Čolaković: Nema odstupanja od jedinstvenog Mostara, ni milimetar!

U vremenu sve češćih priča o “ugroženosti“ i majorizaciji, Mostar ponovo postaje političko žarište...

Čolaković: Na samom početku dozvolite mi da Vam se zahvalim na pozivu i iskazanom interesu za intervju o aktuelnostima u Mostaru. Iskreno mi je zadovoljstvo razgovarati s Vama.

Najdominantniji politički narativ posljednjih godina u BiH je ugroženost Hrvata. Kakvo je stanje u Mostaru?

Čolaković: Što se tiče narativa o navodnoj ugroženosti Hrvata u BiH, koji je prisutan već, usudit ću se reći, više decenija, činjenica jeste da su predstavnici hrvatske politike, prvenstveno mislim na HDZ uspjeli, konstantnim ponavljanjem takvog narativa, stvoriti atmosferu i privid da je to stvarno tako i u dijelu međunarodne društveno-političke zajednice, ali i kod pojedinih domaćih aktera i medija. Međutim, kada pogledamo činjenice i statističke podatke, one ne odgovaraju takvom narativu, jer su Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod u BiH adekvatno i više nego proporcionalno zastupljeni, na svim pozicijama i nivoima vlasti, a u Mostaru je ta pozicija izraženija i dominantnija kroz upravljanje gradom i poziciju gradonačelnika, većinu u Gradskom vijeću te ostale rukovodne pozicije na koje direktan utjecaj ima gradonačelnik, što se dalje preslikava na omjer uposlenih, kao i utjecaj na brojne projekte.

Kako se borite protiv toga?

Čolaković: SDA je predložila Zakon o proporcionalnoj zastupljenosti, biće zanimljivo vidjeti kako će se HDZ odnositi prema tom prijedlogu, i tu će se pokazati šta ustvari misle o majorizaciji i šta je to pošteno u Bosni i Hercegovini. Ako stvarno misle da su „majorizirani“ ili slabije zastupljeni, podržat će takav prijedlog. Važno je naglasiti da ravnopravnost u Mostaru mora biti jednaka i suštinska za sve, i za Bošnjake i za Hrvate i za Srbe, i za sve druge građane. Svaki osjećaj političke zapostavljenosti, bez obzira s koje strane dolazio, mora biti signal da sistem ne funkcioniše dovoljno dobro. Naš cilj ne može biti dominacija bilo koga, već funkcionalan i pravedan grad za sve njegove stanovnike.

Kako tumačite paradoks da se govori o “ugroženosti“ jednog naroda, dok se istovremeno drugi marginalizira?

Čolaković: Nastavno na Vaše prvo pitanje i moj odgovor, mislim da bismo svi mi u Mostaru i Hercegovini odmah potpisali da smo ugroženi na način na koji Hrvati, odnosno njihovi politički predstavnici, a prvenstveno HDZ, konstantno predstavljaju u domaćoj javnosti. I to je, dobro ste kazali, jedan apsurd koji za sada jako dobro koriste, uz podršku dijela međunarodne zajednice. Ipak, mislim da u političkoj realnosti današnjice ne postoje nepromjenjive okolnosti i savezi, te donositi odluke bez ikakve dugoročne vizije može vam se lahko vratiti, k'o bumerang. I tu je razlika između dosljednih i supremacijskih politika.

Koje su to?

Čolaković: Tu u našem komšiluku, u Stocu i Čapljini se vidi stvarna politika majorizacije i ugroženosti, koju trpe Bošnjaci u ova dva grada, i to je najbolniji i najplastičniji primjer HDZ-ove ipak nadasve licemjerne politike i priče o ugroženosti hrvatskog naroda u BiH. Umjesto politikantskog narativa o ugroženosti, Bosni i Hercegovini i Mostaru je potrebna politika koja će garantovati ravnopravnost i sigurnost i Hrvatima i Bošnjacima i Srbima, kao i svim građanima, kroz transparentno upravljanje i ravnomjeran razvoj svih dijelova grada. To je ono što od svih nas građani očekuju.

