Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić prisutvovao je na platou Galice (Vlašić) manifestaciji Dani pobjede – Dani ponosa, te se tom prilikom obratio prisutnima.
"Hvala vam prije svega na pozivu da danas budem s vama, na Vlašiću, na platou Galice, sa ljudima koji su izvojevali jednu gotovo nevjerovatnu vojničku pobjedu, predvođeni prije svega generalom Alagićem. O vojničkom značaju te operacije, i šta je to značilo u ofanzivnim dejstvima, prije svega u Krajini, u oslobađanju tog dijela naše zemlje, trebali bi da govore oni koji su učestvovali u tome, a moje je da iskažem poštovanje prema tome", rekao je Komšić.
Poručio je da je jučer bio na obilježavanju 30. godišnjice od oslobođenja Ključa.
"Sigurno je da bi i to bilo upitno da nije bilo oslobađanja platoa Vlašića. Moralno značanje oslobođenja Vlašića u tome trenutku, zbog one slike kada se na vrh Vlašića diže naša zastava, zaista je teško opisati nekome ko ne pripada toj generaciji", poručio je.
Dodao je da u ovih trideset godina, otkako je završen rat, neke stvari shvata tek sada na ispravan način, a sa 28 godina kada je počeo rat, to nije shvatao.
"Shvatio sam da je mir važan, da je sloboda važnija, ali da je domovina najvažnija. Jer bez domovine, teško možeš da govoriš o slobodi, a potom i miru. U gradaciji tih vrijednosti, mira, slobode i domovine, i mir se može žrtvovat za domovinu. I slobodu čovjek može žrtvovati za domovinu, ali domovinu nikad ne smije žrtvovati, jer bez nje nas nema", naglasio je Komšić i dodao:
"Sviđa mi se ova simbolična primopredaja ratnih zastava. Kao generacija možemo biti ponosni što smo dali sve od sebe da danas ovdje stojimo, ali nismo ništa uradili ako djeci ne prenesemo ono što mi znamo, a to smo dužni kao stariji, kao roditelji, kao iskusniji i mudriji, pa da ukažemo, na kakvom mjestu žive, u kakvoj ljepoti na kraju krajeva žive, i šta znači ovo što je ova generacija uradila, ne da bi to oni poštovali, ne da bi se divili nama nego samo da bi nešto naučili. Zato ova simoblika predaje ratnih zastava od strane vetarana našoj budućnosti, treba da bude jedna vrsta procesa prenošenja znanja, iskustava i naših očekivanja. Naša obaveza je da ovoj djeci ostavimo u naslijeđe, u amanet, da im kažemo, da BiH kada već postoj hiljadu godina kao naša domovina, mora da nastavi da postoji vječno, dok je ovog svijeta".
(Vijesti.ba)