14°C
Mostar 23°C
Tuzla 15°C
Banja Luka 18°C
Bihać 16°C
Powered by Dark Sky

21.01.2020 / 20:00 Intervjui - Razgovor za Vijesti.ba

Smajić: Hrvatska se ponaša kao majka svih Hrvata, to je dvoličnost

Smajić: Hrvatska se ponaša kao majka svih Hrvata, to je dvoličnost
Foto: Vijesti.ba

Hrvati u BiH i hrvatski državni organi u Zagrebu morali bi konačno sami sa sobom rasčistiti da li su Hrvati u BiH državotvoran narod u svojoj državi BiH, ili su hrvatska dijaspora.

Rekao je ovo za Vijesti.ba Zekerijah Smajić, ekspert za evropske politike i proces proširenja EU govoreći o očekivanjima od hrvatskog predsjedavanja Vijećem EU. Smajić kaže da rotirajuće predsjedavanje Vijećem EU ne treba podcjenjivati, kako to u zadnje vrijeme orkestrirano pokušavaju provladini mediji u Srbiji, niti ga treba glorificirati kako to u zadnjih dva-tri mjeseca rade provladini mediji u Hrvatskoj.

Hrvatska kao kormilar EU

„Radi se, ipak, samo o 180 dana uobičajenog života Evropske unije u kojem je Vijeće, bez obzira bilo ono u formatu ministara ekonomije, finansija, unutarnjih poslova, poljoprivrede i slično, veoma važna zajednička institucija s izvršnim i koordinatorskim nadležnostima. Osim Vijeća EU, o svim ključnim temama i problemima paralelno, u supremaciji, u međusobnoj koordinaciji ili konsultativno brinu i Evropsko vijeće kao najviši organ Unije, Evropski parlament, Komisija EU, Komitet stalnih predstavnika zemalja članica (Coreper) i na desetine direkcija, agencija, komisija, potkomisija i drugih radnih tijela“, kaže Smajić.

Osim toga, dodaje on, politički najvažnijim Vijećem EU na nivou ministara vanjskih i evropskih poslova, po službenoj dužnosti predsjedava visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sugurnost.

„Ovo su nekome, možda, poprilično dosadni detalji, ali su važni za razumijevanje uloge predsjedavajućeg EU koji nikome ne može nametati zaključke, ali je koordinator većine polugodišnjih aktivnosti EU, mora biti maksimalno neutralan i nepristrasan u toj koordinaciji maksimalno poštujući princip kompromisa i balansa interesa između svih država članica EU. To nije nimalo jednostavna uloga“, mišljenja je naš sagovornik.

Smajić dodaje da bi se ilustrativno moglo reći da će Hrvatska od 1. januara do 1. jula ove godine biti „kormilar“ zajedničkog evropskog projekta pred kojim su brojni unutarevropski i globalni izazovi, od aktuelne eskalacije krize u Perzijskom zaljevu, sve dublje podjele između sjevernoatlantskih zemalja na jednoj i Rusije, Kine i Turske na drugoj strani, okončanja Brexita pa do početak realizacije klimatskog paketa s ciljem da EU do 2050. postane prvi kontinent bez vještačkog zagađivanja Planete.

Smajić očekuje da će Hrvatska, iako je najmlađa članica EU, svoju koordinativnu ulogu odigrati iznadprosječno.

„Prvi razlog za to vidim u izuzetnoj motivaciji jer je Hrvatska, kao malo koja zemlja u svijetu, izuzetno spretna u svojevrsnoj „domoljubizaciji“ svakog svog međunarodnog nastupa – bilo to u sportu, turizmu, kulturi ili u politici. Drugi razlog je u izvanrednoj pripremljenosti. U konkretnom slučaju vlada Andreja Plenkovića ni najsitnije detalje nije prepustila slučaju. Tridesetak ministara i najistaknutijih državnih službenika završilo je treninge i obuku u najelitnijim evropskih i svjestkim školama za upravljanje državnim poslovima kakva je, recimo, francuska škola za javnu upravu ENU, u kojoj su se školovali i francuski predsjednci Jacques Chirac i Emmanuel Macron, kao i većina evropskih premijera, ministara i evropskih funkcionera od karijere. Generalno, međutim, evropska agenda je poznata, ona je usaglašena na nivou šefova država ili vlada i njena realizacija je kontinuirani proces po principu beskonačne trake u industrijskoj proizvodnji u kojoj se vrlo precizno zna ko zavrće koji šrafčić i šta ko radi u stvaranju finalnog proizvoda“, smatra ovaj stručnjak za evropske integracije.

