Crna Gora će 2028. u EU, Vučić i Rama pokušavaju da to spriječe

Istraživanje kojim je obuhvaćeno 1.006 ispitanika pokazalo je da tu stranku danas podržava 25,8 procenata crnogorskih građana. Dio vladajuće koalicije čiji je lider predsjednik Skupštine i četnički vojvoda Andrija Mandić, podržava 23,5 procenata građana, dok je stranka premijera Milojka Spajića - Pokret Evropa sad (PES) na trećem mjestu, sa 20,3 posto podrške.

Dobijeni rezultati pokazuju da jedan od dva suprotstavljena politička bloka - procrnogorski i prozapadni, koji predvodi DPS i velikosrpski i proruski, čiji je lider vojvoda Mandić - ima razlog za brigu: prozapadni blok, naime, ovog momenta podržava nešto više od trećine ispitanika. Istovremeno, podrška građana ulasku Crne Gore, iako u blagom padu, i dalje je visoka.

„Demokratska partija socijalista (DPS) može da bude zadovoljna, jer je uspjela da, uprkos svemu, zadrži visok rejting. I u evropskom kontekstu taj je rezultat izuzetno dobar, a više istraživanja potvrđuju da DPS danas podržava između 26 i 29 procenata građana”, kaže za Vijesti.ba profesor na Faklutetu političkih nauka u Podgorici Zlatko Vujović.

Prema njegovim riječima, zanimljivo je da je na prilično razuđenoj i rascjepkanoj crnogorskoj političkoj sceni, DPS uspio ne samo da bude pojedinačno najjača stranka, nego i da uspijeva da taj status održi.

”To nije bljesak kao kod Pokreta Evropa sad (PES) premijera Milojka Spajića, koji je, uoči posljednjih parlamentarnih izbora 2023. dostizao gotovo 40 procenata podrške, da bi danas imao jedva dvadeset.

Ipak, ako pogledamo zbirno, vidjećemo da tzv. procrnogorski blok na čelu sa DPS-om ne može biti zadovoljan”, kaže profesor Vujović.

Zašto?

VUJOVIĆ: Zato što ima podršku tek trećine glasača. U međuvremenu, u prozapadnom i procrnogorskom bloku nije se pojavila politička snaga koja bi mogla uzeti dio birača političkog centra ili neopredijeljenih građana, a koje je pokupila Evropa sad. Naravno, PES te birače ne može zadržati i pitanje je ko će ih uzeti.

Kada je riječ o tzv. srpskom bloku okupljenom oko predsjednika Skupštine Andrije Mandića, ni tu se ništa dramatično nije dogodilo. Lista bivšeg premijera Zdravka Krivokapića je 2020. imala 32 procenta podrške; danas je, ako računamo procent ili dva manje partije istog opredjeljenja, ta struktura na 23 do 25 procenata. Dodate li i Demokratsku Crnu Goru, dobićete otprilike do maksimalnih 35 procenata. To je, dakle, ista trećina istog biračkog tijela (DF + Demokrate), u kojoj Mandić konstantno raste i preuzima prosrpske glasače istog korpusa. Za razliku od DPS-a, koji je pojedinačno najjača stranka, ali bez koalicionog potencijala da formira vladu, predsjednik parlamenta ima razloga da bude zadovoljan.

Koliko je realno da predsjednik Skupštine, četnički vojvoda Andrija Mandić, nakon redovih parlamentarnih izbora 2027. preuzme mjesto premijera?

VUJOVIĆ: Da su izbori zaista održani prethodne sedmice, predsjednik Vlade bio bi Andrija Mandić. Tim prije što je unutar aktuelne skupštinske većine uspostavljeno pravilo da, nakon izbora, najjača lista daje gradonačelnika i predsjednika vlade. U tom smislu, naredni parlamentarni izbori biće ono što se u političkoj teoriji naziva kritičnim izborima: na njima će se odlučivati ne samo o tome hoće li Mandić biti premijer, nego i da li će ta vlada, ukoliko aktuelni predsjednik Skupštine postane njen predsjednik, odnosno ključni lider bez obzira na formalnu državnu poziciju, isprovocirati zaustavljanje procesa ratifikacije sporazuma o pridruživanju EU.

