18°C
Mostar 23°C
Tuzla 20°C
Banja Luka 19°C
Bihać 17°C

21.04.2024 / 20:41 BiH - Intervju

Predstavnik Rusije u UN-u: Nad Balkanom postoji opasnost od novog sukoba

Predstavnik Rusije u UN-u: Nad Balkanom postoji opasnost od novog sukoba
Stalni predstavnik Ruske Federacije pri Ujedinjenim nacijama Vasilij Nebenzja, govorio je za srbijanski magazin "Politika" o temi rezolucije o Srebrenici koju vijeće UN-a uskoro treba da donese.

Ruski zvaničnik je u ovom intervjuu u više navrata negirao genocid u Srebrenici koju je počinila bivša VRS u Srebrenici jula 1995. godine.

Osim toga, Nebenzja je govorio i o NATO bombardovanju Jugoslavije 1999. godine.

Njegov intervju prenosimo u cjelosti:

"NATO bombardovanje Јugoslavije bilo je grubo kršenje međunarodnog prava i otvoreno nepoštovanje najveće vrijednosti moderne civilizacije – ljudskog života. Djelovanje zapadne koalicije bilo je potpuno neopravdano i nezakonito. Kao što je poznato, u međunarodnom pravu upotreba sile je dozvoljena uz odobrenje Vijeća sigurnosti UN ili u samoodbrani, prema članu 51 Povelje UN. SB nije donio nikakvu odluku koja bi dozvolila takvu vojnu akciju. Nije se radilo o samoodbrani, nijedna od zemalja uključenih u napad nije ni pokušala da to navede kao razlog. "Nezavisna međunarodna komisija za Kosovo", koja je imala zadatak da istraži posljedice NATO bombardovanja 1999, na osnovu rezultata svog rada objavila je dokument pod nazivom "Izvještaj o Kosovu". Iako su komisiju stvorili sami zapadnjaci, čak je i ona intervenciju nazvala nelegalnom ("ali opravdanom"), što je vrhunac cinizma.

Izgovor za agresiju bila je inscenacija u Račku januara 1999. Ubijeni militanti su bili preobučeni i predstavljeni kao civilne žrtve. Iste metode zapadnjaci koriste i danas. Tako je, na primjer, bilo u ukrajinskoj Buči, gdje je izvršena očigledna inscenacija, koja je postala izgovor za slom pregovora sa Rusijom u aprilu 2022, kaže u ekskluzivnom intervjuu za „Politiku” Vasilij Nebenzja, stalni predstavnik Ruske Federacije pri Ujedinjenim nacijama.

Rusija ulaže napore da na dnevni red SB UN stavi pitanje 25. godišnjice agresije NATO-a na Јugoslaviju, ali se neke druge stalne članice Vijeća, posebno Francuska, protive pod izgovorom da je to „stvar historije”. S druge strane, zapadne zemlje promovišu nacrt rezolucije Generalne skupštine UN o pravno nepostojećem genocidu u Srebrenici, iako je prošlo 29 godina. Kako komentarišete tu situaciju?

Zapadne delegacije otvoreno pokušavaju da iskoriste svjetsku organizaciju u svojim interesima i to čak i ne kriju. Primjeri koje ste naveli, da je Francuska, uz podršku drugih zapadnih članica SB, ometala sjednice Vijeća povodom 25. godišnjice agresije NATO-a na Јugoslaviju, kao i promovisanje nacrta rezolucije Generalne skupštine UN o genocidu u Srebrenici, direktno to dokazuju.

Lobiranje za rezoluciju Generalne skupštine UN o genocidu u Srebrenici još jedan je primjer pokušaja Zapada da iskoristi nelaku prošlost i osjećanja bosanskih muslimana i kroz to da izvrši pritisak i pokori Srbe iz BiH, a uz njih i sve ostale.

Kako ocijeniti činjenicu da je upravo Njemačka, jedna od zemalja Osovine, koja je tokom Drugog svjetskog rata počinila najteže zločine u ljudskoj historiji, uključujući genocid nad Slovenima, Јevrejima i Romima, kosponzor dokumenta o genocidu u Srebrenici?

Na 30. Ministarskom vijeću OEBS-a u Skoplju, prema riječima ruskog ministra Lavrova, američki državni sekretar Blinken i visoki predstavnik EU Borelj kukavički su pobegli jer su se plašili otvorenog razgovora. Nije li još uvijek riječ o strahu Zapada od rasprave o NATO agresiji na Јugoslaviju, strahu da će postati očigledno ko kršenjem Povelje UN ugrožava svjetski mir?

