1°C
Mostar 8°C
Tuzla 6°C
Banja Luka 4°C
Bihać 3°C

20.02.2024 / 20:00 Ekonomija - Osvrt

Novi Zakon o unutrašnjoj trgovini: Put u budućnost ili ostanak u prošlosti

Novi Zakon o unutrašnjoj trgovini: Put u budućnost ili ostanak u prošlosti
Foto: Vijesti.ba / Ilustracija

Za 4. mart ove godine zakazana je 10. redovna sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, na čijem će se dnevnom redu naći Nacrt Zakona o unutrašnjoj trgovini.

Već sada se postavlja osnovno pitanje - da li je vrijeme da ovaj Zakon dobije status zakona za budućih 10 godina, da bude usklađen sa svim direktivama i standardima koje nalaže EU ili će BIH i dalje ostati u raljama socijalizma, komunizma i poslovanja papirom, a privrednici izloženi maltretiranju i slobodnoj volji inspektora u nedostatku širine i znanja u obavljanju svog poziva te ono najgore - otvorena vrata mitu i korupciji.

S toga je velika odgovornost na zastupnicima u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH da otvore širu raspravu kada je ovaj Zakon u pitanju i da posredstvom svojih klubova te ličnim angažmanom stvore uslove poslovanja u oblasti trgovine kako bismo za početak bili konkutrenti zemljama u okruženju.

Novi Zakon o unutrašnjoj trgovini trebao bi da bude odraz vremena koje je pred nama te da zakonski omogući altrenativne stvari, ne ukidajući tradicionalne, znajući da dio populacije nije sklon promjenama poput digitalizacije poslovnih procesa.

Digitalna cijena u polici uveliko se koristi širom EU, a naš Zakon je ne poznaje. To je posebna filozofija uštede vremena, fizičkog rada (posebno u vremeneu nedostatka radne snage) te preciznog informisanja kupaca i borbe protiv različitih cijena na polici i kasi.

Digitalna deklaracija čitljiva pametnim telefonom kroz 2D barcode te digital link koji direktno vodi do informacija o nutritivnim vrijednostima artikla, obaveznim elementima deklaracije i na kraju do videa o uputstvu za upotrebu. Sve ovo treba zakonski omogućiti generacijama koje dolaze i kojima ovakav način komunikacije i upotrebe savremenih uređaja nije stran, ali treba ga ozakoniti.

Jedinstvena identifikacija proizvoda kroz QR code ili barcode kao obavezan element za artikl trebao bi da se nađe u legalnom prometu i omogući praćenje i kontrolu od nadležnih organa - doslovno iz kancelarije, a onda na osnovu eventualno utvrđenih nepravilnosti ciljani izlazak na teren. Na taj način štede se i inspektori i trgovci.

Geolokacijski broj (GLN) bi mogao omogućiti praćenje-sljedivost kretanja proizvoda od proizvodnje ili uvoza do kranjeg potrošača. To bi državi omogućilo da u svakom momentu može imati informacije o stanju robe na tržištu, a ujedno olakšati izvještavanje trgovcima prema nadležnim organima.

Dalji koraci koji su potrebni u ovom zakonu su legalizovati i otkloniti sve sumnje u upotrebu elektronskog dokumenta u trgovini. Prije svega dokumenata od narudžbe do e-računa koji danas mogu biti potpisani i zaštićeni elektronskim potpisom.

Zakonska legislativa postoji, ali uvijek postoji bojazan tumačenja iste od strane kontrolnih organa. Tu se prije svega mora misliti na digitalizaciju svih procesa od generisanja nardžbe, elektronske optremnice, potvrde prijema do e-računa ili fakture, u svijetu poznat sistem EDI - elektronska razmjena podataka.

Ista bi unaprijedila tržište standardizacijom podataka o proizvodima, kategorijama u kojima se prodaju do toga da će svima uštediti konstatno ponavaljnje i svaki put iznova unošenje jednih te istih podataka u sisteme ERP.

Zato je ovim zakonom potrebno stvoriti uslove za nesmetano strukturianje podataka o proizvodima kao i izradu strukturianih dokumenta sa unaprijed obaveznim elementima zaglavlja kao i sadržaja računa.

Na dalje, struka predlaže da se razdvoje računi koji se generišu prema krajnjim kupcima i zakonski omogući da kroz aplikacije trgovaca i pametne telefone kupaca isti budu validni i u e-izdanju. Na taj način bi se doprinijelo zaštiti potrošača, dok bi se kroz račune koji se razmjenjuju između firmi stvorili uslovi za e-fisklazaciju između firmi bez uslova posjedovanja hardveskih uređaja koji poskupljuju procese.

Važno bi bilo u Zakon ugraditi ulogu FIA agencije kao instirucije koja prikuplja i obrađuje podatke za potrebe Ministarstva i države te telekom operatere kao nekog ko ima resurse da sve ovo bude provedeno laganim koracima u praksi.

Nadati se da će ovaj put predstvanici vlasti čuti vapaje privrednika i doprinijeti kvalitenoj zakonskoj legislativi koja omoguvaća, a ne koči procese, koja daje prilike novim kanalima prodaje, novim tehnologijama, novima sistemima savrmenog poslovanja, a ne da koči i usporava procese gomilanjem bespotrebne dokumentacije koja stvara troškove arhiviranja i skladištenja, a koja je potrebna samo u izuzetnim sistuacijama.

Također ovaj zakon treba da razradi do tančina web prodaju, te se stavi na stranu zaštite registrovanih trgovaca, a visokim kaznama i sankcijama zabrani crno tržište koje danas cvjeta i gdje država gubi milione prihoda od poreza, a leganim trgovinama stavara problem nelojalne konkurencije gdje oni nemaju sredstva da se bore protiv istih.

Nadati se da će Pralament uključiti Udruženje poslodavaca i trgovce u javnu raspravu kako bi dobili informacije o stvarinim problemima na terenu i kako bi legalnim trgovcima pomogli usvajanjem legislative koja će biti od pomoći, a ne legislativa koja će omogućiti da ilegalno tržište i dalje cvjeta dok legalni trgovci budžet pune plaćanjem kazni, umjesto da se isti puni povećanjem leganog prometa i evidentiranjem svih transakcija. To je jedini način da cijeli lanac uključenih i odgovornih skupa gradi državu Bosnu i Hercegovinu.

(Vijesti.ba)

Izdvajamo