Sociolozi otkrili ko je skloniji vjerovanju u duhove i kletve

Štaviše, kod ljudi koji zadržavaju vjerske veze, svjetonazor koji se oslanja na nauku i razum, ali odbacuje vjerske autoritete, povezan je s izraženijim vjerovanjem u magiju, duhove i kletve, piše Science Alert.

Polazište istraživanja

Naučnike je zanimalo šta se događa s natprirodnim vjerovanjima u vrijeme kada vjerske institucije gube utjecaj. Odbacuju li ljudi, zajedno s crkvenim učenjima, i vjeru u duhove, kletve i nevidljive sile? Ili jednostavno počinju sami birati u šta će vjerovati?

Tim pitanjima pozabavili su se sociolozi Paul Froese sa Univerziteta Baylor, Isaiah King sa Univerziteta Carson-Newman i Ruiqian Li s Američkog univerziteta. Analizirali su odgovore 1812 odraslih Amerikanaca prikupljene u okviru istraživanja „Baylor Religion Survey“ iz 2025. godine. Podatke je prikupio Gallup putem interneta i poštom između januara i marta 2025. godine, a rezultati su ponderisani kako bi što vjernije predstavljali odraslu populaciju SAD-a.

Definicija sekularnog racionalizma

Istraživački tim ispitao je svjetonazor koji je nazvao „sekularni racionalizam“. Taj pojam opisuje stavove prema kojima je nauka jedini put do razumijevanja svijeta, moralne odluke zasnivaju se na razumu i ljudskom iskustvu, duhovna učenja tumače se nezavisno, a vjerske rasprave smatraju se nebitnim.

Visok rezultat na ljestvici sekularnog racionalizma nije nužno značio i potpuni prekid s religijom. Dio učesnika s takvim stavovima i dalje je vjerovao u Boga, izjašnjavao se kao vjernik ili prisustvovao vjerskim obredima.

Neočekivani rezultati

Istraživači su te stavove uporedili s tri kategorije natprirodnih vjerovanja. Odvojeno su analizirali vjerovanje u čuda, magiju i svakodnevna praznovjerja. Pritom su razlikovali vjerovanja koja uključuju božansku intervenciju od onih koja ne zahtijevaju Boga ili zajedničku vjersku doktrinu.

Ljestvica magije obuhvatala je vjerovanje u duhove, kletve, duhove u predmetima, komunikaciju s mrtvima, predviđanje budućnosti i samu magiju. S druge strane, praznovjerja su uključivala navike poput izbjegavanja određenih riječi kako se ne bi „ureklo“ željeni ishod.

Analiza je otkrila da su ljudi s višim rezultatom na ljestvici sekularnog racionalizma rjeđe vjerovali u čuda. Istovremeno, njihova sklonost vjerovanju u magiju i praznovjerje bila je veća. Ta se povezanost pokazala najizraženijom kod ljudi koji su zadržali vjerske veze, dok kod nevjernika i onih koji ne praktikuju religiju nije bila jasno izražena.

Komentarišući rezultate, istraživačica Li istakla je razlike među vjernicima. Oko 40 posto vjernika koji prihvataju sekularni racionalizam sklono je vjerovanju u magiju, u poređenju s 19 posto vjernika koji odbacuju takav svjetonazor.

Lična vjera nasuprot instituciji

Objašnjenje istraživača leži u razlici između lične vjere i institucionalnog autoriteta. Vjerska zajednica može, naprimjer, prihvatati čuda, ali istovremeno odbacivati proricanje sudbine ili komunikaciju s duhovima. S druge strane, vjernik koji se u duhovnim pitanjima oslanja na vlastitu procjenu može prihvatiti i takve ideje.

Ta nezavisnost u razmišljanju mogla bi objasniti zašto natprirodna vjerovanja opstaju i kada slabi povjerenje u vjerske autoritete. Iako istraživanje nije direktno pratilo kako su se uvjerenja pojedinaca razvijala, odgovori iz ankete podržavaju tu mogućnost.

Implikacije i ograničenja istraživanja

Za sociologe ovi nalazi pokazuju da preispitivanje vjerskog autoriteta ne znači automatski i napuštanje natprirodnih vjerovanja. Da bi razumjeli u šta ljudi vjeruju, istraživači će morati gledati dalje od formalne vjerske pripadnosti. Dvije osobe koje idu u istu crkvu mogu imati potpuno različite stavove o tome koje nevidljive sile postoje.

Važno je naglasiti da rezultati ne dokazuju da povjerenje u nauku uzrokuje vjerovanje u magiju. Također, mjera racionalizma korištena u istraživanju nije bila test znanja ili logičkog zaključivanja. Anketa je provedena isključivo na odrasloj populaciji u SAD-u i predstavlja presjek stavova u jednom trenutku, pa ne može otkriti rastu li ili opadaju takva vjerovanja. Istraživačica Li napomenula je i da su neke uporedne grupe u anketi bile malobrojne.

Buduća istraživanja koja bi pratila iste ljude tokom dužeg vremenskog perioda mogla bi otkriti kako se njihova natprirodna uvjerenja mijenjaju s promjenom odnosa prema religiji.

Ukleta kuća s početka priče ne nudi stvarne dokaze o duhovima. Međutim, ovo istraživanje bavi se uvjerenjima koja neko unosi sa sobom kada prolazi kroz njena vrata. Čini se da ni čvrsto povjerenje u naučna objašnjenja ne zatvara vrata mogućnosti da u sobi ipak postoji nevidljivo prisustvo.

Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu Social Forces.

(Vijesti.ba)