Zlatar: Ovo je naš apel, zajednički stati na crtu razbijačima BiH

Poručuje ovo u intervjuu za Vijesti.ba generalni sekretar VKBI Emir Zlatar.

Nedavno su Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Hrvatsko narodno vijeće u Bosni i Hercegovini, Srpsko građansko vijeće Bosne i Hercegovine i Forum parlamentaraca BiH 1992-1996. godine kao organizacije civilnog društva međunarodnim predstavnicima i bh parlamentarcima dostavile principe koji bi bili polazna osnova za izmjene ustava Bosne i Hercegovine. O čemu se radi?

ZLATAR: U pravu ste. Polazna osnova naših organizacija civilnog društva jeste da su izmjene Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Anexa IV deytonskog mirovnog sporazuma neminovnost. Izmjene Ustava postale su međunarodno pravna obaveza Bosne i Hercegovine jer je neophodno primjeniti i implementirati niz presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura kao i presudu Međunarodnog suda pravde iz Haga kojom je Srbija po tužbi BIH presuđena za nesprečavanje genocida. Dakle genocid je presuđen. Evropski sud za ljudskaprava je u pet odvojenih presuda: 2009. presuda u korist Sejdić-Finci protiv BiH, 2014. presuda u korist Azre Zornić protiv BiH, 2016. presuda u korist Ilijasa Pilava protv BiH I Samira Šlaku protiv BiH, te 2020. presuda u korist Svetozara Pudarića protivBiH,ocijenio da je Ustav BiH diskriminatoran, praktično prema svim građanima BiH, iz svih naroda i reda ostalih, a kojima se garantiraju sva prava iz Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, te iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Bitno je istaći da je Evropski sud za ljudska prava donio, zaključno s 1. decembrom 2020. godine, 395 presuda protiv Bosne i Hercegovine, pri čemu su tužbu podnijeli pojedinc i ili više njih. Vladajuće stranke, ni nakon više od desetljeća, presude nisu provele.

Iz navedenog sasvim je jasno da se Ustav Bosne I Hercegovine mora mijenjati i to više nije “volja” domaćih vladajućih stranaka već međunarodna obaveza naše države ali I obaveza OHR-a.Kada se uz ovo dodaju I presude Ustavnog Suda BiH kao I Suda Bosne I Hercegovine nema nikakve dileme da se Bosna I Hercegovina nalazi u “pravnom vakumu”. Vladavina prava je suspendovana I ovakvo stanje je neodrživo. Smatramo da se kompletan proces izmjena Ustava mora voditi javno I transparentno, unutar institucija Bosne I Hercegovine, prije svega unutar Predsjedništva BiH I Parlamentarne Skupštine Bosne I Hercegovine. Iz javnih rasprava ne mogu se isključivati građani Bosne I Hercegovine, akademska zajednica, organizacije civilnog društva, mediji kao I drugi subjekti koji oblikuju našu društvenu zbilju. Bitno je napomenuti da presude međunarodnih sudova nisu postojale kada je parafiran Deytonski sporazum1995. godine, i to se mora imati u vidu.

Vi ste uputili Principe za izmjenuUstava BIH a ne konkretne tekstove amandmana na Ustav BiH. Šta je intencija vaših prijedloga?