Može li se u Mostaru danas govoriti o političkoj dominaciji HDZ BiH, i ako da, je li ona prešla granicu legitimne političke borbe?

Čolaković: Mostar je, zbog svojih posebnih izbornih pravila i specifičnosti koje ima, uređen na način da niko ne bi trebao imati apsolutnu moć, jer se dio značajnih odluka ne može usvojiti bez predstavnika i drugih naroda. Ipak, HDZ je, dok priča o marginalizaciji i legitimnom predstavljanju na drugim nivoima, u Mostaru kroz Klub srpskog naroda, ovladao i većinom u Gradskom vijeću, zbog činjenice da su sa liste HDZ-a izabrana 3 predstavnika srpskog naroda, od ukupno njih 5, što govori o neprincipijelnoj politici, dok istovremeno pričaju o legitimnom predstavljanju naroda. Zanimljivo je da i političke stranke sa srpskim predznakom većinom prešućuju ovu činjenicu.

A opozicija ...

Čolaković: U ovom mandatu već u nekoliko navrata desilo se preglasavanje Kluba vijećnika Bošnjaka, kada vijećnici HRS-a i HDZ-a 1990, navodne opozicije HDZ-a, uvijek kada zatreba glasaju po direktivi HDZ-a, a posljednji takav slučaj jeste Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Gradske uprave, kao jedan od najvažnijih dokumenata, za koji je bila potrebna natpolovična, a ne dvotrećinska većina. Pored svega toga, u Mostaru konstantno imamo prisutne neregularnosti koje se prešućuju, na koje se ne reaguje, koje se stavljaju u ladice, vijećnici nemaju uvid u dokumentaciju koju traže, tako da bih se složio da je takva politička borba davno izašla iz okvira legitimne.

Kakva je vaša saradnja, saradnja SDA sa HDZ-om u Mostaru?

Čolaković: Kada je u pitanju saradnja SDA sa HDZ-om u Mostaru, mislim da zaključak možete izvući sami iz odgovora na prethodna pitanja. Naravno, kao najjače i u Gradskom vijeću najzastupljenije političke grupacije mi imamo kontakte, održavamo ih i otvoreno razgovaramo, posebno na nivou predsjednika gradskih organizacija. Mislim da bi bilo loše i pogrešno da to nije tako, jer što prije jedni druge razumijemo i shvatimo da u ovom gradu niti jedan narod i niti jedna grupacija ne može bez drugog naroda, to će nam svima biti lakše, kada je u pitanju upravljanje Gradom i realizacija projekata u našem gradu, kao i rješavanje svih otvorenih pitanja koja čekaju decenijama da se riješe.

Postoji li, po Vašem mišljenju, svjesna strategija crtanja ratnih granica kroz projekte poput HNK?

Čolaković: Kada bih imao najbolju moguću namjeru reći da to nije tako, to ne bih mogao uraditi iz prostog razloga jer bi me pojedinci svojim potezima svakodnevno demantovali. Imate situaciju da je svima jasno da ne postoji kompletna dokumentacija za izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta, niti su ispoštovane sve formalno-pravne procedure u centralnoj gradskoj zoni. Zatim imate činjenicu da se nelegalno preko noći postavlja spomenik Kralju Tomislavu na Bulevaru, također na Bulevaru, par stotina metara iznad se minira spomenik pripadnicima Armije Republike BiH, zatim imate rušenje i uništavanje spomenika Veležovim igračima na gradskom stadionu Pod Bijelim Brijegom nazivajući ga „instalacijom“, te konstantno uništavanje Partizanskog spomen groblja, a da ne govorimo o nazivima ulica u jednom dijelu grada. Iskreno bih, prvenstveno kao građanin ovoga grada, ali i kao politički predstavnik, volio da ništa od ovoga nije tačno, tako da je evidentno da takva strategija crtanja ratnih granica postoji i da je življa nego ikad. Zgrada Hrvatskog narodnog kazališta je samo demaskirala tu nervoznu, ekspanzionističku i hegemonističku politiku koja ima svoj kontinuitet, i koja je izgleda ostala pri svojim ratnim ciljevima.

