Godišnjica masakra na Markalama: Narod koji zaboravi, rizikuje da mu se ponovi

Među njima su i članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić, potpredsjednici Federacije BiH Refik Lendo i Igor Stojanović te kantonalni premijer Nihad Uk i minsitrica obrazovanja Naida Hota-Muminović.

Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović kazao je da je došao iskazati duboko poštovanje nevinim žrtvama koje je agresor ubio na Markalama.

"Mi u BiH moramo biti neumorni čuvari istine, a to znači da agresore nazovemo agresorima, a ratne zločince ratnim zločincima. O tome govorim i u BiH, a o tome sam govorio i u UN-u, pred Vijećem sigurnosti, Generalnom skuštinom UN-a i brojnim međunarodnim konferencijama. Nikada ne smijemo zaboraviti istinu. Narod koji zaboravi prošlost rizikuje da se ona ponovi i u sadašnjosti i budućnosti. To ne smijemo dozvoliti. Moramo svjedočiti istinu i boriti se za pravedniju Bosnu i Hercegovinu, a ja vjerujem u takvu BiH", kazao je Bećirović.

Agresorska ruka ubila je 68 nedužnih Sarajlija

Toga tužnoga dana je, prije 31 godinu, s agresorskih položaja Vojske RS, koji su se nalazili na području Mrkovića, ispaljena minobacačka granata kalibra 120 mm od koje je smrtno stradalo 68 Sarajlija, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.

U masakru su ubijeni:

Senad Arnautović
Ibrahim Babić
Mehmed Baručija
Ćamil Begić
Emir Begović
Vahida Bešić
Gordana Bogdanović
Vaskrsije Bojinović
Muhamed Borovina
Faruk Brkanić
Sakib Bulbul
Jelena Čavriz
Almasa Čehajić
Zlatko Čosić
Alija Čukojević
Verica Ćilimdžić
Smilja Delić
Ifet Drugovac
Dževad Durmo
Fatima Durmo
Kemal Džebo
Ismet Fazlić
Vejsil Ferhatbegović
Dževdet Fetahović
Muhamed Fetahović
Ahmed Fočo
Majda Ganović
Isma Gibović
Rasema Hasanović
Alija Hurko
Mirsada Ibrulj
Mustafa Imanić
Rasema Jažić
Razija Junuzović
Hasija Karavdić
Mladen Klačar
Marija Knežević
Selima Kovač
lbro Krajčin
Sejda Kunić
Jozo Kvesić
Numo Lakača
Ruža Malović
Jadranka Minić
Safer Musić
Nura Odžak
Mejra Orman
Hajrija Oručević
Seid Prozorac
Smajo Rahić
Igor Rehar
Sabit Rizvo
Zahida Sablja
Nedžad Salihović
Hajrija Smajić
Emina Srnja
Džemo Subašić
Šaćir Suljević
Hasib Šabanović
Ahmed Šehbajraktarević
Bejto Škrijelj
Junuz Švrakić
Pašaga Tihić
Munib Torlaković
Ruždija Trbić
Džemil Zečić
Muhamed Zubović
Senad Žunić

Markale u presudama

Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu donio je više presuda za teror nad građanima Sarajeva tokom opsade, a u njih nekoliko utvrđene su činjenice o granatiranju pijace Markale.

Tako je Žalbeno vijeće Međunarodnog suda krajem 2006. godine osudilo Stanislava Galića, bivšeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) Vojske Republike Srpske (VRS), na kaznu doživotnog zatvora zbog njegove uloge u kampanji snajperskog djelovanja i granatiranja civila u Sarajevu od septembra 1992. do augusta 1994. godine, a u presudi se razmatrao i prvi masakr na Markalama 1994. godine.

U ovom slučaju Žalbeno vijeće Međunarodnog suda prvi je put izreklo maksimalnu kaznu u nekom predmetu.