ZLATAR: Proteklih godina svjedočili smo nizu neuspješnih ustavnih promjena. Promjene Ustava BIH trebaju biti deyton plus a nikako nazadak u onosu na deytonski sporazum. Izmjene Ustava predstavljaju najkompleksniji društveno politički poduhvat. U BIH je ovaj proces još komplikovaniji jer je sastavni dio našeg ustavno pravnog uređenja i OHR, dakle „međunarodna zajednica“, koju čine predstavnici najutjecajnijih svjetskih sila objedinjenih u PIC-u, a koje prema Bosni i Hercegovini nemaju istovjetne političke stavove. Upravo zbog izuzetne kompleksnosti našeg ustavnog uređenja, gotovo nepremostivih političkih stavova po ovom pitanju stranaka u Paramentarnoj Skupštini BiH, smatramo da je prvi prethodni korak utvrditi minimum koji je neupitan sa stanovišta međunarodno pravnih obaveza na kojima se moraju temeljiti izmjene Ustava BiH. To su principi koji se trebaju usaglasiti da bi se tek onda u narednoj fazi pristupilo konkretizaciji tekstova i podnošenja amandmana na Ustav BIH. Naše organizacije, koje su bošnjačke, hrvatske i srpske provenijencije i ujedno i prije svega građanske, smatraju da se u fokus principa moraju staviti temeljna prava i slobode čovjeka, a ne nacionalna kolektivna prava. Zaštita kolektivnih prava u BIH koristi se potpuno na pogrešan način i ona su izgubila svoj smisao jer kroz parlamentarne domove ova prava se korsite za zaštitu vitalnih stranačkih interesa, a ne stvarnih identitetskih pitanja i interesa naroda u Bosni i Hercegovini. Iako smo kao organizacije civilnog društva organizirani sa nacionalnim predznacima naši stavovi su dijamtetralno suprotni nacionalnim političkim strankama, posebno onim koje dolaze iz RS-a i onih okupljenih oko HNS-a. Naše intencije i pravci su integracija bosanskohercegovačkog društva na temeljima evropskih demokratskih i građanskih principa, a ne etno teritorijlanih podjela na nacionalne kolektivitete koji Bosnu i Hercegovinu guraju u podjele i nacionalne „čiste teritorije“. Mi predstavljamo primjer kako i na koji način se bez ikakvih problema mogu konzumirati i osiguravati nacionalni interesi koji su izgrađeni na temeljnim ljudskim pravima i slobodama. Upravo je to bogatsvo različitosti na kojima počiva i evropko zajedništvo. Da bih bio jasniji mi se svi prije svega osjećamo građanima BiH pa tek onda Bošnjacima, Hvatima, Srbima ili drugim manjinskim narodima. Ako pojedinac ne uživa temeljna prava i slobode onda je čista laž i manipulacija da to mogu ostvariti kolektiviteti.

Možete li nam ukratko prezentirati principe za izmjene Ustava BiH

ZLATAR: Usaglasili smo šest principa:

1) Uklanjanje sistemske diskriminacije rasprostranjene u cijelom ustavnom uređenju. Navedene presude Evropskog suda obavezuju državu da otkloni postojeća ustavna rješenja po kojima su svim građanima koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda uskraćena elementarna građanska i politička prava. Ta prava su uskraćena i pripadnicima konstituentnih naroda ako ne žive u “odgovarajućem” entitetu. Diskriminacija je široko rasprostranjena i s obzirom na druge kriterije kao što su rodna pripadnost, religijska opredjeljenja, socijalni status, obrazovninivoi dr.

2) Entiteti u Bosni i Hercegovini, kao administrativni oblici, uspostavljeni su na temelju „faktičkog stanja na terenu“ izazvanog međunarodnim oružanim sukobima, na temeljima etničkog čišćenja, zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i genocida, i kao takvi su danas neodrživi. Decembra 1995. godine nismo imali presude međunarodnih sudova. Najveći problem u praksi je, pokazalo se, entitetsko glasanje u Parlamentarnoj Skupštini Bosne i Hercegovine.

3) Neprovođenje pravosnažnih sudskih presuda međunarodnih i domaćih sudova, jasno pokazuje da je u BiH na sceni suspenzija vladavine prava, te je u tom smislu neophodno u Ustav ugraditi sve neophodne izmjene kako bi se uspostavila vladavina prava i osigurala potpuna politička neovisnost pravosudnih institucija BIH. U Bosni i Hercegovini funkcionišu četiri odvojena atunomna pravna i sudska sistema – na nivou BiH, u oba entiteta i u Brčko distriktu BiH. To dovodi do neujednačenih pa i do suprotstavljenih pravnih rješenja i do neujednačene sudske prakse, pa time i do neravnopravnosti građana. Zbog toga se moraju kreirati ustavna rješenja da do toga ne dolazi.

4) Ustavom definirati princip sankcioniranja negiranja genocida i zločina protiv čovječnosti.

5) Ustavom je nužno precizno odrediti prava koja se štite institutom vitalnog nacionalnog interesa/nacionalnog veta u zakonodavnim tijelima države i nižih nivoa vlasti.

6) Izmjenama Ustava mora se precizirati onemogućavanje paralize njenih institucija te afirmirati građanski karakter društva i jačanje demokratske države po uzoru na sve demokratske države u Evropi i svijetu.

Potrebno je napomenuti da su u pisanju principa učestvovali neki od najvećih stručnjaka iz oblasti ustavnog prava iz Bosne i Hercegovine.

Rekli ste da ste principe uputili predstavnicima međunarodne zajednice i domaćim bh političarima. Imate li nekih odgovora?