Pretpostavlja se da će pregovori o ulasku Crne Gore u EU te 2027. biti već okončani.

Andrija Mandić bi imao mogućnost da zaustavi proces ratifikacije?

VUJOVIĆ: Ako bi zaista bio izabran za premijera, Mandić bi itekako našao način da taj proces zaustavi. Nalazi ga i kao predsjednik Skupštine i lider najutiecajnijeg političke grupacije unutar vladajuće većine. Uostalom, zajedno sa Demokratama, Mandić i manje prosrpske stranke bloka čiji je lider gotovo na dnevnom nivou otvaraju pitanja koja mogu da dovedu do nove krize sa Hrvatskom, državom koja ima mehanizme da blokira crnogorsko članstvo u EU.

I svi mediji u Crnoj Gori koji podržavaju Mandića, a pod kontrolom su Aleksandra Vučića, vode tihu anti EU kampanju. Trenutno, ta kampanja nije tako otvoreno antievropska, iako se promovišu poruke da se Crnogorci „neće saginjati“, odnosno da u EU mogu samo „uspravno i podignutog čela“. Slična propaganda karakteristična je za zemlje koje nisu zainteresovane za članstvo u EU, ne i za one koje završavaju proces pregovora.

Zašto je Srbiji važno da Crna Gora 2028. ne postane članica EU?

VUJOVIĆ: Srbije ima neriješene odnose sa gotovo svim susjedima i njen državni interes je da spriječi da ni jedna susjedna zemlja ne uđe u EU prije nje; najblaže, zajedno sa njom. Mnogo je međusobno otvorenih pitanja i Crna Gora bi, ako bi 2028. postala članica EU, došla u poziciju da uslovljava Srbiju. Uostalom, tako Hrvatska danas uslovljava Crnu Goru, Bugarska Sjevernu Makedoniju… Srbija će, dakle, učiniti sve kako bi blokirala evropski put ne samo Crne Gore, nego i Sjeverne Makedonije, Kosova i Bosne i Hercegovine. Izmiče joj Albanija.

Nema sumnje da će Andrija Mandić nastaviti da sprovodi politiku zvaničnog Beograda, te da će do 2028. iskoristiti sve mehanizme kako bi opstruirao evropsku put Crne Gore. Dobra vijest i za Crnu Goru i za ostatak regiona je to što Aleksandar Vučić trenutno nije ni upola moćan lider kakav je bio prije godinu. Njegova moć se ne samo kruni; ona se raspada. U tom smislu, pitanje je koliko je Vučić stvarno sposoban da, usljed pozicije u kojoj se našao u Srbiji, tako dramatično utiče na odnose u Crnoj Gori.

Gdje su u ovoj slagalici URA Dritana Abazovića, Bošnjačka stranka (BS) i grupe albanskih partija? Kojem bloku oni pripadaju? Može li se dogoditi da Bošnjačka stranka uđe u vladu čiji bi premijer bio četnički vojvoda Mandić?

VUJOVIĆ: Ako bi Mandićeva vlada imala većinu i bez Bošnjačke stranke, a njenom predsjedniku Ervinu Ibrahimoviću bio ponuđen aranžman sličan ovome koji ima sa premijerom Spajićem, vjerujem da bi Bošnjačka stranka prihvatila ponudu i postala dio te vlade. Ne vidim zašto bi Bošnjačkoj stranci Mandić bio sporan kao premijer, a nije kao predsjednik Skupštine. Ako bi, pak, BS došla u poziciju da od nje zavisi većina, ponašala bi se drugačije.

Koliko Bošnjačku stranku košta savez sa proruskom i velikosrpskom većinom?

VUJOVIĆ: Košta ih, naravno. Međutim, rukovodstvo BS očito procjenjuje da im tih nekoliko procenata podrške ne znači mnogo ako nisu vlast. BS je na klackalici: nisu raskinuli sa DPS-om i ostalim prozapadnim strankama sa kojima su na vlasti u nekoliko opština, ali ostaju u Vladi sa Mandićem, Aleksom Bečićem i Milojkom Spajićem. Ako bi dobili priliku, vjerujem da bi radije u savez sa DPS-om, socijaldemokratama i manje brojnim narodima nego sa prosrpskim blokom; ukoliko to nije moguće, vođeni racionalnim, klijentelističkim razlozima, ostali bi dio vlasti.

