Lagumdžija u UN-a: Građani žele mir, a neki lideri bi da ih vode prema sukobu

Događaj pod nazivom „Recentering Citizens in Peace and Political Progress – Evidence from Bosnia and Herzegovina: Relevance for a Wider International Agenda“ („Vraćanje građana u središte mira i političkog napretka – iskustva iz Bosne i Hercegovine i njihov značaj za širu međunarodnu agendu) organizirale su stalne misije Bosne i Hercegovine i Luksemburga pri Ujedinjenim nacijama, u saradnji s Vijećem za razmjenu Sjedinjenih Američkih Država i Bosne i Hercegovine.

U fokusu razgovora je pitanje kako iskustva i prioriteti građana mogu biti snažnije uključeni u rad institucija, posebno u podijeljenim i postkonfliktnim društvima te kako svakodnevna saradnja među ljudima može prerasti u dugoročne institucionalne rezultate.

Trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, političke rasprave u Bosni i Hercegovini često su usmjerene na ustavna pitanja i suprotstavljene političke stavove. Istraživanja predstavljena na skupu ukazuju, međutim, na potrebu da se većoj pažnji izlože i stavovi građana o funkcioniranju institucija, kao i primjeri saradnje koji postoje uprkos političkim podjelama.

Zajednički prioriteti uprkos političkim razlikama

Jedno od predstavljenih istraživanja, koje je proveo Univerzitet u Luksemburgu u okviru projekta CONSENT BiH, bavilo se stavovima građana o ustavnim reformama. Istraživanje je obuhvatilo intervjue, fokus-grupe i nacionalno ponderiranu online anketu provedenu na uzorku od 2.009 građana.

Prema nalazima istraživanja, veći prostor za zajedničke stavove postoji kada je riječ o načinu na koji institucije trebaju funkcionirati nego o tome kako bi politička vlast trebala biti organizirana. Građani imaju različite stavove o teritorijalnom uređenju, zastupljenosti i suverenitetu, ali istovremeno postoje zajednička očekivanja u pogledu jednakih prava, nepristrasnih institucija i odgovornog upravljanja.

Istraživanje ukazuje na značajne razlike unutar pojedinih zajednica kada je riječ o osjetljivijim ustavnim pitanjima, što govori o složenosti javnih stavova u Bosni i Hercegovini.

Saradnja postoji, ali je izazov pretvoriti je u trajne rezultate

Drugi istraživački projekat, koji su predvodili Yale Jackson School of Global Affairs i Institut za utjecaj na razvoj (I4DI), bavio se praktičnim oblicima saradnje između različitih zajednica u Bosni i Hercegovini.

Istraživanje je obuhvatilo saradnju u Oružanim snagama BiH, poslovnom sektoru, akademskoj zajednici, civilnom društvu i dijaspori. Cilj je bio utvrditi šta omogućava zajednički rad i koje prepreke otežavaju da takve inicijative prerastu u dugoročne rezultate i konkretne institucionalne odluke.

Među prepoznatim izazovima navedene su promjene političke podrške, zavisnost od odluka drugih nadležnih institucija te gubitak finansijskih sredstava i institucionalnog znanja.

Nalazi otvaraju pitanje kako postojeće oblike saradnje učiniti otpornijim na političke promjene i osigurati da zajedničke inicijative ne ostanu ograničene na pojedinačne projekte.

Studenti i deklaracija za mir

Na događaju je predstavljena i Studentska deklaracija za mir, inicijativa koju su pokrenuli Univerzitet u Sarajevu i savez EUPeace.

Deklaraciju su 2025. godine, u Parlamentarnoj skupštini BiH, potpisali predstavnici 103 institucije. Inicijativa sada ima više od 156 potpisnika širom Evrope.

Deklaracija potvrđuje opredijeljenost za mir, socijalnu pravdu, demokratske vrijednosti, interkulturalni dijalog i akademsku saradnju, a njeno predstavljanje otvorilo je prostor za razgovor o tome kako mladi mogu aktivnije učestvovati u procesima izgradnje mira i društvenog povjerenja.

Poruka važna i za druga podijeljena društva

Skup je okupio predstavnike država članica UN-a, relevantnih tijela Ujedinjenih nacija, akademskih institucija, civilnog društva i omladinskih inicijativa.

Uvodna i završna obraćanja bila su predviđena za stalne predstavnike Bosne i Hercegovine i Luksemburga pri UN-u, Zlatka Lagumdžiju i Véronique Dockendorf, kao i predstavnice UN-a Elizabeth Spehar, pomoćnicu generalnog sekretara za izgradnju i podršku miru, i Mo Bleeker, posebnu savjetnicu za odgovornost za zaštitu i pomoćnicu generalnog sekretara u Uredu za sprečavanje genocida i odgovornost za zaštitu.

