Sukob između Pakistana i Afganistana traje godinama: Zbog čega?

Korijen sukoba je Durandova linija – granica između Pakistana i Afganistana uspostavljena 1893. godine sporazumom između Britanskog Indijskog Carstva i Emirata Afganistana. Linija, duga 2640 kilometara, prolazi kroz područja naseljena Paštunima i dijeli plemena koja granicu nikada nisu priznala.

Nakon podjele Britanske Indije 1947. godine, Pakistan je naslijedio tu granicu, ali Afganistan je nikada nije službeno prihvatio, što je izazvalo višegodišnje napetosti i povremene sukobe.

Paštuni žive s obje strane granice i često je prelaze bez kontrole, što Pakistan smatra sigurnosnim rizikom. Obje zemlje međusobno se optužuju za pružanje utočišta militantnim grupama koje napadaju s druge strane granice.

Granica je i važna ruta za krijumčarenje droge. Afganistan je najveći svjetski proizvođač opijuma i heroina, a veliki dio trgovine prolazi kroz Pakistan, što dodatno pogoršava odnose.

Posljednji sukob izbio je nakon što je Pakistan zatražio izručenje vođe grupe Tehrik-e Taliban, Noora Walija Mehsuda, kojeg sumnjiči za desetine terorističkih napada. Nakon neuspjelih pokušaja atentata zračnim udarima na Kabul, afganistanski talibani uzvratili su napadima na pakistanske vojne položaje u Kurramu i Sjevernom Vaziristanu, ubivši najmanje 58 vojnika i zauzevši 25 pograničnih punktova.

Islamabad je zatim zatvorio glavne granične prelaze, čime je prekinuta trgovina i kretanje civila.

Pakistanski ministar odbrane Khawaja Muhammad Asif poručio je da njegova zemlja neće tolerisati stanje „između rata i mira“.

„Ako se situacija ne riješi diplomatskim putem, Pakistan neće oklijevati da poduzme potrebne mjere za zaštitu svoje teritorijalne cjelovitosti jednom zauvijek“, rekao je Asif.

Privremeni afganistanski premijer Mula Hasan Ahund uzvratio je da Afganistan neće popustiti „ni pod prijetnjom rata“.
„Logika da će se bombardiranjem Afganistan dovesti u podređen položaj nije uspjela Amerikancima dvije decenije, pa neće ni Pakistanu“, rekao je Ahund.

Prema indeksu Global Firepower, Pakistan je na 12. mjestu po vojnoj snazi u svijetu, dok je Afganistan tek na 118. Pakistanska vojska ima više od 650.000 aktivnih vojnika, nuklearni arsenal i savremeno oružje, dok talibanske snage raspolažu uglavnom lakim naoružanjem i iskustvom u gerilskom ratovanju.

Uprkos vojnoj nadmoći, analitičari ne očekuju potpuni rat.

„Sukob između Pakistana i Afganistana je besmislen i predstavlja gubitak za obje strane“, rekao je Abdul Sayed, stručnjak za džihadizam sa Univerziteta Lund. „Diplomatija i saradnja jedini su način da se izbjegne katastrofa.“

(Vijesti.ba / HINA)