Gdje je Dritan Abazović?

VUJOVIĆ: Abazovića je teško zamisliti u političkom aranžmanu koji nije prosrpski. Da je to dozvolio premijer Spajić, Abazovićeva URA bila bi dio aktuelne vlasti. Spekulisalo se, naime, da je Abazović, dok je bio predsjednik Vlade, pokušavao da uhapsi Spajića. Međutim, ako bi kao u avgustu 2020. godine Abazović ponovo došao u priliku da od njega zavisi većina, uvijek bi odabrao prosrpske partije. Uostalom, i nedavno je pokazao da gaji veoma prijateljski odnos sa Vučićem, da nije spreman da ga kritikuje, pa ne vidim zašto opet ne bi bio dio Vučićevih snaga u Crnoj Gori ukoliko bi bio pozvan.

DPS tvrdi da da je upravo rast njihovog rejtinga izazvao kampanju koju pritiv njih trenutno vodi Specijalno državno tužilaštvo. Režimski mediji najavljuju hapšenja ljudi bliskih toj stranci i njenom bivšem predsjedniku Milu Đukanoviću, dok iz DPS-a odgovaraju da je SDT postao puka batina u rukama režima. Je li?

VUJOVIĆ: Političke partije često zaslužuju kritiku, to nije sporno; međutim, šta god o njima mislili, u svakoj političkoj teoriji one su stubovi demokratije. Ako u tranzicionoj zemlji kakva je Crna Gora tužilaštvo formirano i selektovano voljom većine odluči da pokrene postupak koji bi, kako to tvrdi DPS, trebalo da rezultira političkom eliminacijom najače opozicione partije i gotovo svih kritičkih medija, onda tužilaštvo u svojim rukama mora imati veoma jak slučaj i besprijekorne dokaze. U suprotnom, potvrdiće se da su spremni da eliminišu jedan od stubova svakog demokratskog društva, pa i crnogorskog, a to je opozicija i kritički mediji. Postoje situacije kada se kreće u takve postupke, ali tada mora biti riječ o ekstremno teškim i veoma dobro utemeljenim slučajevima.

Poput ovih koje gledamo?

VUJOVIĆ: Ne bih komentarisao osnovanost vođenja tih postupaka; govorim o njihovim političkim posljedicama. Na osnovu onoga što smo čuli, ne mislim da je SDT trebalo da se bavi dijelom predmeta koji se odnosi na opozicione partije i medije. Djeluje, naime, da je način vođenja postupka SDT-u sredstvo za diskreditaciju opozicionih političara i medija, što izaziva veliku zabrinutost. Ovdje mislim na bespotrebno objavljivanje privatnih prepiski koje nijesu direktno vezane za dokazivanje eventualne krivice, ali i na stalno curenje prepiski koje su izuzete iz telefona privedenih, kao “spektakularne” akcije privođenja, sve sa ciljem da ta lica budu diskreditovana time što su uslikana sa lisicama na rukama. Naglašavam da je riječ o privođenju medijski eksponiranih lica, a ne pripadnika kriminalnih klanova. Teško je opravdati privođenje mimera i tviteraša zbog objavljenih mimova i tvitova. Tim prije što isto SDT, tokom prethodnih pet godina, nije otvorilo gotovo nijedan ozbiljniji slučaj vezan za aktuelnu vlast. Čak ni protiv lica kojima su uvedene sankcije od SAD, kao što je jedan od najuticajnijih ljudi u krugovima vlasti Miodrag Daka Davidović.

Da, ali sa njim tužilac ima ”specijalne veze”.

VUJOVIĆ: Zato i ne čudi zabrinutost i strah dijela javnosti da su potezi tužilaštva usmjereni na uklanjanje, diskreditaciju i zastrašivanje novih lidera opozicionih političkih stranaka i gušenje kritičkih medija. Ponavljam: ne pokušavam da ocjenjujem osnovanost optužbi SDT, to će uraditi sud; međutim, i te bi ljude trebalo tretirati nevinim dok se ne proglase za krive.