Odnos prema BiH i Izbornom zakonu

Tokom nedavnog susreta hrvatskog premijera Andreja Plenkovića sa francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom u Parizu, Plenković se ponovo otvoreno miješao u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine zalažući se za HDZ-ove antievropske prijedloge izmjena Izbornog zakona u BiH.

Smajić kaže da su, neosporna šarmantnost hrvatskog premijera, njegovo gospodsko držanje, elokvencija i izvanredno poznavanje evropskih strateških politika u kojima i Hrvatska aktivno sudjeluje od ulaska u EU 2013. godine, učinili da je percepcija o Hrvatskoj u Briselu mnogo pozitivnija od stvarnog stanja stvari i u samoj Hrvatskoj i o odnosima hrvatskog državnog vrha prema susjednim zemljama.

„Subjektivno doživljavanje Hrvatske je, dakle, nadjačalo objektivno stanje u zemlji i najbližem susjedstvu. A realnost ni na jednom od ova dva polja nije za pohvalu. Vratio bih se na ovu temu nakon što ukratko odgovorim na konkretno pitanje u vezi s izbornim zakonodavstvom u BiH, a odgovor je sljedeći: Hrvatska vlada, Sabor i novi hrvatski predsjednik, gospodin Zoran Milanović, ne samo da ne bi smjeli podržavati segregacijsko-nacionalističku platformu predsjednika HDZ-a BiH, gospodina Dragana Čovića, već bi morali, a na to će biti prisiljeni kad-tad, podržati one reforme izbornog zakonodavstva u BiH koje vode ka suštinskoj, a ne formalnoj demokratiji“, smatra Zekerijah Smajić.

A to, po njemu, podrazumijeva i dokidanje dosadašnje besprimjerne prakse po kojoj bosanskohercegovački Hrvati kao konstitutivni, državotvorni, narod BiH sudjeluje u izbornom procesu susjedne države Hrvatske, koja je suverena, nezavisna i članica UN-a, EU, Vijeća Evrope i NATO-a.

„Hrvati u BiH i hrvatski državni organi u Zagrebu morali bi konačno sami sa sobom rasčistiti da li su Hrvati u BiH državotvoran narod u svojoj državi BiH, ili su hrvatska dijaspora kao što su hrvatski iseljenici u Australiji, Kanadi, Čileu, Americi..., gdje, naravno, nisu konstitutivni, jer je takva ustavnopravna prikaza u demokratskim zemljama naprosto nezamisliva“, smatra Smajić.

Što se tiče odnosa Hrvatske prema susjedima, Smajić kaže da će to biti na nivou isprazne frazeologije sve dok političari historiju ne prepuste historičarima, dok se ne odbace ratne sjekire, dok se ne pronađu svi nestali na svim stranama i dok se ne pojavi neki novi regionalni Willi Brandt koji će se svojim osobnim potencijalima, moralnošću i karizmom znati i moći izdići iznad dnevnopolitičkih, etnonacionalnih i populističkih fraziranja.

„Što se tiče unutarnjeg stanja u Hrvatskoj smatram da je pred ovom predivnom zemljom s neizmernim prirodnim i ljudskim potencijalima sada razdoblje političke resocijalizacije. Političkom jednoumlju na državnom nivou lagano ali sigurno dolazi kraj i hrvatske vlasti će se konačno morati okrenuti svim svojim građanima jednko i mnogo pravednije nego do sada, a prema susjedima se ponašati u skladu s temeljnim evropskim vrijednostima“, ističe on.

Pokazati pravo lice

On napominje da je u regiji malo poznato da su institucije u Briselu, uz brojne pohvale prema Hrvatskoj, konstatntno nezadovoljne po brojnim pitanjima.

„Prije nekoliko mjeseci Evropska komisija je hrvatskoj vladi uputila „službene opomene“ i „obrazloženja mišljenja“ zbog odstupanja od zajedničkih evropskih standarada i povrede prava u mnogim oblastima. Prigovori se odnose na široki spektar hrvatskog zaostajanja u odnosu na druge članicer EU, od neažurnosti u sektoru zaštite morskih voda i sudjelovanja javnosti u javnim politikama, preko neusklađenosti prakse sudskog preispitivanja u vezi s tenderima za izvođenje velikih javnih projekata, pa do neusklađenosti domaćih propisa s evropskim standardima o stručnim kvalifikacijama, vodi za piće, podzemnim vodama, upravljanju otpadom i okolišu generalno“, kaže ovaj stručnjak za evropske procese iz Brisela.

