Preminula asistentica na Arhitektonskom fakultetu Nadira Kuljuh-Bolić (39)

Na bolji svijet je ispraćena jučer na Gradskom groblju Vlakovo.

Iza Nadire su ostale kćerke Luna i Aida, suprug, majka i otac, braća i brojna porodica i prijatelji.

Vijest o njenoj preranoj smrti zatekla je njene kolege, prijatelje i sve one koji su poznavali.

Iako se već neko vrijeme borila sa bolešću, njen optimizam ulijevao je nadu da će ozdraviti.

Sa Arhitektonskog fakulteta uputili su oproštajnu poruku.

"Poštovane kolegice i kolege,

Dana 20.07.2024. godine zauvijek nas je prerano napustila naša draga kolegica Nadira. Tužna vijest nas je sviju zatekla nespremne, ali nikada se i ne može biti spreman za spoznaju da dragu osobu, kao što je bila Nadira više nikada nećemo sresti u hodnicima fakulteta ili na kafi uz neobavezan razgovor. Bili smo svjesni da se stoički borila sa bolešću i nadali smo se najboljem, jer je Nadira uvijek bila optimistična i nikada se nije žalila, niti je koga opterećivala sa svojim zdravstvenim problemom.

Uvijek je pozitivno razmišljala i nadala se najboljem uz njen karakteristični i vedri osmijeh koji je plijenio i koji ćemo svi pamtiti.

Nadira Kuljuh-Bolić je bila u zvanju višeg asistenta na Katedri za Arhitektonske konstrukcije i tehnologiju građenja i pohađala je doktorski studij na našem Fakultetu.

Kolegica je kao saradnik radila u nastavi na predmetima Statika arhitektonskih konstrukcija 1,2,3 i 4, kao i izbornim predmetima, a takođe je i aktivno učestvovala u mnogim stručnim, naučnoistraživačkim projektima kao i naučno-stručnim međunarodnim konferencijama. Kao saradnik na projektu, dobitnik je i grupne Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva za 2010. godinu. Mnoge generacije arhitekata pamtiti će Nadiru kao asistenticu koja je bila veoma posvećena radu sa studentima. Pred njenim kabinetom u vrijeme konsultacija uvijek je bila gužva, jer je kolegica Nadira svojom neposrednošću u kontaktu sa studentima uvijek bila spremna pomoći da uspješno završe zadatke na vježbama.

Teško je pronaći prave riječi koje mogu utješiti njene najvoljenije, ali ono što je Nadira ostavila kao svoje neprocjenjivo naslijeđe su njena djeca i sigurno će biti ponosni na svoju majku koja je bila posebna osoba sa izuzetno vrijednim karakterom.

Nama, njenim kolegama i kolegicama ostaje velika praznina i bol, ali i sjećanje na jednu divnu i plemenitu osobu sa kojom smo imali priliku raditi. Veliko hvala našoj dragoj Nadiri i zahvalnost na svemu što je učinila u svome životu što je vrijedno svakog poštovanja."

(Vijesti.ba)