Na SDT-u je da pokaže da nemaju političke ambicije, odnosno ambiciju da arbitriraju između vlasti i opozicije. U tom smislu, malo bih zamijenio uloge: tužilaštvo a ne opozicija bi trebalo da dokaže da postupak koji vodi SDT nije politička montaža. Ako se pokaže da tužilaštvo nije bilo potpuno spremno za otvaranje ovog slučaja, napraviće ogromnu štetu sebi, posebno Crnoj Gori.

Po svojoj definiciji, tužilaštvo je gotovo u svakoj zemlji pod uticajem vlasti. To što je pokušano da sesloženim procedurama izbora uticaj vlasti smanji, ne znači da ga nema. Čim vas bira vladajuća većina, čim njima podnosite izvještaje koji oni usvajaju u parlamentu, otvarate mogućnost za uticaj i za zloupotrebu u borbi protiv opozicije i kritičara vlasti. U toj situaciji tužilaštvo je obavezno da pokaže da ima odgovorniji odnos prema opoziciji i kritičarima vlasti nego prema samoj vlasti. U momentu kada je Crna Gora najozbiljniji kandidat za ulazak u EU, tužilaštvo pokreće postupak protiv opozicije i medija, poručujući da je eliminacija i diskreditacija najjače opozicione stranke i kritičkih medija uslov kako bi vlast bila zadovoljna. Pa, ne ide.

Jeste li očekivali da tužilaštvo reaguje na prijetnju koju je pop državne crkve Srbije - Srpske pravoslavne crkve (SPC) Mihajlo Backović nedavno uputio vladajućoj koaliciji: doveli smo vas na vlast, rekao je, možemo vas i smijeniti?

VUJOVIĆ: I tokom višedecenijske vladavine DPS-a, vlast uglavnom nije povlačila poteze protiv SPC. Nemoć aktuelne vlasti bila je očigledna i prilikom pokušaja postavljanja spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, što dokazuje da je SPC u Crnoj Gori iznad zakona. Backović je bio samo iskren. Pritom, Backović nije ‘običan’ pop, nego jedan od najmoćnijih i najuticajnijih ljudi u SPC u Crnoj Gori. Backović je zamjenik Metodija (jednog od dvojice mitropolita SPC u Crnoj Gori) i, s obzirom na veze koje ima sa vojno-bezbjednosnim strukturama u Srbiji i Rusiji, nije čudno što organizuje brojne akcije i vlastima šalje poruke prijeteće sadržine.

Znači li to da je u Crnoj Gori Srpska pravoslavna crkva jača od države?

VUJOVIĆ: Ne znači. SPC je dramatično jača od vlasti, od vladajuće koalicije, ali nije jača od države Crne Gore. Aktuelna vlast joj mnogo duguje, a i prestrašena je od onih koji tu crkvu podržavaju – Vučić i Rusija.

Ako bi država Crna Gora imala snage da uđe sukob sa SPC, veoma lako bi izašla na kraj sa brojnim kriminalnim radnjama koje preuzimaju pojedina lica koja pripadaju ili su bliska toj strukturi. Država je uvijek jača od bilo koje crkve, posebno ako vjerska zajednica izađe iz onoga što je njena uloga u društvu.

Državna crkva Srbije uvijek je bila institucija koju je podržavao najveći broj građana Crne Gore. Što je uticalo na blagi pad podrške?

VUJOVIĆ: To što je SPC sada dio vlasti. A ako ste vlast, prije ili kasnije izazivate nezadovoljstvo. Kao što bivša vlast nije mogla da ispuni sva klijentelistička obećanja, to ne može ni SPC, koja neprekidno pokušava da što više državnog novca izvuče iz različitih državnih kasa. Opsjedaju javna preduzeća, opštine, ministarstva i izvlače novac. Naplaćuju se; koriste moć da bi povećali prihod. DPS je pao sa vlasti prije pet godina i ništa se praktično nije promijenilo, naprotiv: dobili ste nazadovanje u odnosu na 2020. godinu. Posebno kada je riječ o borbi protiv korupcije.

