Regija - Nakon 35 godina

Porodice nestalih iz Vukovara čekaju odgovore: Može li nova vlast u Srbiji prekinuti šutnju?

Porodice nestalih iz Vukovara čekaju odgovore: Može li nova vlast u Srbiji prekinuti šutnju?
Foto: Marin Franov/Cropix

Hrvatska obilježava 35. godišnjicu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Porodice nestalih i dalje tragaju za svojim najmilijima. Politička situacija u Srbiji se mijenja, ali ostaje pitanje može li nova vlast pružiti odgovore koji se čekaju decenijama.

Bilo je to jedno jutro u julu 1991. godine. Dražen je u Vukovaru odradio svoju smjenu na straži do oko 4:30 sati, nakon čega se ukrcao u voz za Zagreb.

Uprkos umoru, odlučio je posjetiti brata Tomislava, njegovu suprugu i nećaka koji je mjesec ranije napunio godinu dana.

Tomislav se prisjeća kako je tog jutra išao na posao i kroz izlog kafića ugledao brata kako mu maše. Dražen je već bio spreman za susret. Na stolu su se nalazile dvije kafe i dva soka.

"Pa naspavao sam se u vozu, dobro je“, rekao je Dražen bratu Tomislavu, uvjeravajući ga da ne brine i da mu nije bio problem doći iz Vukovara u Zagreb na jedan dan, piše DW.

Popili su kafu i ugodno razgovarali, nakon čega je Tomislav otišao na posao, a Dražen se uputio bratovoj supruzi i sinu kako bi ih pozdravio. Istog dana vratio se u Vukovar.

Bio je to posljednji put da je Tomislav Tuškan vidio svog brata. Taj dan mu je ostao posebno urezan u sjećanje.

I majku Dragicu posljednji put je vidio 1991. godine, na proslavi prvog rođendana svog sina. Nakon toga se vratila u Vukovar.

Dragica i Dražen samo su dvoje od 320 ljudi čija sudbina još nije razjašnjena i za kojima se traga na području Vukovara. Na nivou cijele Hrvatske traga se za još 1.725 osoba nestalih tokom rata.

Poteškoće u potrazi

Tomislav se raspitivao kod šire porodice, prijatelja i poznanika iz rodnog Vukovara kako bi saznao šta se dogodilo njegovim najmilijima. Saznao je da su i majka i brat bili ranjeni, zbog čega su završili u Vukovarskoj bolnici.

Kasnije su odvedeni na Ovčaru, gdje su njihovi životi okončani, ali njihova tijela nikada nisu pronađena. Zvaničnih i potvrđenih saznanja o tome šta im se zaista dogodilo još nema.

Ministarstvo hrvatskih branitelja navodi da je od oktobra 2016. do 9. novembra 2026. godine širom Hrvatske istražilo 453 lokacije i pretražilo više od milion kvadratnih metara. Tokom potrage pronađeno je sedam masovnih i 50 pojedinačnih grobnica, a ekshumirani su posmrtni ostaci najmanje 242 osobe.

Najveću prepreku u pronalaženju nestalih, kako za DW navode iz Ministarstva, predstavlja nedostatak pouzdanih i preciznih podataka o lokacijama grobnica, kao i sve manji broj živih svjedoka. Situaciju dodatno otežava činjenica da se tokom godina na pojedinim lokacijama gradilo, nasipalo i odlagao otpad, zbog čega su se one znatno promijenile.

Dražen Živić s Instituta društvenih nauka „Ivo Pilar“, koji se bavio demografskim promjenama u Vukovaru, objašnjava da se tamo ne radi samo o primarnim grobnicama, već veoma često i o sekundarnim i tercijarnim grobnicama.

"Mnoga tijela bila su ukopana na jednom mjestu, zatim su ta grobišta otkrivana, a tijela prenošena na druge lokacije, vjerovatno kako bi se zametnuo trag počinjenja ratnih zločina“, kaže Živić za DW.

Pojasnio je da se termin „nepoznato mjesto ukopa“ koristi u slučajevima kada je sudbina osobe ostala nepoznata, odnosno kada postoje naznake da je osoba smrtno stradala, ali njeni posmrtni ostaci nisu pronađeni.

