Muftijstvo zeničko promoviralo monografiju '300 godina zeničke Sultan-Ahmedove medrese'

Kako je istakao mufija zenički prof. dr. Mevludin Dizdarević, a koji je također jedan od autora te urednik ove monografije, za izradu ove važne publikacije angažirali su eminentne bh. stručnjake: prof. dr. Aladina Husića sa Orjentalnog instituta u sarajevu, prof. dr. Elvira Duranovića sa Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, doc. dr. Mirzu Džananovića sa Filozofskog fakulteta u Zenici te prof. dr. Sedada Dedića sa Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici.

- Mnogi vrlo važni segmenti naše historije - ukupne, kulturne i svake druge historije, poprilično su zanemareni ili ignorisani, a jedan od vrlo važnih segmenata za svaku zajednicu jeste intelektualna i obrazovna historija.

U tom pogledu, Sultan-Ahmedova medresa u intelektualnoj i kulturnoj historiji Zenice ima posebno mjesto i značaj. Sama činjenica da je trajala u kontinuitetu gotovo 240 godina- 240 godina ona je bila najvažnija obrazovna, kulturna i svaka druga institucija u Zenici. Sama je ta činjenica obavezujuća za sve nas- kazao je Dizdarević.

Podvukao je kako su monografijom željeli prezentirati sve ono što se relevantno zna o ovoj ustanovi, a koja je djelovala u različitim historisjkim epohama pa su ih obrađivali različiti istraživači.

-Medresa je bila stjecište naše pismenosti, naše intelektualnosti, našeg odgoja i obrazovanja- istakao je Dizdarević.

Monografija, dodao je, sadrži periode rada medrese u periodu osmanske, austrougarske vlasti te predratni period- pred Drugi svjetski rat.

-Medresa je, na neki način, živjela i nakon što je zatvorena 1946. godine. Ali, naravno, istraživači koji su propitivali njenu relevanciju i njene refleksije na naš društveni i kulturni život. U tom pogledu, cilj nam je pokazati da je ovo unikatan fenomen.

Mi imamo medresu koja je bila jedna od rijetkih, praktično prva obrazovna institucija u kojoj su dječaci i djevojčice skupa išli u razred- prije Drugog svjetskog rata. Imamo medresu u kojoj su predavali i nemuslimani, u kojoj je potpisana Zenička rezolucija, kojom su, u velikoj mjeri, spašeni Romi Bosne i Hercegovine.

Ona nije samo bila mjesto gdje se odgajaju i obrazuju ljudi, nego mjesto gdje je okupljala našu intelektualnu elitu i donosila vrlo relevantne odluke- kazao je Dizdarević.

Napomenuo je kako su najviše problema imali prikupiti građu iz osmanskog perioda, zbog čega je angažiran Aladin Husić, najrelevantniji bh. stručnjak za taj period.

Husić je podvukao kako smatra da je zenička medresa znatno starija nego se smatra, odnosno uzima se 1720. godina, odnosno da je počela s radom barem deceniju-dvije ranije, odnosno da je medresa sagrađena u periodu obnove sakralnih objekata koji su popaljeni u pogodu austrijskog vojskovođe Eugena Savojskog.

-Osmanski period je, zaista, jedan od najneistraženijih perioda naše prošlosti pa u tom kontekstu možemo kazati da je i Zenica neistražena, a osobito Sultan-Ah,edova medresa.

Problem je nedostatak izvora, prije svega što mi u BiH nemama relevantnu građu iz tog perioda, iz prostog razloga što je Orjentalni institut 1992. godine bio jedna od prvih institucija koja je pogođena i u kojoj je spaljena sva naša građa ili sve ono što je Orjentalni institut baštinio kao institucija od saveznog značaja. Tako da smo bili prisiljeni, u potrazi za tom vrstom građe, konsultirati osmanske arhive u Istanbulu i Gazi Husrev-begovu biblioteku- kazao je Husić, ali je i dodao kako rezltata tih istraživanja nije bio onakav kakav su priželjkivali i očekivali.

Ali, bez obzira na sve, uspjeli su aktuelizirati neka pitanja te donijeti nove podatke, koji bi trebali biti podsticaj za neka buduća istraživanja. Dodatni ograničavajući faktor bio je period pandemije koronavirusa, u kojem su počeli s radom na istraživanju za ovu monografiju.

-Međutim, uspjeli se ponešto kazati i o onome što nismo znali, a to je da je tradicija obrazovanja u Zenici duga onoliko koliko je duga i historija medrese. Zapravo, pokazali smo da medresa predstavlja neku vrstu zrelosti obrazovnog sistema koji je nastajao u vrijeme osmanske vladavine- kazao je Husić.

Tradicija obrazovanja u Zenici, naglašava, seže u sredinu 16. stoljeća te je proteklo gotovo stoljeće i po u kojem je nastajala medresa, kao izraz novih potreba sredine i društva tadašnjeg vremena.

(Vijesti.ba/FENA)