Sve više ljudi iz inostranstva vraća se u BiH: Evo i razloga...

Pridruživši su se tako svojevrsnom trendu u kojem se sve više porodica nakon nekoliko godina života na Zapadu odlučuje na povratak, a njihova djeca upisuju se u lokalne škole u Bosni i Hercegovini.

Kako je u razgovoru za Fenu istakao suprug i otac Robert Raič, na povratak porodice u Mostar utjecalo je više faktora, iako je donošenje te odluke vjerovatno bilo teže nego odlazak u Irsku prije pet godina.

"Supruga Kristina i ja postavili smo rok za donošenje odluke o povratku ili ostanku prije početka škole starije kćerke, kako je ne bismo prebacivali iz jednog školskog sistema u drugi, jezički različit. Prije godinu dana na svijet nam je došla i druga kćerka te je zasigurno 'olakšala' donošenje odluke o povratku", rekao je Raič.

Bolji uslovi za odgoj djece

Naglasio je kako je želja za povratkom uvijek bila prisutna, ali da su, otkako imaju djecu, vlastite želje uvijek na posljednjem mjestu na listi prioriteta. Veliku ulogu u donošenju odluke imao je i finansijski faktor.

Kako je pojasnio, veliki dio porodičnog budžeta u Irskoj trošili su na najam većeg stana i vrtić, koji su među najskupljima u Evropi, dok su u Mostaru nedavno uspjeli kupiti stan, za šta bi im u Irskoj trebalo mnogo vremena.

"Naše područje je, po našem mišljenju, sigurnije i praktičnije za odgoj djece. Porodica i prijatelji također su nam govorili da se situacija u BiH u brojnim aspektima znatno poboljšala u odnosu na ranije razdoblje. Podrška porodice i prijatelja bila je jedan od odlučujućih faktora za povratak, kao i činjenica da je naša starija kćerka bila tužna svaki put kada bismo se nakon godišnjeg odmora vraćali u Dublin", dodao je Robert.

Pri povratku je bilo potrebno određeno vrijeme za prilagodbu, posebno za stariju kćerku zbog prelaska u drugo govorno područje. Ipak, kako je istakao Raič, ona se vrlo brzo prilagodila jer je bilingvalna.

Supruga Kristina tek kreće u potragu za poslom, s obzirom na to da je mlađa kćerka napunila godinu dana te će je upisati u jaslice. Raič je pritom izrazio uvjerenje da će organizacija porodičnih obaveza biti jednostavnija nego što je bila u Irskoj.

Budući da njegov poslodavac ne dopušta rad na daljinu u punom radnom vremenu, Robert će još kraće vrijeme ostati raditi u Dublinu, gdje već tri godine radi kao analitičar podataka. To će razdoblje iskoristiti za završetak renoviranja i opremanja stana u Mostaru, a istovremeno traži i odgovarajući posao u Hercegovini.

Upoređujući život u Irskoj i BiH, Raič ističe kako je život u BiH za njih sigurniji zbog blizine porodice i prijatelja, riješenog stambenog pitanja, niže stope kriminala te općenito društva koje je uvijek spremno pomoći.

"Djeca su jako sretna u Mostaru. Starijoj kćerki sviđaju se i vrtić i škola, pohađa treninge te ima mnogo više mogućnosti za druženje s djecom u slobodno vrijeme nego što je to bilo u Irskoj, gdje se to ponajviše svodilo na vrtić i rođendane", pojasnio je.

Užurban život i skupa svakodnevica

S druge strane, porodici Raič neće nedostajati irska klima i hrana, ali ni općenito užurban način života i snažan utjecaj materijalizma.

"Neke stvari koje smo u BiH smatrali banalnim počeli smo mnogo više cijeniti, kao, naprimjer, lakše planiranje druženja, sunce, kafu, more, rijeke, bazene, planine... Također, neće nam nedostajati „dangubljenje“ u prijevozu ni užurban način života. Isto tako, nikada nam se nije sviđao materijalizam koji tamo prevladava. Sve se nekako mjeri u novcu i dobiti, sentimentalnosti gotovo da nema, što kod nas nije slučaj", rekao je.

