Sabina je treći put na Maršu mira: Babo je ubijen kod zloglasne bukve, tu se često pitam...

Učesnici, njih više od 6.000, noć će provesti u zvorničkom naselju Liplje.

Među učesnicima Marša mira, ove godine je po treći put Sabina Salihović. Njen otac je istim putem, ali u obrnutom smjeru, pokušao proći u julu 1995. godine iz Srebrenice na slobodnu teritoriju u Nezuku, nažalost nije uspio.

„Ja sam imala sedam godina kada je pala Srebrenica. Imam jako sjećanje na te dane. Amidža je prešao živ, otac nije. Moj rahmetli otac je umro svom bratu na rukama. Sve se dogodilo kod zloglasne bukve. Otac je zadnje riječi svom bratu rekao: Nezire, ako pređeš, čuvaj mi kćerke, babo je imao nas četiri kćeri“, priča nam Sabina kroz suze.

Naša sagovornica priča kako je upravo mjesto stradanja njenog oca, za nju najteži dio puta koji prelazi.

„Ta bukva. Uvijek skupljam snagu da dođem do te bukve jer znam da mi je babo tu ostao... nekad kad dođem tu plačem na glas, nekad šutim, nekad se pitam zašto je tako bilo, zašto sam ostala siroče“ pita se Sabina.

Ipak, radosna je, kaže, što na Maršu mira vidi veliki broj mladih ljudi.

„Moja poruka je da gledamo na svjetliju budućnost. Želim da nam djeca odrastaju bez mržnje prema bilo kome. U tom duhu, također, želim da pamtimo sve, želim da prenosimo poruku da se ovdje desio genocid. Ta poruka mora biti vječna“, zaključuje Sabina Salihović, kćerka žrtve genocida.

Sabina će zajedno sa ostalim učesnicima preći put dug 100 kilometara, a 11. jula svi zajedno će klanjati dženazu za sedam identifikovanih žrtava genocida.

(Vijesti.ba)