Kršćanska desnica želi "katoličku maramu" i smrtnu kaznu za "heretike"

Američki privatni univerzitet koji se protivi odvajanju države i crkve ima kampus u Donjoj Austriji. Osim toga, ultrakonzervativni kršćanski think tankovi proteklih su godina potrošili više od milijardu američkih dolara na inicijative usmjerene protiv feminizma i queer pokreta.

Cilj je povratak poretku u kojem bi država i politika ponovo bile podređene crkvi. To se događa u vrijeme kada se kršćanstvo udaljava od važnih dostignuća ostvarenih nakon Drugog svjetskog rata, poput vjerskih sloboda, odbacivanja antisemitizma i zalaganja za ljudska prava.

Ono što se često odbacuje kao isključivo američki trend odavno uzima maha i u Evropi te predstavlja prijetnju temeljnim demokratskim vrijednostima.

O tome se govorilo u četvrtak na razgovoru s novinarima koji je organizovala inicijativa "Diskurs. Mreža nauke", piše Der Standard.

Teologinje Sigrid Rettenbacher s Privatne pedagoške visoke škole Biskupije Linz i Univerziteta u Portlandu te Angelika Walser sa Univerziteta u Salzburgu upozorile su na potcijenjenu opasnost koju predstavlja kršćanska desnica.

Kada se govori o vjerskim pokretima koji ugrožavaju demokratiju, često se prvo pomisli na islamizam.

Međutim, nedovoljno pažnje posvećuje se činjenici da se slične tendencije mogu uočiti i pod okriljem kršćanstva.

Kršćanska desnica, kako navode teologinje, koristi antidemokratske, antifeminističke i isključujuće ideologije.

"Sve što se može raditi s islamom, može se raditi i s kršćanstvom", kaže Rettenbacher.

Kršćanstvo se instrumentalizira kako bi se uspostavio poredak koji se predstavlja kao "prirodan", a zasniva se na hijerarhiji i promoviranju tradicionalnih uloga muškaraca i žena.

Dovodi se u pitanje liberalizacija Crkve

U suštini, akteri ovog pokreta dovode u pitanje Drugi vatikanski koncil, kojim se Katolička crkva "otvorila modernom svijetu". Između 1962. i 1965. godine Crkva je, između ostalog, priznala demokratiju zasnovanu na ljudskim pravima i građanske slobode.

U intelektualnom središtu protivnika takvog pristupa nalazi se takozvani neointegralizam. Ovaj pravac zagovara kraj sekularne demokratije i podređivanje svjetovne vlasti autoritetu duhovne vlasti. Njegovi ciljevi u konačnici vode prema "nekoj vrsti katoličke teokratije", objašnjava Rettenbacher.

U takvom društvu državljanstvo bi, naprimjer, bilo povezano s katoličkim krštenjem. Pravo glasa prvenstveno bi ostvarivao muški član porodice koji je njen poglavar, dok bi zapošljavanje žene zahtijevalo dozvolu njenog supruga. Prava manjina i osoba koje nisu katolici bila bi znatno ograničena, objašnjavaju teologinje.

Iz ovih stavova mogu se izvesti i osnovna ideološka načela tog pokreta: antifeminizam, odlučno odbacivanje rodne raznolikosti, protivljenje migracijama i neprijateljstvo prema islamu. Prema riječima istraživačica, konzervativni katolici u tome ulaze u savez iz interesa s evangelističkim i pravoslavnim kršćanima.

Kako bi takve stavove učinili prihvatljivijim u društvu, pripadnici pokreta u velikoj mjeri koriste internetske influensere i društvene mreže. Na platformama poput Instagrama i TikToka promoviraju tradicionalne rodne uloge. Istraživačice navode da među mladim ženama na vjerskim obredima ponovo postaje popularna i "katolička marama", koju promoviraju i influenseri.

Milijarde dolara

Istraživačice ističu da nije riječ samo o pojedinačnim radikalima nego i o dobro finansiranim kampanjama. Od 2019. do 2023. godine u Evropi je potrošeno gotovo 1,2 milijarde američkih dolara samo na takozvane agende protiv rodne ravnopravnosti i rodnih politika.

