Predstava "Ljudi od voska": Snažna izvedba u kojoj se smjenjuju emotivne tenzije i tišine

Na sceni se smjenjuju emotivne tenzije i tišine koje nose jednaku težinu kao i riječi. Publika je već prve večeri burnim aplauzom nagradila ansambl iz Sombora, koji je preciznom i snažnom izvedbom donio dramu u njenom punom intenzitetu.

U središtu radnje nalazi se lik Ane, koji tumači Marija Medenica, glumica Narodnog pozorišta Sombor, koja je ovom ulogom oduševila i publiku i kritiku. Njen miran, ali duboko potresan scenski izraz nosi emocionalnu srž predstave.

U razgovoru za Fenu, Medenica je istakla da Anu vidi kao ženu koja “ćuti, ali razumije više nego što govori”.

– Pre svega mislim da je Ana jedna stamena, uzemljena i podatna žena. Njeno srce je veliko za sve oproste, ali jednako usmjereno na očuvanje porodice. U tom imperativu sam gradila ulogu i pravdala sve postupke koji možda djeluju inferiorno, a zapravo su duboka osvješćenost i snaga majke – kazala je glumica.

Kako navodi, najteže joj je bilo pronaći način da opravda toliku snagu kroz jednostavnost.

– Kada sam prvi put pročitala tekst, pitala sam se kako da pravdam sve to što ona podnosi. Ali kako su probe odmicale, sve sam više shvatala da se njena snaga ne vidi u riječima, već u tišini. To mi je postalo najdraže mjesto igre – rekla je Medenica.

Govoreći o partnerskom odnosu na sceni, glumica ističe važnost saradnje sa Sašom Torlakovićem, koji tumači njenog supruga Mateja.

– Mi smo od početka naš odnos gradili kroz poglede. To je bila naša zajednička trasa – da igramo zajedno, ali da se i mimoilazimo, da postoji život između riječi. Ta nevidljiva povezanost dala je najveću emociju našim scenama – pojašnjava Medenica.

Dodaje i da ju je privukla neizvjesnost samog lika i osjećaj "trpnog stanja“ koji Ana dijeli s Matejem.

– Iako su oni protagonisti, njihova je pozicija u suštini reakcija na druge. To je glumački jako teško – opravdati prisustvo kad ne nosiš radnju, nego emociju. Tu sam morala duboko da zaronim u sebe – priznaje.

Glumica posebno izdvaja trenutke u predstavi koji je i danas, nakon brojnih izvođenja, emotivno pogađaju.

– Kraj prve priče, kada majka zove sina i pita ga: 'Da li te boli ruka?' – to je univerzalni jezik ljudskosti. Ma koliko puta da to gledam, svaki put me potrese – kazala je.

Na pitanje da li u Ani pronalazi nešto lično, Medenica odgovara bez zadrške:

– Da, svakako. Na početku mi je bila strana, ali sam vremenom pronašla tu tihu snagu i u sebi. Mislim da je to ono što publika osjeti – kad igraš iz iskrenosti, a ne iz tehnike.

Predstava „Ljudi od voska“ postavila je visoke standarde već prve večeri, najavljujući da će ovogodišnji Susreti donijeti bogat i emotivan repertoar, u kojem će brčanska publika uživati kroz različite forme i estetike savremenog teatra.

(Vijesti.ba / FENA)