Na pitanje može li se, ipak, očekivati da će Hrvatska koristiti svoju poziciju kako bi lobirala za izmjene Izbornog zakona u BiH po mjeri Dragana Čovića i HDZ-a BiH, Smajić odgovara sa da.

„Hrvatska će se nastaviti ponašati kao majka svih Hrvata ma gdje oni bili i živjeli, a nastavit će se dvolično ponašati i prema svojim susjedima i unutar EU. Koliko će to još dugo trajati zavisit će od dužine procesa unutarhrvatskih političkih pretumbacija koje su počele nedavnim hrvatskim predsjedničkim izborima, te od iskrenosti i principijelnosti same EU u kreiranju vlastite budućnosti. Ovakve kakve su danas Hrvatska i EU nisu ono što građanima 4. industrijske revolucije treba, niti su ono što sadašnje i dolazeće generacije Evrope od njih očekuju“, smatra Smajić.

On smatra da će se, prije ili kasnije, hrvatski državni vrh morati rastati s decenijskim dvoličnostima ne samo prema građanima hrvatske nacionalnosti u BiH već i prema građanima u Hrvatskoj. Morat će iskreno i principijelo nastupati prema susjednim zemljama. A morat će napokon pokazati svoje pravo lice i unutar EU. U „globalnom selu“ se danas ništa ne može zadugo prikrivati.

Izbor Milanovića

Jedno od ključnih pitanja koje se sada nameće je može li doista pobjeda socijaldemokrate Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj utjecati na promjenu dosadašnje politike Hrvatske unutar EU, koja je najčešće bila na krajnjim desnim stajalištima, pogotovo kada je u pitanju BiH.

„Pojednostavljen odgovor je „ne“, jer ni jedan predsjednik ni jedne članice EU ne raspolaže mehanizmima za direktno uplitanje u već utvrđene politike i strategije EU. Suptilniji odgovor je „da“ jer hrvatski predsjednik će ravnopravno s liderima ostalih država članica najmanje pet godina kreirati zajednička stajališta EU o svim najvažnijim pitanjima pa tako i o politici proširenja, kandidatskim zemljama, potencijalnim kandidatima, pristupnim pregovorima i datumima za početak tih pregovora. Ako se bude držao svojih riječi iz predizborne kampanje, novi hrvatski predsjednik bi trebalo da bude snažna poluga za ubrzanje integracionog procesa u cijelom regionu. U tom kontekstu se od njega može očekivati mnogo više principijelnosti, iskrenosti i pragmatizma imajući u vidu da je proteklih pet godina potrošeno uglavnom na izmišljanje neprijatelja i na mahalaška prepucavanja“, smatra Smajić.

Proširenje EU

On dodaje da sama ideološka opredjeljenja bilo kojeg predsjednika unutar EU u principu nisu relevantna.

„To vrijedi i kada je riječ o procesu proširenja ili pozicijama BiH u tom procesu jer većina država članica, sve institucije EU i ubjedljiva većina evropskih parlamentaraca pa i onih koji su desno od centra, podržavaju prijem novih članica u Uniju. Protiv proširenja Unije nije ni francuski predsjednik Macron koji u suštini traži da se ne ponovi 2007. godina kada su Rumunija i Bugarska, iz političkih razloga, promljene nepripremljene, ili 2004. kada je u paketu primljeno čak deset zemalja s vrlo različitim historijskim, ekonomskim, političkim i kulturološkim nasljeđem“, pojašnjava naš sagovornik.

Ključni problem, dakle, smatra Smajić, nije u opredjeljenju EU već u iskrenosti i političkoj volji u zemljama regiona da se radi na svom sveukupnom preobražaju kako bi se što spremnije ulazilo u konkurenciju s ostalima.

„Deklarativno zalaganje za članstvo u EU je jedno, a suštinski rad na realizaciji tog cilja je nešto sasvim drugo. Hrvatska je upravo izvanredan primjer. Iako će za pet mjeseci biti sedam godina od kako je članica Unije, Hrvatska se još uvijek primarno bavi svojom bližom i daljom prošlošću koja se, uz vjeru, ideologiju i domoljublje, u ovoj zemlji doživljava kao najvažnija stvar na svijetu. Sa takvim politikama se ne ide u četvrtu industrijsku revoluciju i u evropsku budućnost zasnovanu na jedinstvu u različitostima“, zaključio je Zekerijah Smajić u razgovoru za Vijesti.ba.


Haris Ljevo

(Vijesti.ba)

Izdvajamo