Pakao u Gazi: Mokri pokrivači, hladnoća u kostima i neizdrživ život

Odluka je izazvala velike kritike UN-a i Evropske unije.

Zimska kiša ponovno je pretvorila svakodnevicu raseljenih stanovnika Pojasa Gaze u borbu za preživljavanje.

U improviziranim šatorskim naseljima, u centru enklave, voda se cijedi niz cerade, natapa pokrivače i odjeću, a hladnoća prodire do kostiju.

Maryam Al-Madhoun probudila se usred noći okružena vodom.

- Sakupljali smo vodu u lonce. Voda se cijedi po nama. Cijelu noć su nam pokrivači i odjeća bili natopljeni. Ne znam gdje da ih objesim ni što da radim. Iskreno, naš život je težak i neizdrživ. Šator u kojem živimo nije dobar ni za ljeto ni za zimu, kaže Maryam.

Zbog nedostatka goriva i drva, mnoge porodice nemaju se čime ugrijati. Prema podacima UNICEF-a, najmanje šestero djece umrlo je zbog vremenskih uslova, uključujući četverogodišnje dijete koje je poginulo u urušavanju zgrade oštećene bombardiranjem.

I Shady Al-Tatar opisuje noć provedenu u strahu i hladnoći.

- Noć je bila izuzetno hladna. Nemamo se čime ugrijati. Nisu dijelili pokrivače ni išta drugo. Svi pokrivači i plahte su mokri. Zagrlio sam svoju djecu i umotao nas u deku da se ugrijemo, govori, prenosi HRT.

Hladne zimske kiše više su puta poharale šatorska naselja, poplavile improvizirane kampove, pretvorile zemljane ceste u blato i dodatno urušile zgrade već teško oštećene ratom.

U isto vrijeme, s dolaskom Nove godine, Izrael je zabranio rad više od 20 međunarodnih humanitarnih organizacija u Gazi, među njima i Liječnicima bez granica.

Humanitarne organizacije upozoravaju da takva odluka ima posljedice po civile. Shaina Low, savjetnica Norveškog vijeća za izbjeglice, naglašava razmjere ovisnosti Gaze o međunarodnoj pomoći.

- Šezdeset posto poljskih bolnica u Gazi vode međunarodne humanitarne organizacije. Tri četvrtine pomoći za skloništa dolazi preko njih, kao i polovica hrane. A potrebe u Gazi i dalje rastu, unatoč primirju. Ljudi trebaju hranu, sklonište, lijekove, odjeću i čistu vodu, upozorava.

Prema podacima Liječnika bez granica, u Gazi je dostupno tek oko 2300 bolničkih kreveta za više od dva miliona ljudi. Izraelske vlasti tu organizaciju optužuju za saradnju s militantima, što ona oštro odbacuje.

Felipe Ribeiro, šef palestinske misije Liječnika bez granica, ističe da takve optužbe ugrožavaju i bolnice i civile.

- Svi se sjećamo bombardiranja bolnica pod izgovorom da su unutra bili naoružani ljudi. Mi nemamo nikakav interes da naoružani ljudi budu u bolnicama, a kamoli među našim kolegama, jer to ugrožava bolnicu, pacijente i naše zaposlenike. Govorimo o dva miliona ljudi koji već treću zimu provode u potpuno neizdrživim uslovima, u neopisivoj prenapučenosti. Ne sjećam se da sam ikada vidio išta slično, kaže Ribeiro.

Novi izraelski propisi od humanitarnih organizacija zahtijevaju detaljnu registraciju zaposlenika i izvora financiranja, a zabranjen je rad onima koje Izrael povezuje s podrškom bojkotu i međunarodnoj izolaciji države. Humanitarni radnici upozoravaju da se time krše načela neutralnosti i neovisnosti humanitarnog djelovanja te da se dodatno ugrožavaju životi civila u Pojasu Gaze, koji zimu ponovno dočekuju bez osnovnih uslova za život.

(Vijesti.ba)