16°C
Mostar 23°C
Tuzla 20°C
Banja Luka 21°C
Bihać 22°C
Powered by Dark Sky

11.05.2021 / 07:58 BiH - Edin Ikanović za Vijesti.ba

Moramo pronaći sagovornike u Banjoj Luci za promjenu diskriminatornih politika u RS

Moramo pronaći sagovornike u Banjoj Luci za promjenu diskriminatornih politika u RS
Edin Ikanović / Vijesti.ba
Edin Ikanović je diplomirani pravnik, rodom iz Bratunca, danas sa adresom prebivališta u Srebrenici, gdje živi sa svojom porodicom.

Poznat po dugogodišnjem radu na borbi za zaštitu ljudskih prava bošnjačke povratničke zajednice, Ikanović se posljednjih dana ponovno našao u centru pažnje javnosti, zahvaljujući predstavljenoj analizi Nastavnog plana i programa osnovnog obrazovanja i vaspitanja u entitetu Republika Srpska.

Rezultat je to rada šireg tima stručnjaka Foruma za strateška istraživanja. O ovoj organizaciji, ali i pitanjima iz Analize, razgovarali smo sa Ikanovićem.

Prije svega, Forum za strateška istraživanja je ime organizacije koja se počela pojavljivati u medijima u posljednja dva mjeseca. O čemu je riječ?

Ikanović: Na inicijativu i prijedlog Nedima Jahića koji je već duži niz godina uključen u inicijative koje se tiču povratka i zaštite ljudskih prava, okupili smo se u neformalnu grupu koja je odna pokrenula Forum za strateška istraživanja. Prepoznali smo da nam fali ozbiljnog istraživačkog rada, podataka i povezivanja povratničkih zajednica na terenu, kako bismo prepoznali i pravilno artikulisali izazove zaštite ljudskih prava nevećinskih zajednica u entitetu RS, ali i generalno u Bosni i Hercegovini. Među osnivačima imamo 15 ljudi, nekih polovina ih je iz povratničkih zajednica, ostatak su eksperti iz različitih oblasti sa adresom u Sarajevu, cilj nam je bio povezati ljude koji osjećaju odgovornost prema ovoj populaciji i žele napraviti razliku, a nemaju političkih ambicija na tom putu.

Spominjete termin 'nevećinske zajednice', što je nešto i novo u kontekstu priče o povratku?

Ikanović: Prva polazišna osnova tog pojma je da termin 'povratnik' ne može biti prihvatljiv, jer se njime praktično izbjegava odrediti status lica koje pripada nevećinskoj etničkoj, vjerskoj ili jezičkoj zajednici – kao građanina ili građanke. Ukratko, ako kažemo povratnik u medijima, onda ne morate reći Bošnjak, Hrvatica, musliman, katolik, izbjegavaju se razlozi zbog kojih je neko žrtvom kršenja ljudskih prava – a to je poslovično vezano za njegov etnički ili vjerski identitet, a ne za njegov status povratnika. Druga stvar, smatramo da u kontekstu ljudskih prava poimanje 'konstitutivnih naroda' čini kao da su nam neka posebna prava data, a u suštini nevećinske etničke zajednice – Bošnjaci, Hrvati, Romi, se suočavaju sa manjkom zaštite osnovnih ljudskih prava.

Kako je došlo do Analize „Škola za sve“ i šta je sada plan?

Ikanović: Prije nekoliko sedmica smo putem Zooma imali jednu diskusiju na temu „Pristup obrazovanju u povratničkim zajednicama“. Shvatili smo da je to bio prvi put da smo na jednom mjestu okupili lidere zajednica koje se godinama bore za ravnopravnost u obrazovanju. Kotorsko, Janja, Konjević Polje, Vrbanjci, Srebrenica, svi su bili na jednom mjestu. Ta činjenica mora da vas pogodi, shvatite koliko se malo komunicira prema zajedničkom cilju. Uključili smo, pored članova i članica FSI-a, eksperte iz cijele zemlje, roditelje, nastavnike, te smo krenuli u izradu sveobuhvatne Analize Nastavnog plana i programa osnovnog obrazovanja i vaspitanja u entitetu Republika Srpska. Prepoznali smo tačno šta treba mijenjati da bi taj NPP jednog dana imao šansu da bude temeljni program koji osigurava inkluziju svim đacima koji su u sistemu osnovnog obrazovanja u ovom bh. entitetu.

