Kako su društvene mreže i ulica u Srbiji pobijedili televizije

U nedjelju je to pravilo palo. No, je li društvenim mrežama uspjelo ono što televizije pod kontrolom vlasti nisu mogle zaustaviti?

Podaci pokazuju da mreže nisu toliko uvjeravale birače koliko su ih mobilizirale, dok su studenti tamo gdje digitalne platforme nisu dopirale poruku prenosili lično.

Neravnopravna medijska utakmica

Biro za društvena istraživanja (BIRODI) zabilježio je da je Vučić od 11. do 30. septembra imao 78 posto ukupnog vremena posvećenog političkim akterima na pet televizija – više od 12 puta veću zastupljenost od Studentske liste.

Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA) utvrdio je da je Vučić u samo 11 dana od raspisivanja izbora imao 17 televizijskih gostovanja uživo, dok Ilija Srdanović, prvi na Studentskoj listi, nije imao nijedno. Broj Vučićevih direktnih uključenja porastao je s 27 u prvom dijelu kampanje na 78 u završnici.

Skup u Beogradskoj areni uživo je prenosilo 46 televizija, uključujući Pink i Prvu, a Vučić je u posljednjoj sedmici kampanje imao po tri dvosatna intervjua na televizijama s nacionalnom frekvencijom.

Posebnu ulogu imao je Informer, koji je, iako nema nacionalnu frekvenciju, kroz koordinaciju s Pinkom i Prvom učestvovao u zajedničkim specijalnim emisijama. Objavljivao je i sporne tvrdnje o studentima, uključujući navodno krivotvoreni katastarski izvod kojim se pokušalo dokazati da Srdanović ima kuću u Hrvatskoj.

CNN je kampanju opisao kroz kontrolu vlasti nad medijima, ali i navode o nadzoru i kibernetičkim napadima na aktiviste.

Studenti osvojili digitalni prostor

Dok su televizije s nacionalnom frekvencijom uglavnom bile naklonjene vlasti, studenti su kampanju usmjerili na društvene mreže, posebno Instagram.

Prema podacima koje je BBC na srpskom prenio pozivajući se na Reutersov institut, Instagram koristi 75 posto stanovništva Srbije, Facebook 69, TikTok 46, a X oko 21 posto.

Prema Radiju Slobodna Evropa, centralni studentski profil prati više od 930.000 ljudi, uz više od 50 fakultetskih profila. Tokom 30 dana dobio je 55.000 novih pratilaca, dok je prosječna studentska objava imala oko 18.000 lajkova, naspram približno 3.600 na Vučićevim objavama.

Ipak, studentska kampanja nije počivala samo na organskom dosegu i autentičnosti. Podaci kompanije Meta, koje prenosi BBC, pokazuju da je Studentska lista od 16. septembra do 15. oktobra na oglašavanje na Facebooku i Instagramu potrošila oko 122.000 eura, dok je vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) izdvojila oko 105.000 eura.

Algoritmi su, prema analizi BBC-ja, korisnicima koji su pratili studentske profile počeli preporučivati povezane naloge i nezavisne medije. Takav mehanizam nije nužno mijenjao stavove Vučićevih birača, ali je mogao povezivati postojeće simpatizere studentskog pokreta i podsticati njihovu političku aktivnost.

Od digitalnih mreža do razgovora na terenu

Studenti su kampanju vodili i izvan interneta. Biciklima i pješice obilazili su Srbiju, uključujući ruralne sredine u kojima su imali slabiji pristup tradicionalnim medijima naklonjenim opoziciji.

Prema analizi CNN-a, dugi marševi omogućili su im da dođu do manjih mjesta i razgovaraju s građanima koji nisu bili upoznati s ciljevima protesta.

Pokretu su prethodile gotovo dvije godine protesta nakon pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, u kojem je poginulo 16 ljudi. Društvene mreže omogućile su širenje poruka i povezivanje pristalica, dok su razgovori na terenu pomogli da se dođe do birača izvan digitalnog prostora.

Vučić je poraz pripisao nezavisnim medijima u Srbiji i navodnom miješanju neimenovanih evropskih zemalja i „američke duboke države“.

Zahtjevi za odgovornost, ali i upozorenje na linč

Pritisak na medije počeo je već nakon izbora. Dio zaposlenih RTS-a, okupljen oko grupe Naš protest, zatražio je ostavku generalne direktorice Manje Grčić i uprave. Grčić je na čelo RTS-a imenovana u februaru 2026. godine.

Ostavku je podnio i glavni urednik RTV-a Vojvodine Nenad Ćaćić, a televizija se u prvom dnevniku nakon toga izvinila gledateljima zbog ranijeg izvještavanja.

Dan nakon izbora nekoliko desetaka građana ušlo je u zgradu Informera i prekinulo program uživo. Na okupljanje je pozvala Dijana Hrka, majka Stefana Hrke, koji je poginuo u padu nadstrešnice. Protest je bio usmjeren na način na koji je taj medij izvještavao o studentima, njoj i njenom sinu.

Vlasnik i urednik Informera Dragan Vučićević tokom programa pozvao je policiju i hitnu pomoć te zatražio evakuaciju zaposlenih.

Gnjev dijela građana povezan je s dugotrajnim izvještavanjem Informera o studentima i porodicama žrtava, koje su prorežimski mediji često vrijeđali i optuživali.

(Vijesti.ba)