Sve se raznosi - od hemijske do tendera. Ne bira se, kaže moj poznanik iz vladajuće strukture. Znaju da neće dugo biti na pozicijama na kojim su, zato državu doslovno raznose. Svi - od političara do popova. Korumpirani političari prethodne vlasti makar nijesu bili toliko nestrpljivi, jer su vjerovali da će vladati još barem 30 godina. Ovima je jasno da to neće biti slučaj sa njima.

Istraživanja pokazuju da je i podrška Evropskoj uniji opala, iako je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, prilikom nedavne posjete Podgorici, rekla da je Crnoj Gori članstvo u EU nadohvat ruke. Je li?

VUJOVIĆ: Jeste. I to ne zato što je Crna Gora toliko uspješna u reformama, nego zbog toga što je Crna Gora u EU 2028. godine projekat same Evropske unije. Naravno, to ne znači da ne postoje određene radnje i incidenti koje to mogu spriječiti. Tim prije što sa jedne strane imate jako lobiranje Vučića, koji pomoću vladajućih struktura u Crnoj Gori pokušava da sabotira taj proces. Istovremeno, ne bi trebalo zanemariti ulogu Edi Rame, koji lobira ne da Crna Gora ne uđe u EU, nego da ne uđe prije Albanije. Njihovi lobisti u Briselu pokušavaju da iskoriste slabosti Vlade i da odgode ulazak Crne Gore u EU. Naime, računa se da će Crna Gora dobiti podršku svih zemalja EU za ulazak u Uniju. Po trenutnim procjenama, Crna Gora bi na referendumu organizovanom u dijelu zemalja EU koje planiraju tu vrstu izjašnjavanja, dobila natpolovičnu podršku njihovih građana. Albanija to nema i biće veoma teško obezbijediti većinsku referendumsku podršku zemalja EU članstvu Albanije. Ramina ideja je da se sve odgodi i da se 2030. godine o naše dvije države odlučuje u paketu. Međutim, nisam siguran da će Albanija 2030. ući u EU.

Nego?

VUJOVIĆ: Mislim da je realnije govoriti o 2032., i to pod uslovom da ostane slično raspoloženje u EU o pridruživanju. U procesu pridruživanja, Albanija je praktično pet do osam godina iza Crne Gore. U tom smislu, čekanje Albanije značilo bi blokiranje članstva Crne Gore u EU. Nažalost, Crna Gora se ponovno našla u procjepu između interesa zvanične Tirane i zvaničnog Beograda.

Brisel je tu oduku donio. Prema informacijama kojima raspolažem, nacrt ugovora već se piše u Danskoj. Na tome se ozbiljno radi, daleko se odmaklo. Ako ste pokrenuli tako kompleksan mehanizam kao što je EU, ako je sve otišlo u jednom smjeru, teško ga je zaustaviti. Morate napraviti baš veliki problem da bi proces stao. Zašto bi EU dozvolila da na Zapadnom Balkanu, konkretno u Crnoj Gori, bude poražena od strane zvanične Moskve i Beograda? Jednostavno, EU se priprema za Crnu Goru kao svoju 28. članicu.

Priprema li se i Crna Gora? Vidi li Brisel opasnost od velikosrpskog bloka koji je na vlasti?

VUJOVIĆ: Mislim da vidi. Međutim, u ovoj fazi – govorim o fazi okončanja pregovora - to nije predmet posebnog interesovanja. Eventualna prekompozicija vladajuće većine ili vanredni parlamentarni izbori svakako bi osujetili plan da Crna Gora postane dio EU 2028. godina. Međutim, okončanje pregovora sredinom 2027. godine - uoči redovnih parlamentarnih izbora - otvorilo bi prostor za formiranje jasne prozapadne većine. Ne mogu da zamislim scenario u kome će neke zemlje EU ratifikovati ugovor sa državom čiju vladu vode Andrija Mandić i proruske partije. Riječ je o proputinovskim i politički veoma destruktivnim snagama, koje mogu da prave ozbiljne probleme u EU. Mislim da bi Evropska unija željela da aktuelna vlada okonča pregovore, a da se nova prozapadna i evropska formira nakon izbora 2027. Ta bi vlada Crnu Goru uvela u EU.

Tamara Nikčević

(Vijesti.ba)