U Sibiru otkrivena kosa, otkrila je tajnu staru skoro 3.000 godina

Otkriće pokazuje da su ljudi ovu biljku koristili prije gotovo 3.000 godina, vjerovatno u okviru ritualnih obreda, pokazalo je novo naučno istraživanje.

U monumentalnoj grobnici namijenjenoj pripadnicima visokog društvenog staleža na jugu Sibira istraživači su pronašli očuvane sjemenke kanabisa i ljudsku kosu.

Glavni autor studije Đino Kaspari, istraživač sa Univerziteta u Bernu u Švicarskoj, izjavio je za CNN da ovo otkriće pruža konkretne dokaze o upotrebi biljnih psihoaktivnih supstanci u prahistorijskim zajednicama.

„Postoji mnogo nagađanja o korištenju biljnih droga u prahistoriji, ali ovim otkrićem zapravo možemo pokazati da za to postoje konkretni dokazi“, rekao je Kaspari.

Grobnica se nalazi u dolini Ujuk, na jugu Sibira, i sadrži ostatke više osoba visokog društvenog statusa. Kaspari i njegove kolege istražuju ovo nalazište od 2017. godine, a dosadašnji nalazi ukazuju na to da grobnica potiče iz perioda od prije oko 2.800 godina, odnosno iz najranijeg perioda skitske kulture.

Riječ je o nomadskim konjanicima poznatim po vještini gađanja lukom s konja, ali i po raskošnim predmetima od zlata.

Pronađeno više od 1.400 sjemenki kanabisa

Tokom istraživanja arheolozi su u grobnici primijetili sitne crne tačke za koje se ispostavilo da su sjemenke kanabisa. Na kraju su prikupili više od 1.400 sjemenki, a radiokarbonskom analizom utvrdili su da potiču iz perioda od prije približno 2.800 godina.

U grobnici je pronađena i očuvana ljudska kosa, što je istraživačima omogućilo da provedu dodatne analize i utvrde jesu li ljudi koristili ovu biljku.

„Biljni ostaci stari gotovo 3.000 godina izuzetno su rijetki jer se uglavnom veoma teško očuvaju. Još je rjeđe pronaći ih zajedno s očuvanim mekim ljudskim tkivom, poput kose, što nam praktično omogućava da testiramo prisustvo psihoaktivnih supstanci kod osobe koja je preminula prije tri milenija“, objasnio je Kaspari.

Istraživači su uzorke kose analizirali pomoću masenog spektrometra. Rezultati su pokazali prisustvo THC-a, odnosno delta-9-tetrahidrokanabinola, glavnog psihoaktivnog jedinjenja u kanabisu, kao i kanabinola, hemijskog jedinjenja koje nastaje kada je THC izložen zraku.

„To je bio zaista nevjerovatan trenutak“, rekao je Kaspari, ističući da ovo otkriće značajno doprinosi razumijevanju historije korištenja kanabisa.

Do sada su naučnici imali dokaze da se kanabis uzgajao u istočnoj Aziji prije najmanje 6.000 godina, vjerovatno prvenstveno zbog sjemenki bogatih uljem.

Međutim, dokazi o njegovom korištenju zbog psihoaktivnih svojstava bili su poznati tek iz perioda od prije oko 2.500 godina, uključujući i ritualne prakse u centralnoj Aziji.

Kanabis možda korišten u šamanskim ritualima

Prema tumačenju istraživača, upotreba kanabisa u ovoj grobnici vjerovatno je bila povezana s ritualima i šamanskim vjerovanjima.

„Korištenje kanabisa mora se posmatrati u ritualnom kontekstu grobnice i možda je bilo povezano sa šamanskim vjerovanjima“, rekao je Kaspari za CNN.

Dodao je da je na nalazištu pronađeno i više desetina žrtvovanih konja, kao i mogući tragovi ljudskih žrtvovanja. Zbog toga istraživači razmatraju mogućnost da je kanabis korišten i za umirivanje žrtava prije obreda.

Ipak, Kaspari naglašava da za takvu pretpostavku trenutno ne postoje čvrsti dokazi.

„Iznenađujuće malo znamo o dalekoj kulturnoj historiji ove važne biljke. Naprimjer, još nismo sigurni ni kako je zaista izgledao divlji kanabis“, istakao je istraživač.

Prema njegovim riječima, novo otkriće potvrđuje da je psihoaktivni kanabis korišten na euroazijskom kontinentu prije najmanje 3.000 godina i da se u tom periodu već proširio od Kine do Evrope.

„Smatramo da ovo otkriće pruža važnu historijsku osnovu za savremene rasprave o legalizaciji i medicinskoj upotrebi ove biljke“, dodao je Kaspari.

Naučnici istražuju najstariji očuvani DNK kanabisa

Istraživački tim sada radi na sekvenciranju drevne DNK pronađenih sjemenki kanabisa.

Kaspari je istakao da je očuvanje biljne DNK još rjeđe od očuvanja samih biljnih ostataka, zbog čega bi ovo istraživanje moglo donijeti značajna saznanja o porijeklu i razvoju ove biljke.

„Ovo je najstarija očuvana DNK kanabisa“, rekao je on, dodajući da bi njihov tim u narednim godinama mogao promijeniti dosadašnja saznanja o historiji pripitomljavanja i uzgoja kanabisa.

Rodžer Foršo, počasni predavač biomedicinske egiptologije na Univerzitetu u Manchesteru, koji nije učestvovao u istraživanju, ocijenio je da studija pruža zanimljiv uvid u korištenje kanabisa među zajednicama ranog željeznog doba u centralnoj Aziji.

Prema njegovim riječima, hemijski tragovi kanabisa pronađeni u ljudskoj kosi predstavljaju direktan molekularni dokaz njegove upotrebe i podržavaju tumačenje da je biljka bila dio pogrebnih rituala.

Ipak, kako je naglasio, još nije moguće sa sigurnošću utvrditi na koji način je kanabis korišten niti kakvu je tačno ulogu imao tokom obreda.

Studija je objavljena u četvrtak u naučnom časopisu „Science“.

(Vijesti.ba)