti češće dovode do uspjeha. Nasilje, međutim, može djelovati i kao katalizator, tako što političarima daje do znanja da je neka situacija hitna.

Druga moguća posljedica jeste da umjereniji glasovi unutar protestnog pokreta dobiju više pažnje nego prije. No nasilje može dovesti i do osude cijelog protesta.


(Vijesti.ba)

 

Chat čitatelja

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjeren sadržaj bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u chatu nisu stavovi redakcije portala Vijesti.ba.

Povezano

Izdvajamo