Šta je sa 'nacionalnom grupom' predmeta?

Ikanović: Prva teza naše Analize je da Privremeni sporazum o pravima i potrebama djece povratnika u obrazovanju sužava opseg prava koje nam garantuje Ustav BiH te Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju BiH. „Nacionalna grupa“ jeste prelazno rješenje, ali mi ovdje težimo da se predmeti poput muzičke kulture, fizičkog vaspitanja, odjeljenske zajednice, prirode i društva, geografije 'oslobode' sadržaja koji donose tu obavezu razdvojenosti đaka. Ako vi iz muzičke kulture izbacite nekoliko muzičkih djela ili napravite neki balans, ili ako u geografiji unesete balans u predstavljanju drugih dijelova BiH u odnosu na RS, gubimo potrebu za razdvajanjem djece. Potrebno je napraviti vrlo malo da bi se taj pomak napravio. Ono što su kritične tačke je svakako predmet historije, posebno u dijelu za 9. razred, gdje se obrađuje 20. vijek, te svakako predmet maternjeg jezika. Institucije i dalje negiraju pravo da se u službenoj komunikaciji koristi naziv bosanskog i hrvatskog jezika. I konačno, pravoslavna vjeronauka još uvijek uživa povlašten položaj u odnosu na vjeronauke drugih konfesija u NPP-u. To su riješivi problemi, ali nam treba sagovornik koji će ovoj temi prići 'u dobroj vjeri' iz Republičkog pedagoškog zavoda i Ministarstva prosvjete i kulture RS.

Mnogi su pokušali sudski i kroz različite političke inicijative riješiti pitanje priznavanja naziva bosanskog jezika od institucija RS? Niko nije uspio, zašto mislite da jedno udruženje građana to može?

Ikanović: Mi smatramo da, ako se u službenom sistemu obrazovanja ne koristi naziv bosanskog i hrvatskog jezika, onda se ne može koristiti ni naziv srpskog jezika. Srednji put je da sve strane budu jednako nezadovoljne – pa da onda za predmet koji bi obrađivao tu materiju – zove Maternji jezik, kako u NPP-u, tako u udžbenicima, knjižicima i svim dokumentima – ali da to važi za sve, ne samo za Bošnjake i Hrvate, već i za Srbe. Osiguralo bi se da svaki đak ima pravo pisati i latinicom i ćirilicom, po ličnom izboru, osim u onom dijelu obrazovanja kada uči pisanje oba pisma. Spisak lektira bismo proširili gdje bi uveli 'otvorene liste', na način da bi đak mogao izabrati dio lektira iz šireg programa po slobodnom izboru i time bi – istovremeno omogućili nekome ko želi više izučavati bošnjačku književnost da to učini na taj način, a da pritom ne naruši pravo drugog da izučava više srpsku ili hrvatsku književnost. Dalje, zatražili bismo da se uvede obaveza da se svi udžbenici moraju štampati na sva tri jezika. Predvidjeli bi se dodatni časovi online nastave koji bi za nevećinske skupine davale dodatne časove maternjeg jezika, a glavni časovi bi u okviru izučavanja nudili komparitvni pristup – kada učimo gramatiku, nastavnik/učitelj objašnjava primjenu u različitim jezicima. Dakle, put postoji. Naša rješenja ne ugrožavaju nikoga i ne traže 'visoku politiku', traže dobru volju.

Dobro, a šta ćemo sa historijom?