Nespremnost na saradnju u potrazi

Hrvatska je Srbiji uputila 25 zvaničnih pisanih zahtjeva za dokumentaciju koja bi mogla pomoći u pronalaženju nestalih, tvrde iz Ministarstva hrvatskih branitelja. Srbija na te zahtjeve nije odgovorila dostavljanjem tražene dokumentacije, niti je pružila nova, konkretna saznanja koja bi pomogla u potrazi za nestalima.

Nestale osobe u Vukovaru nisu samo hrvatski branitelji, niti su svi bili Hrvati. Među njima je bilo i pripadnika drugih nacionalnosti, kao i vojnika. Živić smatra da je razlog nespremnosti Srbije na saradnju teškoća s priznavanjem vlastite uloge u počinjenju zločina i agresiji.

Politički analitičar Žarko Puhovski kaže da je u nekoliko navrata, kao predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, posredovao u kontaktima s beogradskim nevladinim organizacijama i ljudima koji su bili spremni prodavati arhivske spise.

"Pritom su ta dokumenta često bila lažna i neprecizna. Koliko ja znam, desetak ili dvadesetak tačnih lokacija dobijeno je od ljudi s ulica Beograda koji su nudili svoja saznanja o lokacijama ukopa. Spisi nisu bili vođeni, a još manje uredno održavani“, kaže Puhovski za DW, izražavajući sumnju da će veći broj nestalih ikada biti pronađen.

Nova vlast, nove mogućnosti

U Srbiji je došlo do promjene na političkoj sceni. Studentska lista pobijedila je na parlamentarnim izborima održanim 25. oktobra. Vlada još nije formirana, ali prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović već je u nekoliko medijskih istupa naglasio da će Srbija s Hrvatskom njegovati „dobrosusjedske odnose“.

Iako su SNS i bivši predsjednik Aleksandar Vučić izgubili izbore, to ne znači da nova vlast garantuje otvaranje arhiva. U dijelu programa Studentske liste koji se odnosi na vanjsku politiku i nacionalne interese, u kontekstu odnosa s Hrvatskom spominju se isključivo položaj i prava Srba u Hrvatskoj.

DW je Studentskoj listi uputio pitanje o njihovom stavu prema otvaranju arhiva. U odgovoru su saopćili da je riječ o važnim pitanjima na koja će, nakon uvida u dokumente, odgovoriti nova vlada. Krajnji rok za formiranje nove vlade je 15. februar 2027. godine.

Puhovski smatra da nova vlast u Srbiji, koju vidi kao heterogenu grupu, još nije usaglasila stavove o pojedinim pitanjima.

Živić, s druge strane, kaže:

"Promijenila se možda politička struktura, ali ne i sistem. Pitanje je hoće li doći do promjene paradigme u srpskom društvu, prije svega prema događajima iz devedesetih, što uključuje i potragu za nestalima i saradnju s Hrvatskom.“

Direktor novosadskog Centra za regionalizam Aleksandar Popov nešto je optimističniji.

"To će sigurno biti jedan od prvih zadataka nove vlasti, jer, ukoliko se ne utvrdi šta se događalo tokom ovog predugog perioda vladavine SNS-a, neće se moći riješiti negativno naslijeđe“, rekao je.

Humanitarna obaveza

Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija potpisale su 1995. godine u Dejtonu Sporazum o saradnji u traženju nestalih osoba, a potom i Protokol iz 1996. godine.

Riječ je o humanitarnoj obavezi koja u središte stavlja pravo porodica da saznaju sudbinu svojih najbližih i koju bi trebalo poštovati bez obzira na to ko je na vlasti.

Informacije o nestalim osobama u Hrvatskoj mogu se prijaviti putem anonimnog telefona Uprave za zatočene i nestale ili Ministarstvu hrvatskih branitelja.

A šta o svemu tome kaže Tomislav Tuškan, koji još traga za bratom i majkom?

"Žao mi je što se nisam mogao normalno oprostiti od njih. Mislim da ovdje ne bi trebalo biti mjesta politici. Mnogo bi više pomogao rad na pomirenju između sukobljenih strana.“

(Vijesti.ba)

Chat čitatelja

NAPOMENA - Portal Vijesti.ba zadržava pravo da obriše neprimjeren sadržaj bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u chatu nisu stavovi redakcije portala Vijesti.ba.

Povezano

Izdvajamo