Boško Jakšić za Vijesti.ba: Vučić nije Tito, već “mali crv”

Član delegacije, evropski Izvjestilac za Srbiju Tonino Picula, tu je provokaciju veoma vješto izbjegao. Aktuelna vlast u Srbiji nikako da shvati da zamke i smicalice nisu politika.

Ovako za Vijesti.ba posjetu delegacije evropskih parlamentaraca Beogradu komentariše spoljnopolitički komentator, beogradski novinar Boško Jakšić. Izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da mu ne pada na pamet da se sastane sa delegacijom Evropskog parlamenta, koju su činili i predstavnici grupacije Evropske narodne stranke (EPP), Jakšić tumači kao dokaz nedoraslosti srpske diplomatije.

„Vučić nije u stanju da istrpi bilo kakvu kritiku, zato je izbjegao susret sa delegacijom Evropskog parlamenta“, kaže Boško Jakšić.

Koliko je zaista u političkom smislu značajna posjeta delegacije Evropskog parlamenta Beogradu? Ima li opozicija razloga za zadovoljstvo?

JAKŠIĆ: Razlog za zadovoljstvo imaju prije svega studenti, koji su doveli do promjene stava Evropske unije prema Srbiji. Prije toga, EU je bila učmala, birokratski spora i u značajnoj mjeri se držala politike Angele Merkel, tj. njene teze o stabilokratiji umjesto demokratije. Studenti su razmrdali EU, što se najprije vidjelo u Evropskom parlamentu (EP): narodnjaci iz EPP-a, čiji je Vučićeva partija pridruženi član, prvi put su doveli u pitanje status Srpske napredne stranke unutar te najjače evropske parlamentarne grupacije. Uostalom, pogledajte posljednje dvije Rezolucije EP o Srbiji, koje su veoma uticale na onako oštar izvještaj Evropske komisije.

Uoči donošenja Rezolucije EP i Izvještaja EK, aktivirala se srpska opozicija - boravila je u Briselu, lobirala.

JAKŠIĆ: To je istina. Iako je riječ o jednoj od rijetkih opozicionih aktivnosti, u zaokretu Evropske unije prema Srbiji opozicija je zaista ima svoju ulogu. U svakom slučaju, predstojeći izbori biće test i za opoziciju i za Vučićevu vlast.

U kojem smislu test?

JAKŠIĆ: Vidjećemo hoće li opozicija uspjeti da savlada svoje sujete, kalkulacije i da se stavi pod kapu studenata, koji nesumnjivo imaju najveću podršku i koji su inicirali promjene. Za sada je tako postupila samo Demokratska stranka: stala je pod kišobran studenata i borbu za svoje političke identitete ostavila za godinu nakon izbora.
Studenti su najprije rekli da će nova vlada biti oročena na godinu; sada opoziciji poručuju da se skloni, da ih podrži i da naredne četiri godine odmara. To je u redu?

JAKŠIĆ: Ne znamo da li baš četiri godine.

Rekli su, niko nije demantovao. Drugo, znate li ko će biti na studentskoj izbornoj listi, za koje vrijednosti se ti ljudi zalažu, vide li Srbiju u EU, šta misle o ruskoj agresiji na Ukrajinu?

JAKŠIĆ: To je u ovom trenutku manje važno.

Šta je važno?

JAKŠIĆ: Važno je da razumijemo da to neće biti izbori, već referendum.

Hoćete da kažete da ne biste imali ništa protiv da naredne četiri godine…

JAKŠIĆ: Ne, ne. Iako je u ovom momentu najvažnije da se promijeni vlast, neprihvatljiva mi je ideja o četiri godine tehnokratske ili ekspertske vlade. Ako su naredni izbori referendum, a jesu, jasno je da će Vučić na svoju listu opet ubaciti i lijeve i desne, i nacionaliste i monarhiste… Sve će ih spakovati u isti blok, koji ga bespogovorno sluša.

Razumjela sam da se studenti zalažu za promjenu sistema koji predsjednik Vučić simbolizira. Ako hoće isto, šta se mijenja?

JAKŠIĆ: Vučića može pobijediti samo široki opozicioni blok. Nema više kolona, svi pod studentski kišobran.

Zar Srbija sličan eksperiment nije imala oktobra 2000. godine? DOS je tražio političara najsličnijeg Slobodanu Miloševiću, dobili ste Vojislava Koštunicu.

JAKŠIĆ: Da, ali smo 5. oktobra 2000. godine imali iznuđeni referendum, izazvan Miloševićevom krađom izbora. Poslije te krađe je došlo do spontanog okupljanja i pitanja – ko bi mogao da predvodi pobunu protiv Miloševića.
Veoma dobro znate da je u tom okupljanju bilo malo spontanosti.

