Naime, djeca koja pate od hroničnih bolesti poput dijabetesa, urođenih srčanih mana ili raka neredovno pohađaju školu samo zbog liječenja ili hospitalizacije. Posljedice nisu samo propuštanje školskog gradiva, već i gubitak kontakta sa vršnjacima.
Kako bi se spriječile ove poteškoće, posljednjih godina u obrazovnom i psihološkom radu raspravlja se o sistemima teleprisutnosti poput avatara, virtualnih učionica i mobilnih robota. Često se koristi kontrolirani robot koji može prenositi i sliku i zvuk u oba smjera, a djeca ga kontroliraju i pomiču.
Praktični avatar AV1 norveške kompanije "No Isolation" emituje zvuk u oba smjera, ali video sliku samo u jednom smjeru. Avatar sjedi u klupi učenika koji kod kuće koristi tablet ili pametni telefon da ga pokrene, kontroliše pokrete dodirom i govori kroz njega.
Thomas Pletschko iz Sveobuhvatnog centra za pedijatriju (CCP) pri Medicinskom univerzitetu u Beču i vođa laboratorije Pediatric Brainfit sada detaljno istražuje u studiji u trajanju od dvije godine kako upotreba AV1 avatara utječe na školsku situaciju djece, njihovih roditelja i nastavnika.
Analiziraju se i trajanje korištenja i varijable socio-ekonomskog uticaja. Studija uključuje djecu i adolescente sa hroničnim bolestima u dobi od 6 do 17 godina i 11 mjeseci koja su već pohađala školu najmanje jedno polugodište i koja ne mogu pohađati školu ili je ne mogu redovno pohađati najmanje šest sedmica zbog bolesti, saopćio je Eurocomm-PR Sarajevo.
(Vijesti.ba / FENA)