Alarmantni podaci: Zemlja je za 47 godina izgubila 12,5 biliona tona leda

To je dovoljna količina smrznute vode da se cijele kontinentalne Sjedinjene Američke Države prekriju slojem leda debljine oko 1,5 metara, navodi se u velikom naučnom izvještaju.

Zagrijavanje Zemlje ubrzava topljenje dvije najveće ledene ploče na planeti. Oko pet šestina izgubljenog leda nije posljedica toplijeg zraka, već toplijih voda koje nagrizaju ledene ploče odozdo i sa bočnih strana, dok glečeri sve brže otiču prema okeanima.

Prema studiji objavljenoj u srijedu u časopisu Scientific Data, riječ je o lošim vijestima kada je u pitanju budući rast nivoa mora.

"Ledene ploče se brzo tope. Topimo polarne regije, nivo mora raste širom svijeta i to će dodatno povećati ranjivost obalnih područja", rekao je koautor studije Eric Rignot, stručnjak za led sa Univerziteta Kalifornija u Irvineu.

Ogromne količine otopljenog leda, milioni ljudi izloženi poplavama

Brojke o topljenju leda istovremeno su teško pojmljive, ali na prvi pogled mogu djelovati varljivo malo.

Sav otopljeni led pretvorio se u gotovo tri kvadriliona galona vode, odnosno oko 11,3 kvadriliona litara. To je od 1979. godine doprinijelo povećanju globalnog nivoa mora za oko 3,1 centimetar, navodi se u izvještaju.

Tri centimetra možda ne zvuče mnogo, ali za svaki centimetar rasta nivoa mora još između dva i tri miliona ljudi bude poplavljeno najmanje jednom godišnje, rekla je glavna autorica studije Ines Otosaka, stručnjakinja za led sa Univerziteta Northumbria u Engleskoj.

Glečer Jakobshavn na Grenlandu danas se povlači brzinom do 50 metara dnevno, navela je Otosaka.

Međunarodna saradnja polarnih naučnika, predvođena Evropskom svemirskom agencijom, ranije je pratila topljenje ledenih ploča samo od 1990-ih, koristeći podatke evropskih satelita.

Međutim, uključivanjem NASA-inih satelita naučnici su uspjeli pratiti promjene u zapremini ledenih ploča Antarktika sve do 1979. godine, a na Grenlandu čak do 1972. godine.

Topljenje se ubrzava

"Postoji jasan trend prema kojem ledene ploče gube sve više mase, a taj gubitak se povećavao iz decenije u deceniju, posebno kada posmatramo količinu leda koja završava u okeanu“, rekla je Otosaka.

Prema njenim riječima, jasno je da postoji povezanost s klimatskim promjenama.

Studija je pokazala da su ledene ploče tokom 1970-ih, 1980-ih i sve do 1990-ih bile relativno stabilne. Nakon toga počelo je topljenje, koje je posebno ubrzano tokom 2010-ih, rekla je Otosaka.

"To je nešto zbog čega trebamo biti zabrinuti jer pokazuje da promjene kasne decenijama za globalnim zagrijavanjem. To znači da možemo očekivati da će se nastaviti još decenijama – čak i ako uspijemo zaustaviti zagrijavanje planete“, rekao je koautor studije Andrew Shepherd, također sa Univerziteta Northumbria.

Ubrzavanje topljenja privremeno je usporilo između 2020. i 2023. godine, ali autori studije navode da je to vjerovatnije posljedica kratkoročnih vremenskih promjena nego dugoročnog trenda.

Otosaka je rekla da je studija obuhvatila podatke zaključno s 2023. godinom, ali da je od tada pratila nova mjerenja i utvrdila da se trend ubrzanog gubitka leda ponovo nastavio.

Veliki dio prividne stabilnosti Antarktika posljedica je rekordnih snježnih padavina na Istočnom Antarktiku, koje su nadoknadile ubrzano topljenje na nestabilnijem Zapadnom antarktičkom ledenom pokrivaču, naveli su autori.

"Trogodišnja pauza bila je samo mala nepravilnost u dugoročnom zapisu“, rekao je Rignot. „Dugoročni rast posljedica je klimatskih promjena, a prijetnja je potpuno jasna.“

Naučnici strahuju od scenarija urušavanja

Najveće promjene koje su naučnici zabilježili odnose se na ono što nazivaju dinamičkim procesima. Oni su nagliji i aktivniji od sporog i postepenog topljenja izazvanog zrakom.

Upravo takvi procesi mogu dovesti do nekontrolisanog ubrzanja i takozvanih „tačaka preokreta“, rekla je Otosaka.

David Holland, stručnjak za led sa Univerziteta New York, rekao je da ga upravo to zabrinjava.

"Većina gubitka leda posljedica je dinamičkih procesa, a upravo to biste očekivali u scenariju nestabilnosti ledene ploče i njenog urušavanja“, rekao je Holland, koji nije učestvovao u studiji.

Međunarodni tim koristio je 45 nezavisnih istraživanja i podatke s 27 različitih satelita.

"Korištenje relativno nezavisnih metoda daje mi veće povjerenje u rezultat“, rekao je Holland. „Rastući trend je stvaran.“

"Nepredvidivi faktori gubitka mase na Antarktiku i dalje predstavljaju izazov za upravljanje planetom. To je jasna i neposredna opasnost, ali ona je udaljena mnogo decenija“, rekao je Ted Scambos, stručnjak za led sa Univerziteta Colorado, koji također nije učestvovao u studiji.

"Kao društvo sada smo dovoljno pametni da znamo šta nas čeka u budućnosti, ali nismo dovoljno razboriti da djelujemo na osnovu tog znanja“, zaključio je Scambos.


(Vijesti.ba)