Nebriga o čoporima: Psi lutalice i dalje siju strah Sarajevom

Građani, posebno djeca glavnog grada Bosne i Hercegovine, svakodnevno žive sa strahom od napada čopora pasa koji su "zauzeli" pojedine parkove, pa nerijetko i određena školska dvorišta, dijelove naselja i sve češće turističke zone na olimpijskoj planini Bjelašnici.

Poseban rizik na rubovima grada

Rubni dijelovi Sarajeva poput Dobrinje, Stupa, Hrasnice, Rajlovca, Ahatovića i Vogošće već dugo upozoravaju na alarmantno stanje. Posebno zabrinjavaju slučajevi u blizini škola, gdje djeca svakodnevno prolaze pored lokacija na kojima se okupljaju čopori.

Jedan od brojnih primjera, nedavno desio se u naselju Dobrinja kada su psi napali djecu koja su u panici bježala preko ceste, bacajući školske torbe i jakne kako bi se spasila. Građani tvrde da su teške posljedice izbjegnute doslovno u posljednjim sekundama. Pukom srećom.

Još je poraznija činjenica da problem više nije ograničen na urbana naselja. Bjelašnica, simbol olimpijskog Sarajeva i jedna od najvažnijih turističkih destinacija u Bosni i Hercegovini, suočava se s rastućim brojem napuštenih pasa. Tamo gdje bi porodice i turisti trebali uživati u prirodi, sve češće nailaze na čopore životinja koje gladne i preplašene znaju postati nepredvidive i agresivne. Direktan udar i na turistički imidž Sarajeva.

Odgovornost

Ali korijen problema nije u psima već u ljudima.

Neodgovorni građani godinama kupuju ili uzimaju pse kao trenutni hir, igračku za djecu ili čuvara dvorišta, a kada životinja postane "teret", završava na ulici. Bez hrane, bez kontrole, bez sterilizacije. I vrlo brzo postaje dio čopora. Takvi pojedinci nisu "ljubitelji životinja", nego direktni proizvođači problema.

Napuštanje životinje mora biti tretirano kao ozbiljno kažnjivo djelo, uz visoke novčane kazne, krivičnu odgovornost i trajnu zabranu držanja kućnih ljubimaca, smatraju iz udruženja za zaštitu životinja.

Međutim, još veću odgovornost nose institucije. Godinama slušamo iste priče o "nedostatku kapaciteta", "kompleksnim procedurama" i "zakonskim ograničenjima", dok se problem širi, odnosno nije riješen. Vlasti su zakazale u tri ključna segmenta. Nisu uspostavile efikasan registar vlasničkih pasa, nisu osigurale sistemsku sterilizaciju i nisu razvile funkcionalne centre za zbrinjavanje napuštenih životinja. Umjesto strategije, improvizaciju. Umjesto rješenja, kada se dogodi incident, uglavnom, oglašavanju se saopćenjima.

Model nije teško pronaći

A model postoji. Nije ga teško pronaći.

Većina zemalja Zapadne Evrope gotovo da ne poznaje pojam pasa lutalica. Zašto? Zato što imaju jasan sistem u kojem je obavezno čipovanje svakog psa, centralna baza vlasništva, stroge kazne za napuštanje životinja, masovna sterilizacija, organizovani azili s dovoljnim kapacitetima što kod nas nije slučaj, te, u krajnjim slučajevima, humanu eutanaziju agresivnih ili teško bolesnih životinja koje ne mogu biti udomljene, u skladu sa veterinarskim i etičkim standardima. Ulice nisu skloništa, niti građani trebaju biti taoci nefunkcionalnog državnog aparata.

Dakle, Sarajevu je potreban isti model. Bez populizma i licemjerstva. Human odnos prema životinjama ne znači ostaviti ih da gladne lutaju ulicama. Da se nekontrolisano razmnožavaju. Da napadaju ljude. Humanost je sistemsko zbrinjavanje, kontrola populacije. Zaštita i životinja i građana.

Grad u kojem dijete strepi hoće li sigurno stići do škole, porodice zaziru od šetnje planinom zbog čopora pasa?!

Nije siguran grad!

(Vijesti.ba)