Pokušaji zapadnih kolega da izbegnu diskusiju o zločinima NATO-a nad Јugoslavijom, bilo u SB UN, na Ministarskom vijeću OEBS-a u Skoplju bilo na drugim forumima, po mom mišljenju, ukazuju na dva razloga. Prvi je da se zaista plaše razotkrivanja djelovanja Severnoatlantske alijanse, jer shvataju da je Јugoslavija samo vrh ledenog brijega. Neminovno će uslijediti pitanja o arbitrarnim akcijama članica NATO-a u Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, a danas i u Јemenu. Kao posljedica toga javlja se drugi razlog – ozbiljna diskusija o invazijama alijanse ili njenih pojedinačnih članica, koja dovodi do podrivanja njihovog ugleda u svijetu i pojave pitanja unutar njihovih društava: da li žele da i dalje budu nesvjesni saučesnici u zločinima svojih vlada; da li žele da sponzorišu krvave krstaške ratove 21. vijeka i vojne avanture u koje ih uvlače njihove vlasti. Primjer su događaji u Ukrajini, koje vlade niza zemalja članica NATO-a eksploatišu radi proširenja vojnih budžeta, prije svega na račun sopstvenog stanovništva i smanjenja društveno značajnih projekata.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin je 2023. odobrio novi koncept spoljne politike Ruske Federacije. Moskva je opredijeljena za razvijanje odnosa sa onima koji su spremni da to urade na ravnopravnim, obostrano korisnim osnovama, uz međusobno poštovanje, kroz iskren dijalog. Ima li sagovornika u UN koji bi vodili sa ruskim predstavnicima pregovore u kojima bi se poštovalo međunarodno pravo?

Reći ću ovako: imamo mnogo takvih sagovornika iz čitavog svijeta. Većinu u UN čine suverene, razumne zemlje, od kojih se mnoge dobro sjećaju vremena zapadnog kolonijalizma i oštro osećaju potrebu da brane svoje nacionalne interese. Svijet pamti i doprinos koji je Sovjetski Savez dao podršci nacionalnooslobodilačkim pokretima. Sa većinom u UN povezuje nas otvoren, ravnopravan, pragmatičan dijalog. Ali zapadne zemlje nisu spremne za to. Njihovo rukovodstvo je sada zahvaćeno strateškim slijepilom. One ne traže kompromise, već samo postavljaju ultimatume i pokušavaju da nametnu samo ono što je njima korisno. Zapadni sagovornici u UN često tvrde da su posvećeni vladavini prava. Međutim, u praksi, međunarodno pravo, ili kako oni vole da kažu – „poredak zasnovan na pravilima”, tumače u zavisnosti od političkih interesa ili strateških koristi. Pogledajte samo oružanu agresiju NATO-a na Јugoslaviju ili američku invaziju u Irak i Libiju. Usput, izmišljaju nove koncepte kao što su humanitarna intervencija ili odgovornost za zaštitu, da se miješaju u unutrašnje stvari suverenih država i vrše pritisak na „nepoželjne” vlade.

Zašto se sporazumi koje je podržao SB UN u velikom broju slučajeva ne sprovode? Primjeri: Dejtonski sporazum 1995, Minski sporazumi 2015, normalizacija odnosa Beograda i Prištine je bezuspješno prenijeta u Brisel...

Nakon završetka hladnog rata američka dominacija na svjetskoj sceni na izvjesno vrijeme je dala SAD lažni osećaj da je sve dozvoljeno i, kao rezultat, Vašington je izgubio poštovanje prema međunarodnom pravu. Zato što je međunarodno pravo, jednostavno, počelo da ga spriječava da ostvaruje svoje geostrateške interese. Otud potiče i lukavi koncept „poretka zasnovanog na pravilima”. To znači da, ako je međunarodno pravo pogodno za SAD i druge zapadne zemlje, one će se rado pobrinuti da se ono poštuje. U suprotnom, pokušavaju da ga „svedu na nulu”, izmišljajući svakakve izgovore i svoja pravila koja predstavljaju kao univerzalna.

To vrlo dobro vidimo na primjeru Rezolucije 1244 VB UN o Kosovu. Vašington otvoreno kaže da je rezolucija „zastarela” i krši je na svaki mogući način. Najodiozniji su priznanje „nezavisnosti” Kosova i naoružavanje pokrajine.

