Navika ili poremećaj: Kada diranje kože postaje ozbiljan problem

Dermatolozi i psihijatri objašnjavaju da ponavljajuća ponašanja usmjerena na tijelo, poput diranja kože, grickanja noktiju ili čupanja kose, mogu biti dio spektra anksioznih poremećaja.

Stručnjaci ističu da se ovakva ponašanja često pojačavaju u periodima pojačanog stresa. Zbog toga se, osim dermatološke terapije, preporučuju i tehnike upravljanja stresom poput meditacije, dubokog disanja te kognitivno-bihevioralne terapije.
U težim slučajevima mogu se razmotriti i lijekovi protiv anksioznosti.

Važan korak je i liječenje osnovnog uzroka, najčešće akni.

"Ako nema nepravilnosti na koži, manja je vjerovatnoća da će osoba dirati", navode stručnjaci.

Terapije za hormonske akne uključuju određene hormonske lijekove i lokalne preparate, ali je prije primjene potrebno savjetovanje s dermatologom, prenosi The Guardian.

Privremena rješenja poput flastera za bubuljice mogu pomoći da se prekine navika, dok tretmani za ublažavanje ožiljaka kod nekih osoba smanjuju osjećaj srama i anksioznosti koji često pokreću novi ciklus oštećivanja kože.

Stručnjaci poručuju da je ključno razlikovati prolaznu naviku od poremećaja koji zahtijeva stručnu pomoć, te naglašavaju da traženje podrške nije znak slabosti, već prvi korak ka oporavku.

(Vijesti.ba)