Generacije koje ne pamte redukcije: Znate li da je struje u BiH sve manje?

Uprošteno, ova rečenica iz Izvještaja o poslovanju znači da Elektroprivreda BiH nije proizvela dovoljno struje da pokrije potrošnju svojih kupaca, pa je nedostajuću struju morala kupovati na tržištu.

Korekcije prodajnih cijena električne energije na javnom snabdijevanju, koje su povećane odlukama FERK-a iz 2024. i 2025. godine i tržišnom snabdijevanju, nisu bile dovoljne da pokriju velike troškove nabavke električne energije na tržištu zbog nedovoljne proizvodnje električne energije iz vlastitih pogona, uzrokovane nedostatkom značajnih količina uglja.

EPBiH je u 2025. godini ostvarila obim proizvodnje od oko 4.808,6 GWh.

Najveći problem dolazi iz rudnika uglja u sastavu Koncerna EPBiH. Oni su termoelektranama isporučili oko 1,01 milion tona uglja manje od ugovorenih količina, uz kontinuirana odstupanja i u kvalitetu isporučenog uglja. Posljedica je bila ogromna. EPBiH procjenjuje da zbog nedostatka uglja u termoelektranama nije proizvedeno oko 1.000 GWh električne energije.

Situaciju su dodatno pogoršale nepovoljne hidrološke prilike, pa manjak proizvodnje u termoelektranama nije bilo moguće nadoknaditi većom proizvodnjom hidroelektrana.

Ukupna proizvodnja električne energije bila je za 180,2 GWh manja od revidiranog plana, ali poređenje s prvobitnim planom pokazuje mnogo ozbiljniji razmjer problema, proizvedeno je čak 1.452,4 GWh manje električne energije nego što je prvobitno planirano.

To je EPBiH dovelo u situaciju da potrebe domaćih kupaca više ne može u potpunosti pokrivati iz vlastite proizvodnje. Nedostajuća energija morala se kupovati na tržištu.

U odnosu na revidirani plan kupljeno je oko 244,8 GWh više električne energije, što je donijelo dodatnih 58,8 miliona KM troškova.

Još upečatljivije izgleda poređenje s prvobitnim planom. Kupovina električne energije bila je veća za čak 1.104,9 GWh, a troškovi za 250,5 miliona KM.

Dodatni problem predstavlja rast potrošnje. Ukupna prodaja krajnjim potrošačima povećana je za 2,6 posto u odnosu na 2024. godinu, dok je kod domaćinstava zabilježen rast od čak 5,5 posto. EPBiH u izvještaju ovaj rast povezuje s „još uvijek relativno niskom cijenom električne energije“ za domaćinstva.

Na prvi pogled, veća potrošnja znači i veće prihode. Međutim, u okolnostima smanjene vlastite proizvodnje događa se upravo suprotno, što kupci više troše, EPBiH mora nabavljati više skupe električne energije na tržištu i prodavati je po cijenama koje ne prate u potpunosti trošak njenog pribavljanja.

Sama kompanija upozorava na veliku razliku između proizvodne i prodajne cijene te sve izraženiju potrebu za tržišnom nabavkom električne energije po visokim cijenama. Zbog toga je rast potrošnje, umjesto da poboljša rezultat, dodatno povećao negativan efekat na poslovanje.

Suštinski problem

Upravo tu se nalazi najvažnija i najzabrinjavajuća poruka izvještaja. Problem nije samo u tome što je EPBiH jedne godine imala lošiji proizvodni rezultat. Problem je što se stvara vrlo nepovoljan lanac: manje uglja, manja proizvodnja termoelektrana, nedovoljna vlastita proizvodnja, veći uvoz/kupovina struje na tržištu, veći troškovi, rast potrošnje, što dodatno povećava potrebu za skupom tržišnom energijom.

Posebno zabrinjava podatak da je samo u odnosu na prvobitni plan povećana tržišna nabavka donijela 250,5 miliona KM većih troškova. Drugim riječima, EPBiH ima domaće proizvodne kapacitete koji bi električnu energiju mogli proizvoditi po znatno nižoj cijeni, ali zbog nedostatka uglja i drugih problema dio tih kapaciteta ne koristi u planiranom obimu. Istovremeno mora kupovati upravo onu energiju koju nije proizvela i to po znatno višim tržišnim cijenama.

Dodatni udar

Podaci tako otvaraju znatno ozbiljnije pitanje od samog finansijskog rezultata EPBiH, koliko dugo sistem može funkcionisati ako vlastita proizvodnja pada, rudnici ne mogu osigurati potrebne količine uglja, a potrošnja istovremeno raste?

Ako bi se ovakav odnos nastavio, EPBiH bi postajala sve zavisnija od tržišne kupovine električne energije. A tada na cijenu struje za domaće potrošače sve manje utiče trošak proizvodnje u domaćim elektranama, a sve više cijena električne energije na regionalnom i evropskom tržištu.

Dakle, ovo nije samo problem poslovnog rezultata Elektroprivrede BiH, nego pitanje koje dugoročno može pogoditi svakog potrošača. Građani čini se nisu svjesni da pitanje proizvodnje električne energije više nije samo pitanje poslovanja Elektroprivrede BiH.

Ako domaća proizvodnja nastavi padati, a potrošnja rasti, sve veći dio električne energije morat ćemo kupovati po tržišnim cijenama. U najgorem scenariju, posljedice će se prije ili kasnije preliti na građane i privredu kroz više cijene.

(Vijesti.ba)