Zbog ovakvih finansijskih tokova Rettenbacher i Walser upozoravaju da se opasnost ne smije potcijeniti. U okviru pojedinačne nacionalne države utjecaj kršćanske desnice možda "ne izgleda toliko dominantno".

"Ali kada se sagleda transnacionalni karakter koji stoji u pozadini, postaje jasno da su ovi pokreti itekako značajni", upozoravaju istraživačice.

Dok su u SAD-u već vidljive veze ovog pokreta s najvišim nivoima politike, uključujući mreže povezane s američkim potpredsjednikom J. D. Vanceom, ključne osobe s rastućim utjecajem postoje i u Austriji i Njemačkoj.

Naprimjer, privatni američki Univerzitet Steubenville, koji se u SAD-u smatra intelektualnim središtem neointegralizma, ima kampus u austrijskom mjestu Gaming, u Donjoj Austriji.

Veze u Austriji

Među drugim važnim osobama u ovom pokretu su teolog Edmund Waldstein i politolog Christian Machek. U jednoj njihovoj zajedničkoj knjizi prostor su dobile i osobe koje sarađuju s institucijama koje njemačka Savezna služba za zaštitu ustavnog poretka smatra dokazano krajnje desničarskim. Stručnjaci upozoravaju i da akademske ustanove iz ovog kruga normaliziraju krajnje desničarsku retoriku.

Waldstein i Machek povezani su i s inicijativom "Vienna-Qom Circle", koja nastoji uspostaviti dijalog sa šiitskim učenjacima iz Irana. Njihov zajednički neprijatelj, kako se navodi, jeste "zapadna dekadencija".

Tako se, naprimjer, tvrdi da je iranski režim ajatolaha nadmoćniji od zapadnog liberalizma jer stanovništvu nameće vjerska pravila. Prema toj logici, islamističke države imaju pogrešnu religiju, ali ispravan model vlasti.

Waldstein je nedavno izazvao veliku polemiku. Ovaj teolog ranije je teorijski potkrepljivao neointegralizam, pa čak i opravdavao "smrtnu kaznu za heretike". Nakon oštrih kritika privremeno je udaljen od nastavnog rada na Visokoj školi u Heiligenkreuzu, a rektor ustanove ogradio se od njegovih stavova.

Čovjek AfD-a

Istraživačice su govorile i o vezama ovog pokreta s političkim strankama. Machek sada u Berlinu radi kao savjetnik za vjersku politiku stranke AfD u njemačkom Bundestagu.

U Austriji su istraživačice spomenule zastupnicu Austrijske narodne stranke (ÖVP) Gudrun Kugler, koja je povezana s fundamentalističkim organizacijama poput "Agenda Europe".

Iz ÖVP-a ističu da Kugler od 2015. godine nije članica te mreže. Međutim, britanski Guardian je 2023. godine pisao o njenoj i dalje prisutnoj bliskosti s tom organizacijom.

Prema pisanju Guardiana, Kugler je zajedno s drugim osobama iz kruga organizacije Agenda Europe učestvovala kao govornica na skupu mreže Political Network of Values (PNfV). Ta mreža, prema navodima britanskog lista, zastupa "vrijednosti koje su upadljivo slične" onima koje promovira Agenda Europe. PNfV je posebno došla u fokus javnosti u vrijeme kada se Agenda Europe sve manje pojavljivala u javnosti.

Istraživačice smatraju da ih je zvanično vodstvo Katoličke crkve u Austriji ostavilo bez podrške u suočavanju s ovakvim mrežama. Dok biskupi u Njemačkoj povremeno javno zauzimaju stav, u Austriji, prema njihovoj ocjeni, postoji izražena "politička naivnost".

Rettenbacher kritikuje šutnju crkvenog vodstva u Austriji.

"Kao posljedica našeg angažmana, u javnosti gotovo da nije bilo nikakvih reakcija", kaže teologinja.

"Šutnja se vrlo često tumači kao odobravanje."

(Vijesti.ba)