Premijerno izvedena simfonijska poema “Moj bijeg u slobodu”

Pozdrave svima prisutnima uputio je iz Sjedinjenih Američkih Država William Jefferson Clinton, koji je kroz pismo podijelio svoja sjećanja i izraze poštovanja prema ličnosti i djelu prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

U pismu stoji:

“Srdačan pozdrav svima vama koji ste se okupili večeras u Sarajevu, povodom obilježavanja izuzetnog života i naslijeđa predsjednika Alije Izetbegovića.

Predsjednika sam upoznao tokom najmračnijih ratnih dana u Bosni i Hercegovini i duboko me se dojmila njegova smirena odlučnost i nepokolebljivo uvjerenje da ljudi različitih vjera mogu ponovo živjeti zajedno u miru. Iskreno sam se divio njegovoj inteligenciji, pribranosti i moralnoj snazi, i zauvijek ću mu biti zahvalan na njegovom hrabrom vodstvu u teškim vremenima. Ponosan sam što su Sjedinjene Američke Države mogle stati uz njega i uz narod Bosne i Hercegovine, kako bi pomogle da se okonča rat i podrži mir.

Tokom mirovnih pregovora u Daytonu, u njemu sam vidio lidera koji je bol svog naroda nosio s dostojanstvom. Ni u jednom trenutku nije mir poistovjećivao s predajom, niti pravdu s osvetom. U godinama koje su uslijedile, dok se Bosna ponovo gradila, predsjednik Izetbegović je ostao dosljedan svom uvjerenju da je pomirenje jedina istinska pobjeda.
Na dan kada bi slavio svoj stoti rođendan, najbolji način da odamo počast naslijeđu predsjednika Izetbegovića jeste da slijedimo njegov primjer - birajući saradnju umjesto sukoba.

Želim vam dostojanstveno i prigodno obilježavanje godišnjice rođenja.”



Večerašnji susret, ispunjen emocijama i sjećanjima oživljenim kroz melodiju, otvorio je i nova promišljanja o Izetbegovićevoj duhovnoj i intelektualnoj ostavštini. O tome je govorio prof. dr. Sead Šemsović, ističući savremene pristupe čitanju njegovih djela i misaonih tragova koje je ostavio.

Između ostalog, kazao je:

“Izetbegović cijeli život traga za raznolikim konceptima znanja, i u nauci i u vjeronauci. Studira agronomiju, radi u građevinskim firmama, diplomira pravo i polaže pravosudni ispit, zanimaju ga svemirski programi, prati političke događaje u zemlji i svijetu, prati razvoj nauke i tehnologije, uči strane jezike, čita islamsku dogmatiku, islamsku filozofiju, zapadne orijentaliste i analizira šahovske partije. Tako složen koncept interesiranja od njega nije načinio takozvanog ‘svaštara’, već intelektualca koji svaku od tih oblasti odlično poznaje. Svakoj od tema kojima se bavio pristupa iz pozicije vjerujućeg čovjeka. U samim se rečenicama ne mora pojaviti niti jedan religijski termin ili neka asocijativna odrednica, ali će pozicija iz koje se promatra svijet, pozicija iz koje se propituje i analizira stvarnost, pozicija iz koje se iznalazi rješenje za određeni problem uvijek i isključivo biti rakurs čovjeka od vjerovanja. Stoga će se taj moralni dignitet zrcaliti u svakoj prilici – unutar pisanog teksta, intervjua ili javnog obraćanja. Na tom će tragu nastajati poštovanje kako na Istoku, tako i na Zapadu.”

Okosnicu večeri predstavlja svečani koncert u sklopu kojeg su posjetioci, uz ovacije i emocije, imali priku premijerno poslušati simfonijsku poemu “Moj bijeg u slobodu”, djelo kompozitora i dirigenta Emira Mejremića, u izvedbi simfonijskog orkestra.
Ovo monumentalno muzičko djelo, nadahnuto istoimenom knjigom, zadire u samu suštinu slobode čovjekovog duha. To je potraga za mogućnošću da se unutarnja sloboda pretoči u umjetnički izraz – u zvuk koji odražava misao, vjeru i ideal.

U pojedinim dijelovima izvedbe, djelo je obogaćeno vizuelnim zapisima Alije Izetbegovića, stvarajući cjelinu koja nadilazi vrijeme – spoj slike, zvuka i sjećanja. Tako se kroz umjetnost ponovo promišlja i čuva smisao čovjeka i slobode – one slobode koju je Alija Izetbegović živio, zastupao i pretočio u djelo.

Večerašnja manifestacija u Narodnom pozorištu u Sarajevu omaž je velikom državniku, velikom čovjeku, podsjećanje na univerzalnu temu — slobodu, uvijek važnu, uvijek aktuelnu. U svakoj riječi, u svakoj noti i svakoj slici večeras odzvanja misao o slobodi, inspirisana ostavštinom čovjeka koji je i u najmračnijim vremenima ostajao svjetlo nade i intelektualne odvažnosti.

(Vijesti.ba)