Ipak, postoje i stvari koje će im nedostajati, poput osjećaja privatnosti koji su imali u Irskoj. Prema njegovim riječima, nedostajat će im i praktičnost putovanja jer se aerodrom u Dublinu nalazi prilično blizu centra grada u kojem su živjeli, što im je omogućilo posjetu brojnim mjestima uz pristupačne cijene letova.

Porodica Raič ima i popis stvari koje bi željela da BiH preuzme iz irskog sistema.

"To su prije svega funkcionalnija administracija i mnogo manje nepotrebne birokratije. U Irskoj smo većinu obaveza uspjeli završiti putem interneta. Dodao bih i bolje poslovne mogućnosti, veće poštovanje poslodavaca prema radnicima, veću transparentnost institucija te činjenicu da se gotovo sve plaća karticom", kazao je Raič.

Irce su doživjeli kao susretljive, društvene i komunikativne ljude, no jedna od stvari koja im sigurno neće nedostajati jeste veliki broj beskućnika na ulicama Dublina.

"To je poražavajuća slika za jednu od najbogatijih evropskih država i posljedica ozbiljne stambene krize", istakao je.

Porodicama koje razmatraju promjenu sredine Raič bi poručio da dobro razmisle o svim mogućnostima i odvagnu šta je najbolje za njihovu djecu. Smatra kako svaku porodičnu situaciju treba posmatrati zasebno jer ne postoji univerzalno rješenje koje bi odgovaralo svima, ali vjeruje da se uz dobar plan i volju sve može ostvariti.

"Ne treba idealizirati život u BiH niti zatvarati oči pred problemima, ali ne treba ni potcjenjivati mogućnost da se ovdje može izgraditi dobar život", mišljenja je Robert, koji vjeruje da nijedan odlazak ni povratak ne treba smatrati neuspjehom jer svaki donosi veliko i korisno iskustvo koje treba biti temelj za budućnost.

U mostarskoj školi osam učenika iz inostranstva

S druge strane, povratak u BiH i Mostar predstavlja izazov i za same povratnike i za obrazovni sistem, koji se u određenoj mjeri treba prilagoditi djeci koja se vraćaju iz inostranstva, posebno onoj koja se suočavaju s jezičkom barijerom.

Anđelko Rogić, direktor Osnovne škole Bartola Kašića u Rodoču kod Mostara, potvrdio je za Fenu da ta škola posljednje dvije godine bilježi porast upisa učenika koji su prethodno pohađali nastavu u inostranstvu.

"Ove i prošle godine iz inostranstva se u našu školu upisalo osam učenika, a jedna porodica s troje djece vratila se čak iz Australije. Možda ne zvuči kao veliki broj, ali očito je da postoji trend povratka, koji je u slučaju naše škole počeo prošle godine. Koliko sam upoznat, u školama Zapadnohercegovačkog kantona te su brojke i veće", izjavio je Rogić.

Dodao je kako u Osnovnoj školi Bartola Kašića nisu zabilježene značajnije poteškoće pri prilagodbi učenika povratnika na obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini.

"Djeca to riješe vrlo brzo, dok je kod roditelja prisutna određena zabrinutost, prvenstveno zbog jezičke barijere, koja je kod nekih manje, a kod drugih više izražena", kazao je Rogić.

Kao primjer naveo je učenike koji su se vratili iz Australije, a koji su u početku imali nešto više poteškoća s poznavanjem jezika.

"Naprimjer, učenici povratnici iz Australije u početku su imali nešto više poteškoća s poznavanjem jezika, ali prilagodba je brzo prošla. Učenici vrlo brzo savladaju jezik i zapravo se ne bi moglo govoriti o bilo kakvim problemima u tom smislu", pojasnio je.

Naglasio je kako škola nema poseban program namijenjen učenicima povratnicima jer za tim, prema njegovoj procjeni, nema potrebe. Djeca se, kako je istakao, relativno brzo prilagode drugačijem sistemu.

Određena prilagodba potrebna je i nastavnom osoblju, iako je ona manje izražena nego kod samih učenika.

"Svakom nastavniku pojedinačno naloženo je da obrati pažnju na tu djecu, da im pomogne ako im je pomoć potrebna te da pokaže određenu fleksibilnost u pristupu. Međutim, zaista nismo imali nijednog roditelja koji bi naknadno došao i rekao: „Moje dijete ima problema, ovakvih ili onakvih", zaključio je Rogić.

(Vijesti.ba / Fena)