JAKŠIĆ: Znam, da… I studenti i opozicija sada imaju mnogo više vremena da se organizuju i da se dogovore kako da djeluju. Logično je da studentski blok nije monolitan. Kakvi su njihovi stavovi o Kosovu, o EU, o Rusiji, o crkvi, to još ne znamo. Ima svega. Važno je da studenti, i pored pritiska režima i različitih službi, u značajnoj mjeri i dalje djeluju jedinstveno. Uspjeli su da se odupru većini diverzija kojima su bili izloženi.

Dali biste, dakle, blanko podršku studentskoj listi, iako ne znate ko će biti njen nosilac, ko su kandidati za poslanike i ministre, kakav im je program, šta misle o bilo čemu, koliko su sposobni?

JAKŠIĆ: Šta je alternativa? Imam li drugu mogućnost? Ranije sam bio sektaš i dogmata i nisam, na primjer, htio da prisustvujem protestima na kojima je govorio Boško Obradović. Neću sa nacionalistima, desničarima, klerikalcima, govorio sam. Danas sam, vidite, spreman da glasam za listu na kojoj će biti Milo Lompar. Ako će to dovesti do kapitalne političke promjene, ako će omogućiti da poslije godinu, a ne četiri, ponovo krene normalna politička borba, u redu, glasaću.

Imate povjerenja u 'demokratske kapacitete' Mila Lompara ili Jova Bakića? Vjerujete da bi Vam oni obezbijedili to što tražite?

JAKŠIĆ: Lompar bi doprinio promjeni, jer ima kapacitet da otkine dio birača Vučićevog korpusa. Za Jova Bakića ili za mene Vučićevi biraći su nedodirljivi. Za Lompara nisu. Pomenuli ste Zorana Đinđića i Koštunicu… Pa, i te 2000. godine se znalo: Koštunica je nacionalista, za njim će taj korpus.

I, šta ste dobili? Tri godine kasnije, oni koji su bili dio tog korpusa ubili su Zorana Đinđića.

JAKŠIĆ: I tada je bilo, a i danas je veliko pitanje ko će prevladati poslije izbora – Milo Lompar, Jovo Bakić ili neko umjereniji. Naravno, Lompara uzimam kao paradigmu određene vrste političkog razmišljanja.

Šta Vam govori istorijsko iskustvo? Uvijek prevlada 'milo lompar', zar ne?

JAKŠIĆ: Da, ali to je već problem opozicije, koja je još u pubertetu. Ovo bi mogao biti njen ispit zrelosti.
Šta mislite o dvije izborne liste – studentska i ona proevropske opozicije?

JAKŠIĆ: Podjela opozicionog korpusa u ovom momentu nije rješenje, nije dobitna kombinacija. Na kraju, nakon trinaest godina Vučićeve vlasti, mislim da je legitimno proevropskoj opozicionoj grupaciji o kojoj govorite postaviti pitanje – šta ste napravili. Jeste li sredili birački spisak, jeste li se izborili za REM? Jeste li uspjeli da spriječite nazadovanje Srbije na evropskom putu? Jeste li uspjeli da se izborite za to da režimski mediji ne ponavljaju ruski narativ o EU kao o propalom projektu? Niste?! Šta ste radili trinaest godina?! Studenti su održali veliku i važnu lekciju, prije svega kampanjom 'od sela do sela'. Za to vrijeme, umišljena opozicija je sjedjela u Beogradu, iako svjesna da se tako ne dobijaju izbori. Ako za svoju politiku ne možete da angažujete i animirate većinu biračkog tijela, onda ništa. Sve što opozicija nije uspjela, uspjeli su studenti.

Čekajte! Ko je otkrivao afere režima? Je li ta opozicija trinaest godina satanizovana i dehumanizovana u režimskim medijima? Ko je protestovao, štrajkovao glađu, dobijao batine? Da niste preoštri prema opoziciji, gospodine Jakšiću?

JAKŠIĆ: Nisam, ne. Žao mi je, ali u politici se mjeri rezultat. Tačno je sve što ste rekli: opozicija je otkrivala afere, stajala iza više antivladinih demonstracija, ali ništa od toga nije uspjelo. Vučić je pobijeđivao. Ništa nisu izgurali do kraja.

Jesu li studenti pobijedili? Šta su oni izgurali do kraja?