A vi?

Čolaković: Ostali smo i mi pri svojim, jedinstvena Bosna i Hercegovina, jedinstven grad Mostar, grad jednakih građana i ravnomjernog razvoja, i nećemo ih ni mijenjati, niti to bilo ko treba shvatiti kao našu slabost. Mi u tome vidimo svoju snagu i dosljednost probosanskih politika koje, uprkos velikim otporima, uporno pobjeđuju u Bosni i Hercegovini.

Da li je projekat Interkulturnog centra Mevlana danas simbol borbe za ravnopravan Mostar?

Čolaković: Projekat Interkulturnog centra Mevlana je projekat Medžlisa Islamske zajednice i Muftijstva u Mostaru, kojeg su predložili kao vid kompromisa u centralnoj gradskoj zoni, a mi smo kao politički predstavnici takvu ideju podržali i podržavamo. Podsjetit ću da je prvobitno planiran Islamski kulturni centar, a nakon toga Interkulturni centar upravo iz razloga kako bi bio prihvatljiviji svim građanima našeg grada, međutim Islamska zajednica opet nailazi na blokade i nerazumijevanje pogotovo od strane gradonačelnika, koji je krenuo sa pokušajima diskreditacije uvaženog mostarskog muftije dr. Salema ef. Dedovića. Nakon takvih nerazumnih i nekorektnih blokada, Islamska zajednica se obratila Vladi Federacije BiH sa zahtjevom da im se dodijeli ili ustupi na korištenje prostor tzv. Staklene banke, koja je u vlasništvu Federacije i što Vlada može uraditi, ukoliko ima volje, na jednoj od narednih sjednica, međutim tu se postavlja pitanje da li Trojka ima hrabrosti preglasati HDZ zahvaljujući kojem se nalaze u toj Vladi.

Vi ste za to?

Čolaković: Mi, kao mostarska SDA, u potpunosti podržavamo takav zahtjev Islamske zajednice prema Vladi Federacije i smatramo kako bi se ustupanjem tog prostora za smještaj kulturnih, obrazovnih, humanitarnih i drugih organizacija i ustanova od interesa za bošnjački narod, uspostavila jedna vrsta ravnoteže u centralnoj zoni. Ne mogu, ipak, da razumijem šta nekome u Vladi FBiH ili Gradu Mostaru može biti sporno u ovom projektu. Interkulturni centar upravo ima cilj da bude otvoren i prihvatljiv svim građanima Mostara. Nažalost, i pored takvog pristupa, projekat se suočava sa opstrukcijama i nerazumijevanjem. Umjesto da grad ohrabruje inicijative koje grade mostove i jačaju povjerenje, svjedočimo političkim blokadama koje dodatno produbljuju nepovjerenje. Naš stav je jasan - ravnopravan Mostar koji osigurava institucionalnu sigurnost za sve, bez dominacije i bez blokada.

Kako ocjenjujete stanje u pravosuđu, ako uzmemo u obzir sve prethodno otvorene teme?

Čolaković: Stanje u pravosuđu, nažalost, u velikoj mjeri reflektuje opće stanje u društvu. Kada se u javnom prostoru godinama tolerišu proceduralne nepravilnosti, politički pritisci i selektivno tumačenje zakona, onda je logično da građani gube povjerenje u institucije. Međutim, bez snažnog i nezavisnog pravosuđa nema ni ravnopravnosti ni stabilnosti. Zakon mora važiti jednako za sve, bez obzira na funkciju, političku pripadnost ili nacionalnost. Upravo u osjetljivim pitanjima, poput onih o kojima smo govorili, pravosuđe ima obavezu da jasno i nepristrasno utvrdi da li su procedure ispoštovane i da li postoji odgovornost. Povjerenje građana se ne vraća izjavama, nego konkretnim, profesionalnim i hrabrim odlukama.

Ali ...