ZLATAR: Naš zajednički dopis uputili smo OHR-u, šefu Delegacije EU u BIH i svim ambasadorima PIC-a. Uredno smo obavješteni da su svi zaprimili naše pismo putem maila. Principe smo uputili Predstavničkom i Domu Naroda PS BIH putem sekretara domova, međutim na naše iznenađenje nismo dobili povratnu informaciju da su sekretari domova naš dopis uputili zastupnicima u Predstavničkom domu i delegatima u Domu Naroda. Privatnim komunikacijama od pojedinih zastupnika i delegata dobili smo odgovor da oni nisu službeno, putem sekretara domova, dobili naše pismo. Zvuči nevjerovatno ali je tako. Obavljeni su i razgovori sa predsjednicima nekih političkih stranaka koji su se pozitivno izjasnili o ponuđenim materijalima tj. principima. Vjerujemo da će sve stranke koje se, barem deklerativno, zalažu za vladavinu prava i evropski put Bosne i Hercegovine, na svojim organima razmotriti naše prijedloge te ih uzeti kao polaznu tačku i zajednički imenitelj za buduće pregovore oko izmjena Ustava BiH.

Ohrabrilo nas je nedavno pismo državnog sekretara SAD gosp. Antony Blinkena upućeno članovima Predsjedništva BiH u kojem jasno stoji da su izmjene Ustava BiH neophodne i nužne i to upravo kroz provedbu presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura, a što je s naše strane predstavljeno prvim principom kojeg smo prezentirali.

Postojeće političke strukture na državnom nivou imaju dijametralno suprostavljene stavove ne samo oko izmjena Ustava već i oko budućnosti same Bosne i Hercegovine. Vjerujete li da organizacije civilnog društva imaju snage da utiču i mijenjaju realnu političku paradigmu?

Nismo naivni da vjerujemo da možemo suštinski uticati na ove procese, ali uvjereni smo da možemo dati svoj doprinos izgradnji demokratske, sekularne i građanske Bosne i Hercegovine i uticati na odgovorne parlamentarce u državnom parlamentu, kojih na sreću ima. Uvjereni smo da i članovi Predsjedništva BiH gosp. Džaferović i gosp. Komšić pozitivno gledaju na ponuđene principe. Mi drugu domovinu nemamo niti je želimo imati. Za nas Bosna i Hercegovina nema alternative i zato se zalažemo i borimo da ona bude uređena na evropskim demokratskim načelima i principima. Baš kao i svaka druga evropska država, uključujući i naše susjedne države Srbiju, Hrvatsku, Crnu Goru. Ni manje ni više već na isti način. Sva istraživanja i statistike jasno pokazuju da ove principe podržava najmanje 60% državljana Bosne i Hercegovine. One političke snage koje još uvijek rade na projektima razaranja, razgradnje i etničke podjele Bosne i Hercegovine svoju snagu crpe iz slabosti, nezrelosti, sebičnosti, umišljenosti i neuvezanosti onih kojima je Bosna i Hercegovina, kao država ravnopravnih građana i naroda na njenom cijelom teritoriju, jedina domovina. Na ponuđenim principima jasno će se diferencirati oni koji su protiv ravnopravnosti, prava i slobode svakog čovjeka, ali ne samo unutar bh politike već i onih država koje su zastupljene u PIC-u. Nažalost destruktivne i nacionalističke političke organizacije u BIH imaju partnere i u mnogim državama čiji ambasadori sjede u PIC-u, tako da je ovo i svojevrstan test za međunarodnu zajednicu. Pro bosanskohercegovačke političke snage na ovom pitanju moraju pokazati zrelost, smjelost i iskazati odlučnost jer sasvim je jasno da se oko Bosne i Hercegovine pletu svakojake mreže. U protekloj deceniji bh političke vladajuće snage, čast izuzecima, su vodile borbe oko vlasti radi vlasti i upravljanja javnim resursima a zapostavili su temeljna državotvorna pitanja i strategije i zbog toga se danas nalazimo u poziciji u kojoj jesmo. Međutim, aktuelne unutrašnje (ne)prilike, međunarodne okolnosti i javne izjave da je BIH nemoguća i da se treba mirno podijeliti, alarm je koji zvoni na uzbunu. Situacija je izuzetno složena i ozbiljna i traži ozbiljnost i jasan odgovor. Ovo je prilika i naš apel da se sve probosanske snage okupe i zajednički stanu na crtu razbijačima BiH, i onim u BIH i onima izvan BiH. Svima kojima smo uputili prijedloge principa stojimo na raspolaganju.

(Vijesti.ba)