JAKŠIĆ: Studenti su tek počeli. Uz naivnost koja pripada mladosti, uz nedostatak političkog iskustva - naročito u vizantijskoj politici mračnih hodnika, u kojima se zavjerenički kuju planovi - studenti su nešto pokrenuli. U inferiornoj su poziciji, ali su, paradoksalno, baš zbog toga tako omiljeni. Uostalom, velikom broju građana je dosta političara. Ako pitate običan svijet, svi će reći – dosta je politike. Najmanje vjeruju političarima.

Znate li evropsku parlamentarnu demokratiju koja je dozvolila nekoj socijalnoj grupi da ukine opoziciju, da je pošalje na četvorogodišnji odmor i da od nje zahtijeva da ih bespogovorno podrži? Šta ti 'građani kojima je dosta politike' zapravo hoće? Da odgovornost ponovo delegiraju drugome – juče Miloševiću, Koštunici, Tadiću, Vučiću, danas bezgrešnim studentima, od kojih prave novog vođu? Zar to nije isti model?

JAKŠIĆ: To je istina. U Srbiji očito niko nije htio istinske reforme, čak ni demokrate. Da, srpsko društvo je nezrelo, nedoraslo, ali ne zato što ima veliki broj funkcionalno nepismenih građana. Problem je u tome što niko nikada nije ozbiljno radio na tome da to društvo politički obrazuje, da podigne nivo društva u političkom, kulturološkom, ekonomskom, socijalnom smislu. U smislu društvenog dijaloga ako hoćete. Zato mislim da je ovo šansa za prvi korak. Iluzija je očekivati velike promjene, čak i slučaju da dođe do promjene vlasti. Srbija je toliko zapuštena, njeni građani depresivni i apatični, pa će biti potrebno mnogo vremena da im se iz glave izbaci ono što su im proteklih trinaest godina usađivali Vučić i njegovi. Procesi u društvu često se poklope sa onim u prirodi: koliko je vremena nekom procesu bilo potrebno da dođe do kulminacije, toliko će mu biti neophodno za oporavak.

Kada govorite o devastaciji srpskog društva, koliko su unutrašnje neprilike uticale na poziciju predsjednika Vučića na vanjskopolitičkom planu?

JAKŠIĆ: Vučićeva spoljna politika doživjela je potpuni krah. Doduše, politika 'četiri stolice' nije njegova, naslijedio ju je. Vučić je na vlast došao uz pomoć zapadnih partnera, evrointegracje je 'ukrao' od tadašnje Demokratske stranke, na njima je jahao, da bi na kraju dogurao do pozicije da Srbija danas nema ni jednog pouzdanog saveznika. Vučić je izgubio povjerenje i podršku EU; Amerika, kojoj je pokušao da se dodvori, nije ga prihvatila; Rusi su ga prozreli, dok Kina, koju zanima samo profit i penetracija ka Evropi, trenutno nije toliko bitna. Važnije su ove tri 'stolice', koje potvrđuju da Vučić nema nikoga. Baš kao što ga nema ni Srbija. Zato pominje taj veliki kamen pod koji bi da se sakrije.

Kada konstatuje da je Srbiji potreban veliki kamen, šta predsjednik Vučić zapravo hoće da kaže?

JAKŠIĆ: Nema kamena koji Vašington, Brisel i Moskva neće podići i reći – aha, tu si! Tu se kriješ?! Vučić je svojim djelanjem sebe doveo u tu poziciju. Pritom, nije ni veliki ni mali gušter koji može da se sakrije ispod kamena, što je dobro za unutrašnju potrebu. Svi, naime, vide da na toj strani više nema saveznika, naprotiv: kritikuje ga čak i Ursula fon der Lajen, koja je, htjela-ne htjela, komentarišući prilike u Srbiji, upotrebila termin 'represija'.

Je li promjena o kojoj govorite bila vidljiva u Davosu? Kontrolisani mediji pišu da je predsjednik Srbije sjedio u prvom redu tokom govora predsjednika Donalda Trampa.

JAKŠIĆ: Riječ je o samohvalisanju, koje ne odražava pravi odnos svijeta prema Vučiću kao predsjedniku Srbije. Isti mediji pišu da se Vjosa Osmani progurala do Trampa kako bi sjela pored njega. Pa, da li stvarno neko misli da je moguće 'progurati' se do američkog predsjednika? Kada se 'Donald Srbin' vratio na vlast, Vučić je bio uvjeren da će Tramp krenuti u 'otpriznavanje' Kosova, što je bilo veoma naivno. Jer vidjeli smo u Davosu, je li? Da li je Tramp nekoga milovao po ruci kao Vjosu Osmani? Gdje je bio Vučić? Nema ga, sebe je izbacio iz igre. Vjerovao je da je na putu da postane ozbiljan globalni igrač, teško opterećen Brozom. Evo, kaže, napravio sam više puteva, više bolnica od Tita; mogao bih i na međunarodnoj sceni biti Tito. Nema od toga ništa! Vučić nije Tito, već 'mali crv', kako ga je nedavno nazvao Aleksandar Dugin, filozof blizak Vladimiru Putinu.