Čolaković: Nažalost, opet kažem, mislim da je stanje u pravosuđu samo preslika stanja u svim segmentima našeg društva i iskreno sam zabrinut za ovaj iznimno važan segment društvene zajednice.

Šta bi, po Vama, bio prvi simbolički korak ka istinskom pomirenju u Mostaru?

Čolaković: Naša ruka je uvijek ispružena. Siguran sam da Bošnjaci, Hrvati, Srbi i svi građani našeg grada ne žele podjele, ne žele sukobe, previranja i umorni su od nadmudrivanja. Međutim svaka akcija ima reakciju i mi ćemo uvijek reagovati onako kako smatramo da treba i svako može biti uvjeren da nećemo odstupiti ni milimetar od onih vrijednosti za koje se zalažemo, a to je moderan i otvoren grad, ravnopravnih građana i naroda. U tom kontekstu, potrebno je razumijevanje i međusobno poštovanje.

Međutim ...

Čolaković: Kada neko sruši spomenik igračima Veleža na gradskom stadionu koji sada koristi Zrinjski, barem se očekuje osuda takvog čina. Kada neko zatraži dokumentaciju u vezi izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta, očekuje se da je pokažete i stavite tačku na tu priču, ako je želite staviti. Kada se traži da se prikladno ogradi harem u Liska ulici, hajde da ga ogradimo, da oni koji su izgubili svoje živote i njihove porodice imaju smiraj, a ne da se u nedogled prepucavamo o tome šta je tu bilo prije 50, 100 ili 200 godina. Možemo tako otići sve do srednjovjekovne bosanske države, a to nas neće odvesti nigdje. Kada neko stalno skrnavi Partizansko spomen groblje, osudite taj čin, poduzmite neophodne korake da se obnovi, konzervira, sačuva, pozovite na odgovornost, umjesto stalne spirale u krug i traženja krivice u drugima. Nemojte veličati ratne zločince, podržavati njihove murale, insistirati da ulice nose nazive po fašistima ili njihovim kolaboracionistima.

To bi trebalo biti normalno ...

Čolaković: To su jednostavne i simbolične stvari, koje se moraju desiti kad-tad ako želimo napraviti reset kako bi ovaj grad krenuo naprijed. Bošnjaci u Mostaru nisu i neće tražiti ništa više od onoga što im pripada, ali neće pristati ni na milimetar manje od svoje ustavne i institucionalne ravnopravnosti.

Kakav Mostar želi SDA, vi ste na čelu jedne nove, mlade ekipe ...

Čolaković: Mislim da sam dobrim dijelom već odgovorio kroz prethodna pitanja. SDA Mostar, dok sam ja na njenom čelu, želi jedinstven grad u kojem će svi njegovi građani biti ravnopravni. SDA Mostar želi saradnju, poštovanje i normalan dijalog sa svim političkim akterima u Mostaru. SDA Mostar nikada prva neće uzrokovati bespotrebne sukobe i rasprave koji će stopirati ili blokirati razvoj našeg grada, ali će naši predstavnici uvijek imati jasan stav i crvene linije, koje smo dobrim dijelom spomenuli. SDA Mostar želi da vidi infrastrukturni razvoj grada, kranove, izgradnju objekata, stvaranje novih vrijednosti, jačanje ekonomije i turizma i stvaranje boljih uslova za mlade, obrazovanje, kulturu i sport. U okviru naših mogućnosti, u ovih nešto više od godinu dana mandata, trudimo se da na tome radimo konkretno, a posebno predsjednik Gradskog vijeća, prof.dr. Đani Rahimić, koji ima veliki broj pozitivnih ideja za naš grad. To je Mostar kakav želi SDA, to je Mostar koji žele svi njegovi građani.

Hoće li takav i biti?

Čolaković: Mostar mora biti grad ravnopravnih ljudi, a ne grad paralelnih stvarnosti. Mostar mora biti primjer ekonomskog i turističkog razvoja, jer za to ima potencijale, a Mostar će to i biti, vjerujte.

Razgovarao: Sedin Ćenan

(Vijesti.ba)