Zlatko Lagumdžija, stalni predstavnik BiH pri Ujedinjenim nacijama u uvodnom obraćanju podsjetio je da je prošlo više od tri decenije otkako je Dejtonski mirovni sporazum okončao rat u Bosni i Hercegovini, ali da očuvanje tog dostignuća zahtijeva više od samog odsustva sukoba.

"Postkonfliktna društva često se posmatraju kroz prizmu trajnih podjela i političkih neslaganja. Te izazove treba prepoznati i rješavati, ali oni ne bi smjeli zasjeniti saradnju, zajedničke prioritete i konstruktivne inicijative koje i dalje povezuju ljude. Naše iskustvo pokazuje da se mir gradi ne samo političkim sporazumima i institucionalnim procesima nego i svakodnevnim djelovanjem građana, zajednica, civilnog društva i privatnog sektora", poručio je Lagumdžija.

Saradnja preko političkih i etnonacionalnih podjela prisutnija je i produktivnija nego što to političke institucije i javni diskurs često priznaju, kazao je Lagumdžija.

Uprkos institucionalnoj fragmentaciji i ograničenom zajedničkom odlučivanju, pojedinci i organizacije iz različitih zajednica i dalje grade odnose, ostvaruju zajedničke interese i postižu konkretne rezultate.

Dodao je da je društveno tkivo Bosne i Hercegovine povezanije nego što bi se moglo zaključiti samo na osnovu političkih podjela.

"Zajednička iskustva, svakodnevni odnosi i praktična saradnja stvaraju osnovu za mir i napredak, a da pritom ljudi ne moraju napustiti svoje različite identitete ili politička uvjerenja", zaključio je.

"Jaz između konstruktivne, pragmatične saradnje na terenu i političkog odlučivanja na institucionalnom nivou, koje je često opterećeno podjelama i političkom retorikom, najbolje oslikava „dvostruku stvarnost“ savremene Bosne i Hercegovine i ostaje jedan od ključnih izazova s kojima se naša zemlja suočava.

Ohrabruje to što građani širom Bosne i Hercegovine i dalje prepoznaju značaj mira i stabilnosti, čak i kada imaju različite stavove o političkim i ustavnim pitanjima. Mir nije samo dostignuće sačuvano od 1995. godine; on ostaje zajednički prioritet i odgovornost prema budućnosti. Institucije moraju biti osposobljene da bolje prepoznaju ono što nam je zajedničko, odgovore na potrebe građana i pokažu da se javna služba rukovodi profesionalnošću, pravičnošću, jednakim tretmanom i odgovornošću.

Mladi imaju posebno važnu ulogu u tom nastojanju. Studentska mirovna deklaracija, koju su pokrenuli Univerzitet u Sarajevu i EU Peace Alliance, pokazuje njihovu posvećenost miru, dijalogu, ljudskom dostojanstvu i saradnji", dodao je.

"Posvećenost miru nalazi se u samom središtu Povelje Ujedinjenih nacija, čiji je prvi cilj očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti. Ipak, Povelja počinje riječima „Mi, narodi“, čime se potvrđuje značaj ljudskog dostojanstva, temeljnih prava, društvenog napretka i boljih životnih uslova. Član 55. dodatno povezuje stabilnost i dobrobit s ekonomskim i društvenim napretkom te univerzalnim poštivanjem ljudskih prava.

Te obaveze odražavaju se u tri međusobno povezana stuba Ujedinjenih nacija: miru i sigurnosti, razvoju i ljudskim pravima. Iskustvo Bosne i Hercegovine pokazuje da se ovi ciljevi ne mogu ostvarivati odvojeno.

Mir nije sve, ali bez mira ništa drugo nije moguće. Mir stvara uslove za razvoj; inkluzivan i održiv razvoj jača stabilnost; a poštivanje ljudskih prava i ljudskog dostojanstva učvršćuje temelje pravednog i miroljubivog društva", kazao je Lagumdžija.

Bosna i Hercegovina nastojala je ove principe pretočiti u konkretno djelovanje kroz svoj angažman u Ujedinjenim nacijama.

"U januaru 2011. godine, tokom našeg predsjedavanja Vijećem sigurnosti, pokrenuli smo otvorenu debatu o izgradnji mira i institucija u postkonfliktnim društvima. Vijeće je prepoznalo izgradnju institucija kao ključnu komponentu izgradnje mira i naglasilo značaj preuzimanja odgovornosti na nacionalnom nivou.