Ikanović: Naš prijedlog i tu je inkluzija. Prvi korak je da se u NPP-u nastavne cjeline prestanu zvati 'Srbi u doba...', već da se perspektiva prebaci ili na 'Narodi u BiH u doba...' ili 'Južnoslavenski narodi u doba...'. To je prvi korak. Onda iz toga kreće i promjena sadržaja. Bilo bi dobro da historiju posmatramo kao lekciju za sadašnjost. U tom slučaju, veoma je važno da đaci i nove generacije razumiju različite perspektive svakog događaja. Zašto Srbi posmatraju vrijeme Bosne pod Osmanskim carstvom na jedan način, a zašto Bošnjaci na drugi? Ili na koji način se svaki od naroda povezuje sa srednjovjekovnom bosanskom državom i kako to objašnjavaju? Zar nije bolje tako učiti historiju u odnosu na čiste etničke narative koje imamo danas? Istina, problemi ozbiljni nastaju sa 20. vijekom, ali ako bismo napravili pomak u nižim razredima, izdvojenost „nacionalne grupe“ predmeta bi se onda mogla reducirati na predmet Historije u 9. razredu. Teško da ćemo uskoro imati neki zajednički stav o Prvom, Drugom svjetskom ratu, devedesetim i genocidu. Hajde da tu sačuvamo pravo učenika da mogu učiti po NPP-u Federacije BiH. To su neka od rješenja.

Sve je to interesantno, ali zaboravljamo da su „nacionalnu grupu“ predmeta proveli u manje od 20 škola u RS-u, i to prvenstveno zbog manjka ispunjenosti kriterija broja đaka?

Ikanović: Ako nas je ičemu naučila pandemija, onda je to online nastavi. Ako u tri opštine imamo sve skupa 20 školaraca iz bošnjačke zajednice, uvežimo ih online za realizaciju nastave iz predmeta „nacionalne grupe“ predmeta. Smanjimo tako kriterije i osigurajmo im svima pravo na to. U međuvremenu, kroz prilagodbu programa će se reducirati potreba za izdvojenošću – dok je ne svedemo na eventualne dodatne časove maternjeg jezika (po jezičkim zajednicama), historiju za 9. razred i predmet vjeronauke. Ali za to nam treba temeljita reforma ostatka programa.

Šta je naredni korak na tom putu?

Ikanović: Mi želimo sastanak sa Ministarstvom prosvjete i kulture RS-a i Republičkim pedagoškim zavodom. Kad vidimo šta misle o svemu tome, ići ćemo prema roditeljima i tražiti njihov stav. Ne zaboravite, u izradi važećeg NPP-a je od skoro 120 lica u komisijama najmanje 90% dolazilo iz većinske grupe. Nama treba veće učešće u procesu donošenja odluka. U ovom slučaju moramo postaviti primjer toga.

Šta Forum za strateška istraživanja planira dalje raditi?

Ikanović: Imamo tim koji trenutno analizra Zakon o podršci povratnicima u Srebrenici koji je u javnoj raspravi u Kantonu Sarajevo. Želimo da ponudimo poboljšanja ovog propisa, kako bi isti suštinski pomogao povratak. Razvijamo metodologiju za jedno opsežno istraživanje stanja ljudskih prava u entitetu RS. Planiramo diskusije o zdravstvu, učešću žena, poduzetnišvu u nevećinskim zajednicama u RS-u. Dugoročno, želimo predložiti zakonski okvir o upotrebi službenih jezika u RS-u, predložiti zakonsko rješenje o afirmativnoj akciji koja će promovirati zapošljavanje nevećinskih zajednica i učešće u društvenim aktivnostima, ponuditi prijedloge novih budžetskih linija i aktivnosti, dugoročno tražiti i izmjene ustavnog okvira u RS-u kojim bi se osigurala bolja zastupljenost i učešće Bošnjaka, Hrvata i Ostalih. Sve te stvari trebaju biti temama politike u BiH, mi želimo ponuditi okvirna rješenja, kako bi se o tome razgovaralo. Ljudi širom zemlje su siti velikih poruka, otvorenih pisama i ispraznog patriotizma. Moramo tražiti konkretna rješenja kako bismo pomogli opstanak Bošnjaka i Hrvata na području entiteta Republika Srpska. Za to treba mnogo strpljenja, spremnosti na dijalog i ozbiljnog rada na povezivanju zajednica od Prijedora do Trebinja. Važno je to, važno zbog budućnosti Bosne i Hercegovine. Moramo pronaći sagovornike u Banjoj Luci, ako želimo tu nešto da promijenimo.



(Vijesti.ba)

Izdvajamo