Do juče je Srbija, ali i države regiona, morala da bira - Zapad ili Rusija; danas - EU ili SAD. Je li se ideja o sakrivanju pod kamen mogla odnositi na eventualni poziv predsjednika Trampa da se Srbija priključi njegovom Savjetu za mir?

JAKŠIĆ: Od te dileme korist ima samo Moskva. Rusija likuje zbog sukoba oko Grenlanda, koji je ipak za sada na neki način riješen. Novu ponudu Ričarda Grenela Srbiji – slijedite, kaže, Ameriku – veoma je teško i opasno odbiti. Tramp je sujetan i spreman na osvetu, to Vučić veoma dobro zna. Prihvati li, pak, Grenelov savjet, Srbija bi se odrekla svog geostrateškog pravca, tj. EU. Pošto Srbija nije Portoriko, trebalo bi da se drži EU.

U tom smislu je dobro što Srbija nije pozvana u Savjet za mir?

JAKŠIĆ: Dobro je, jer potvrđuje da Tramp ignoriše Vučića. Istovremeno, Vučić je spasen, jer nije morao da se opredjeljuje povodom Trampovog novokolonijalnog projekta alternativnih UN-a. Loša vijest je to što Vučić suštinski nije za EU; sjeti je se samo dok čeka novac.

Vučić nikada nije zagovarao vrijednosti liberalne demokratije, njegovi jedini prijatelji u okviru Evropske unije su Mađari, Slovaci, sada i Česi. Srbija neće u EU, a trenutno i ne zaslužuje da bude njen dio. Jer što će EU nova Mađarska? Konfrontacija sa Briselom koju je Vučić otvorio ne može se tako lako zatvoriti. Ako tome dodate zategnute odnose Srbije sa svim susjedima i napetost unutar srpskog društva, vidjećete da se ovaj period u Vučićevoj političkoj karijeri ne može nazvati najboljim.

Može li se nagomilana srdžba riješiti izborima?

JAKŠIĆ: Kada govorimo o izborima, najzabrinutiji sam za 'dan poslije'.

Zašto?

JAKŠIĆ: Ako naprednjaci izgube vlast kako se i očekuje, siguran sam da će Vučić biti spreman na 'Trampov scenario': podsjećam Vas na poziv američkog predsjednika svojim jurišnicima da osvoje Kapitol Hil. Ako Vučić to učini, imaćemo sukob. Ozbiljan. Onakav kakav nismo imali u Srbiji. Ukoliko, pak, uspije da marifetlucima pokrade izbore, građani će izaći na ulice, dobićemo 'Miloševićev scenario'. U svakom slučaju, 'dan poslije' biće najvažniji i najozbiljniji dan u novijoj srpskoj istoriji.

Budući da očito ne razmatrate opciju mirne predaje vlasti, može li se postojeća politička kriza riješiti bez posredovanja EU?

JAKŠIĆ: Na testu su, rekao sam, vlast, opozicija i studenti u Srbiji. Na tu listu sada dodajem i EU: i oni su na testu. U slučaju da dođe do ozbiljnih nereda i konflikta, EU bi morala veoma energično da reaguje - da zaprijeti, da oštrije interveniše.

Kako?

JAKŠIĆ: Ne mislim na to da pošalje trupe, naravno; mislim na upućivanje ozbiljne opomene režimu da ne vrši vojne udare, ne uvodi vanredno stanje i sl.

Je li ovakva EU za to sposobna?

JAKŠIĆ: Mislim da jeste. EU je u Davosu pokazala da ima integritet. Kažu da je Tramp odustao od carina najviše zahvaljujući Britancima, koji su uvijek imali ozbiljnu diplomatiju. Evropljani su veoma solidarno stali uz Dansku, zaprijetivši Trampu kontramjerama. Što je ohrabrujuće. Pokazalo se da je EU ozbiljnija nego što to misle i sami njeni lideri.
'Poslušnost ne garantuje bezbijednost', kazao je u Davosu premijer Kanade.

Evropljani su do sada slušali, bili šaptači u pozorištu dok je Tramp pregovarao sa Putinom o Ukrajini. Sada su shvatili da je vrag odnio šalu i da se moraju probuditi. Ovo je prvi put da su pokazali stav, Tramp je zbog toga reterirao. Moram da priznam da mi se ta promjena dopala.

Tamara Nikčević