Za Bosnu i Hercegovinu ovi principi nisu apstraktni pojmovi. Održivi mir zahtijeva dijalog preko etničkih, vjerskih, političkih i generacijskih podjela; priznavanje patnje žrtava; poštivanje dostojanstva preživjelih; odgovornost i pravdu; spremnost da se suočimo s naslijeđem prošlosti; otpor govoru mržnje i diskriminaciji; te inkluzivno obrazovanje.

Ovi ciljevi usko su povezani s Agendom za održivi razvoj do 2030. godine i sadržani u Okviru saradnje Ujedinjenih nacija za održivi razvoj u Bosni i Hercegovini za period 2026–2030, koji među zajedničke prioritete uvrštava inkluzivnost, odgovorne institucije i društvenu koheziju.

Ta veza je suštinska: kada su institucije odgovorne, građani imaju više razloga da im vjeruju; kada je učešće smisleno, institucije bolje razumiju potrebe javnosti i odgovaraju na njih; a kada se poštuju vladavina prava i jednake mogućnosti, jačaju se temelji trajnog mira.

Bosna i Hercegovina ostaje čvrsto opredijeljena za mir i stabilnost, vladavinu prava, održivi razvoj i svoj evropski put. Spremni smo podijeliti iskustva iz izgradnje mira, postkonfliktnog oporavka i pomirenja s drugim društvima koja se suočavaju sa sličnim izazovima. Iako je svaki kontekst drugačiji, naše iskustvo može doprinijeti širem međunarodnom razumijevanju onoga što je potrebno za očuvanje mira", poručio je Lagumdžija.

Mir se mora graditi s građanima

"Ključna pouka je jasna: trajni mir mora se graditi s građanima, a ne samo za njih. Politički sporazumi mogu okončati nasilje i uspostaviti institucionalne okvire, ali građani daju miru trajno društveno značenje kroz učešće, solidarnost, odgovornost i posvećenost pravdi.

Izazov pred nama jeste premostiti jaz između očekivanja građana i djelovanja institucija, kako bi saradnja koja već postoji u našim zajednicama postala čvršći temelj inkluzivnog upravljanja, pomirenja i održivog razvoja", kazao je u svom govoru Lagumdžija.

„Saradnja preko političkih i etnonacionalnih podjela u Bosni i Hercegovini češća je nego što bi se moglo zaključiti iz političkog diskursa“, jedan je od zaključaka istraživanja koja se danas predstavljaju u New Yorku.

"To je, na neki način, poruka da građani — stvarni ljudi — kroz praktičnu saradnju čuvaju upravo ono tkivo našeg zajedničkog društva koje postoji stoljećima, bez obzira na institucionalne nedostatke i još uvijek prisutne političke pokušaje da nas usmjere prema „nevropskim vrijednostima“ i segregiranim društvima.

To je poruka da su građani više zainteresirani za izgradnju mostova saradnje između različitih zajednica i naroda nego za podizanje zidova podjela.... Građani, stvarni ljudi, mnogo su više zainteresirani za mir i saradnju nego neki lideri čiji je cilj da ih usmjere u drugom pravcu — prema sukobu.

Mir naroda, od naroda, za narod.

Zajedničko društvo i država građana, od građana, za građane.

U kojoj su svi njihovi brojni identiteti prednost, a ne teret, a u samom srcu Povelje UN-a zaštićeni su mir i sigurnost, održivi razvoj i ljudska prava"; zaključio je svoje obraćanje Lagumdžija.

Nalaze istraživanja predstavljaju danas Josip Glaurdić s Univerziteta u Luksemburgu, Catherine Panter-Brick i David Simon s Univerziteta Yale te Imran Pašalić iz Centra za istraživanje i razvoj, bivši predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu.

Razgovor su moderirali Andrea Pozderac iz I4DI-ja i Mak Nurkić, saradnik za izgradnju mira pri Jackson School of Global Affairs Univerziteta Yale.

Cilj događaja bio je povezati istraživačke nalaze i inicijative građana i mladih s međunarodnim raspravama o izgradnji mira. U centru diskusije bilo je pitanje kako iskustva građana mogu pomoći u prepoznavanju zajedničkih prioriteta, kako saradnju pretvoriti u održive institucionalne odluke i na koji način domaći i međunarodni partneri mogu bolje uključiti građane i mlade u izgradnju mira u Bosni i Hercegovini i drugim podijeljenim društvima.

 (Vijesti.ba)