U slučaju BiH naši zapadni oponenti se ne ponašaju ništa manje bahato. Nakon što SB UN nije podržao rusko-kineski nacrt rezolucije o imenovanju Schdmidta na mjesto visokog predstavnika u BiH u julu 2021, u kojem su bila predviđena vremenska i funkcionalna ograničenja njegovog mandata, zapadne zemlje su izjavile da, ispostavilo se, rezolucija SB nije uopšte obavezna. Nije bitno što se na relevantne rezolucije SB UN poziva u Dejtonskom mirovnom sporazumu, a svi prethodni kandidati za mjesto visokog predstavnika bili su odobreni u Vijeću.

Rusija principijelno zagovara ideju poštovanja međunarodnog prava – ne selektivno, već u celini. To nije meni u restoranu, sa kojeg možete birati jela koja volite. Ako je država članica međunarodnih organizacija i potpisnica odgovarajućih sporazuma, u obavezi je da ih sprovodi. Nema druge opcije.

U razgovorima o reformi SB UN, kojem je poverena prvenstvena odgovornost za održavanje međunarodnog mira i bezbednosti, neke zapadne zemlje predlažu da se Njemačka i Јapan uključe u stalno članstvo. Kako ocjenjujete ove ideje u svjetlu moralnog i političkog kontinuiteta UN kao antifašističke koalicije?

Od predstavnika Nemačke i Јapana redovno čujemo ambiciozne izjave o njihovim pretenzijama na stalno mjesto u SB UN. Kao što znate, mi ih ne podržavamo. I ovde je od značaja moralna dimenzija pitanja, s obzirom na rezultate Drugog svjetskog rata. Ilustrativno je što ove zemlje u GS UN glasaju protiv nacrta rezolucije o neprihvatljivosti veličanja nacizma, i to, zamislite, u naše doba. Takođe, pamtimo da Јapan još uvijek nije priznao svoju odgovornost za pokretanje agresije tokom Drugog svjetskog rata na Dalekom istoku. Te stvari nemamo pravo da zaboravimo, bar zato što je Sovjetski Savez platio pobedu u Velikom otadžbinskom ratu životima 27 miliona svojih građana.

Drugi važan faktor je prevelika zastupljenost zapadnih zemalja u UN-u. Već sada ih je tamo previše. Sve zapadne delegacije glasaju u okviru svojevrsne blokovske discipline. Zašto bi se onda u SB primale one koje će se potpuno rukovoditi odlukama Vašingtona ili Brisela?

Istovremeno, naša zemlja gleda u budućnost i jedna je od najdoslednijih pristalica uključivanja u SB zemalja u razvoju. Raduje što nas tokom posebnih međuvladinih pregovora o reformi UN apsolutna većina zemalja podržava u ovom pitanju. UN-u su potrebni novi nezavisni glasovi iz Afrike, Azije i Latinske Amerike.

Mogu li nas UN dovesti do mira? Kakva je uloga Rusije i SAD u tom procesu, a koje mjesto zauzimaju Srbija i Balkan?

UN su stvorene upravo da bi spriječile takve monstruozne potrese koje je čovečanstvo doživelo u 20. vijeku. Rusija i SAD imaju ogromnu odgovornost za održavanje međunarodnog mira i bezbednosti. Upravo su naše države, kao osnivači UN, stalne članice SB UN, vlasnici najvećih arsenala nuklearnog naoružanja na planeti, svojevrsni stubovi u održavanju stabilnosti širom svijeta. Ali u stvarnosti vidimo da SAD imaju koristi od nestabilnosti, a ne od stabilnosti. Balkanski region zauzima posebno mjesto. Historijski gledano, Rusija i Srbija su uvijek bile bliske, bratske zemlje, težile su jedna drugoj, dok su zapadne zemlje historijski bile ljubomorne na to, uključujući SAD u sadašnjoj fazi svjetske historije.

Danas se nad Balkanom nadvija opasnost od novog sukoba, koji provociraju zapadne zemlje. Događaji su počeli orkestriranim raspadom SFRЈ, nastavljeni invazijom NATO-a na Јugoslaviju 1999. Danas iste članice alijanse, s jedne strane, aktivno podržavaju prištinski „režim”, s druge strane, licemerno izjavljuju da se prisustvo UN (UNMIK) treba što prije smanjiti, jer navodno ne odgovara savremenim realnostima, kao i Rezolucija Vijeća sigurnosti  UN 1244, o kojoj sam već govorio.

Sa svoje strane činimo i činićemo sve što je u našoj moći da osujetimo destruktivne planove zapadnih zemalja i ne samo da spriječimo haos na Balkanu nego i da pomognemo narodima da uspostave trajni mir u regionu", naveo je Nebenzja.

(Vijesti.ba)

Izdvajamo