Misterija izvora iz najužeg kruga: Ko je izdao Madura?

Misija je zahtijevala mjesece planiranja i prikupljanja obavještajnih podataka.

Vjeruje se da je CIA u augustu poslala tim prikrivenih operativaca u Venezuelu.

Sjedinjene Američke Države nemaju funkcionalnu ambasadu u toj zemlji, pa tim nije mogao koristiti diplomatsko pokriće i djelovao je u onome što se u obavještajnom svijetu naziva „uskraćenim područjem“. Bili su na terenu kako bi izviđali ciljeve i regrutovali osobe koje bi mogle pomoći.

Američki zvaničnici su naveli da su imali jedan posebno važan izvor koji je mogao pružiti detaljne informacije o Madurovom kretanju, što je bilo ključno za operaciju.

Identiteti takvih izvora se inače strogo štite, ali je brzo postalo jasno da je riječ o „vladinom“ izvoru koji je morao biti izuzetno blizak Maduru i dijelu njegovog užeg kruga kako bi znao gdje će se nalaziti i kada.

To je dovelo do intenzivnih spekulacija o tome ko je ta osoba i šta se s njom dogodilo, ali njen identitet i dalje nije javan.

Sva ljudska obavještajna saznanja s terena objedinjena su u svojevrsni „mozaik“ obavještajnih podataka, zajedno s tehničkom obavještajnom poput mapiranja i satelitskih snimaka, kako bi se operacija isplanirala.

Razmjeri, brzina i uspjeh misije bili su bez presedana.

„Ovo je funkcionisalo kao satni mehanizam. To se ne dešava često“, objašnjava David Fitzgerald, bivši šef CIA-inih operacija za Latinsku Ameriku, koji je također radio na planiranju misija s američkom vojskom.

„Operaciju ne pokreću vojni taktički detalji, već obavještajni podaci.“

U misiji je učestvovalo oko 150 letjelica, a helikopteri su letjeli svega tridesetak metara iznad tla kako bi stigli do Madurove baze.

Ipak, neke misterije ostaju. Jedna od njih je kako su SAD tačno uspjele ugasiti svjetla u Caracasu kako bi omogućile dolazak specijalnih jedinica.

„Svjetla Caracasa su uglavnom ugašena zahvaljujući određenoj ekspertizi koju posjedujemo – bilo je mračno i bilo je smrtonosno“, rekao je američki predsjednik Donald Trump.

Činjenica da je američka Cyber komanda javno pohvaljena za svoju ulogu u operaciji dovela je do spekulacija da su američki vojni hakeri unaprijed prodrli u venezuelanske mreže kako bi u pravom trenutku isključili elektroenergetsku mrežu – ali detalji su ograničeni.

Neuspjeh kineskih i ruskih sistema protuzračne odbrane također je pokrenuo nagađanja o vrsti ometanja ili elektronskog ratovanja koje su SAD koristile iz zraka kako bi olakšale operaciju. Američka Svemirska komanda, koja upravlja satelitima, također je dobila priznanje za stvaranje „koridora“ kojim su specijalne snage mogle neprimijećeno ući.

Vjeruje se da su korišteni i nevidljivi (stealth) dronovi.

Tačne tehničke sposobnosti koje su korištene vjerovatno će ostati tajna, ali američki protivnici će učiniti sve da shvate šta se dogodilo.

Oni koji su planirali složene operacije kažu da je izuzetno rijetko da sve prođe tačno po planu. Jedan helikopter je pogođen, ali je ipak uspio nastaviti let, a nijedan američki vojnik nije poginuo.

Još uvijek je malo detalja poznato o borbama koje su se vodile u Madurovoj bazi, Fuerte Tiuna.

Kubanska vlada je saopštila da su 32 njena državljanina ubijena od strane američkih snaga. Riječ je o tjelohraniteljima koje je Kuba, kao saveznik, osigurala za zaštitu Madura. Ta karipska zemlja ne pruža samo tjelohranitelje, već i širu sigurnosnu podršku režimu.

„U neposrednoj blizini Madura vjerovatno nije bilo nijednog venezuelanskog pripadnika sigurnosnih snaga, dok je na vanjskom prstenu vjerovatno bila mješavina kubanskih i venezuelanskih snaga“, kaže Fitzgerald.

Njihova očigledna neučinkovitost otvorila je i pitanja da li su pojedini elementi režima na neki način olakšali operaciju.

Američke snage su uspjele doći do Madura dok je pokušavao zaključati se u čeličnu sigurnu sobu, ali prije nego što je uspio zatvoriti vrata.

Imali su spremne brenere i eksploziv kako bi, ako bude potrebno, raznijeli vrata, ali brzina hapšenja ponovo ukazuje na izuzetno detaljno poznavanje rasporeda objekta.

CIA je prije operacije provela povjerljivu procjenu mogućih posljedica uklanjanja Madura. Analitičari su razmatrali više scenarija i, prema izvještajima, zaključili da saradnja s dijelovima postojećeg režima nudi veću šansu za stabilnost nego pokušaj dovođenja opozicije iz egzila na vlast. To je dodatno učvrstilo stav da bi SAD trebale sarađivati s potpredsjednicom Delcy Rodríguez.

Vjeruje se da su uoči operacije postojali tajni, pozadinski kontakti s pojedinim elementima Madurovog režima, kako bi se razgovaralo o tome kako bi se ljudi mogli pozicionirati u zavisnosti od različitih mogućih ishoda.

Tačni detalji tih kontakata ostaju nepoznati, ali oni vjerovatno u velikoj mjeri objašnjavaju zašto je misija izvedena, zašto je bila uspješna i kakav je plan za naredni period.

(Vijesti.ba)