Granatiranje pijace Markale u augustu 1995. godine obuhvaćeno je i prvostepenom presudom u predmetu protiv generala Dragomira Miloševića, međutim, drugostepenom presudom on je oslobođen optužbi za ovo granatiranje do kojeg je, kako je utvrđeno, došlo dok je bio na liječenju u Beogradu od 6. augusta do 10. septembra 1995. Međutim, Žalbeno vijeće Tribunala nije u pitanje dovodilo utvrđene činjenice i relevantne zaključke Pretresnog vijeća u prvostepenoj presudi, a u vezi sa sudjelovanjem SRK-a u granatiranju pijace.

I u konačnoj presudi Radovanu Karadžiću iz marta 2019. godine, kojom je osuđen na doživotni zatvor, Žalbeno vijeće bavilo se i zaključcima o dešavanjima u Sarajevu te je u vezi s granatiranjem pijace Markale u februaru 1994. godine navelo da Karadžić nije dokazao pogreške pri zaključivanju u prvostepenoj presudi.

Žalbeno vijeće konstatuje da Karadžić nije pokazao da je Pretresno vijeće napravilo bilo kakvu grešku u ocjeni dokaza i u zaključku da su snage SRK-a ispalile granatu koja je 5. februara 1994. pala na pijacu Markale. Na osnovu gore navedenog, Žalbeno vijeće odbilo je osnovu 34 Karadžićeve žalbe.

Nakon februara 1994. godine, 28. augusta 1995. godine, kod Gradske tržnice Markale poginula su 43, a ranjena 84 civila.

Nakon drugog masakra, snage NATO-a bombardovale su položaje Vojske Republike Srpske (VRS), što je nedugo zatim dovelo do Dejtonskog sporazuma i okončanja agresije na BiH.

Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, okončana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Tokom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete, a više od 50.000 civila je bilo lakše ili teže ranjeno. Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na grad za vrijeme opsade, dok je zabilježeno da je dana 22. jula 1993. godine na grad ispaljeno rekordnih 3.777 projektila. Na grad je dnevno u prosjeku ispaljivano 329 granata.

Šta je otkrila naredba zločinca Galića?

U uviđaju obavljenom neposredno nakon masakra od strane pripadnika MUP-a, na čelu sa istražnim sudijom Višeg Suda u Sarajevu, ustanovljeno je da se radi o minobacačkom projektilu kalibra 120 mm koji je ispaljen iz pravca „sjever-sjeveroistok gdje se nalaze agresorski položaji Mrkovići“. Slično je potvrdila i Komisija eksperata formirana naredbom Višeg suda u Sarajevu, koja je načinila poseban Elaborat, kao i kasnije ekspertize prof. dr. Berka Zečevića za Tužilaštvo ICTY.

Komandant SRK-a, Stanislav Galić je u internoj naredbi upućenoj svim jedinicama SRK, konstatovao da "u poslednje vreme i pored izričitih naređenja pojedine jedinice, pojedinci ili posluge art. oruđa samoinicijativno bez odobrenja otvaraju vatru po urbanom delu Sarajeva bez potrebe koje nemaju nikakvih efekata", čime je indirektno priznao da su i granatu na Markale ispalili navedeni pripadnici "SRK".

Međutim, u medijskim istupima i komunikaciji sa UNPROFOR-om, rukovodstvo samoproglašene Republike Srpske je vrlo samouvjereno tvrdilo da je "nemoguće da iko iz srpske vojske ispali granatu bez jasne naredbe, jer postoje stroga pravila i oružje se pažljivo nadgleda." (Nikola Koljević, 2008, str. 424). U istom dokumentu, Galić upozorava svoje podređene kako je Sarajevo "centar medijsko-svetske pažnje, te da svako dejstvo izaziva kontraefekte i koristi se u propagandne svrhe", čime obrazlaže zabranu dejstava, uz napomenu da se ovo naređenje odnosi isključivo na "urbani deo grada, a ne na okolna uzvišenja (Žuč, Mojmilo, Sokolje)". (AIIZ, inv. br. 1771, Komanda SRK, IKM 2 Butile, Str. pov. broj 20/5-1413-97, 5. februar 1994. godine, dostaviti svim jedinicama SRK, Zabrana dejstava po urbanom delu Sarajeva, Naređenje.- Komandant, General-major, Stanislav Galić). Detaljnije o tome na LINKU.

(Vijesti.ba)